24.8 C
Dubrovnik
Subota, 24 srpnja, 2021
NaslovnicaLifestyleJAVNI PROSTOR – POTREBA ILI LUKSUZ (6): Mokošica više nije "Bejrut", ali...

JAVNI PROSTOR – POTREBA ILI LUKSUZ (6): Mokošica više nije “Bejrut”, ali žudi za sadržajima koji će je napraviti sretnim mjestom za život

Mokošica, gradski kotar koji broji oko 15 tisuća stanovnika, a usudit ću se reći kako je i djecom najbogatiji, za mnoge je savršeno mjesto za život. Nekad su je nazivali i Bejrutom, danas su stvari ipak drugačije, bolje, ali uvijek može još bolje. Razgovarali smo s četvero stanovnika iz različitih dijelova ovog gradskog naselja i pitali ih što je u Mokošici dobro, a što im fali i dobili različite odgovore, ali svi se slažu oko jednog. Treba im urbano središte, trg sa svim potrebnim društvenim i drugim sadržajima, mjesto okupljanja, pravi uređeni javni prostor.

Milo Kravarović

Milo Kravarović živi u Mokošici. Njegova obitelj od davnina živi u „staroj“ Mokošici.

-Mi starosjedioci nikako ne volimo govoriti „stara“, no mnogi brkaju Novu Mokošicu s Mokošicom. Od mog najranijeg djetinjstva dosta se promijenilo na bolje, uzevši u obzir period rata i ratnu štetu, no sadržaja i dalje nedostaje. Mokošica koja je svega 1 km udaljena od Novog Naselja ili Nove Mokošice koristi i sav širi sadržaj koji ovo novije naselje pruža. 

Ono što mogu pohvaliti jest da imamo dva dječja igrališta, veliko sportsko igralište, 2-3 butige, 2-3 dječja vrtića, 2 trafike, 3 kafića, 2 bankomata, izvrsnu povezanost autobusnim linijama, lijepo šetalište uz more, koje još čeka uređenje. Moram pohvaliti aktualnu gradsku upravu s gradonačelnikom, koja je realizirala projekt kanalizacije, a uz njega i ide i nova strujna infrastruktura te nova i bolja, nadam se, javna rasvjeta, koja je u fazi izgradnje.

Radovi na infrastrukturi Mokošica (stara)

No svakako da još dosta toga nedostaje! U mom kvartu ( adresa Od Fontane 7) za vrijeme kiša užasan je problem sa oborinskim vodama, koje stvaraju potoke na ulicama. Mislim da istu muku muče mnogi stanovnici Mokošice, a i samog grada. Moje je pitanje koje je išlo nekom zdravom logikom, kad se već sad radi kanalizacija kroz Mokošicu, je li se moglo riješiti u isti mah i pitanje odvodnje oborinskih voda?

Nedostaje nam sadržaja za mlade, koji su prepušteni druženju u kafićima, ili što je još gore napuštenim kućama, ili pak ulici. Jedina institucija koja ih okuplja jest crkva.

MJESTO ZA DRUŽENJE: Otvorene prostorije Udruge mladih “Sv. Ivan Pavao II.” u Mokošici

Ima tu mladih koji se bave borilačkim sportovima, fitnesom i raznim drugim, a  nemaju adekvatni prostor koji bi im to omogućio. Puno puta nagrađivani naš auto-moto klub Ragusa Racing sa sjedištem u Mokošici nema svoj prostor. Traže ga od osnivanja 2005. Registrirani su silom prilika na adresi svog predsjednika Dragana Serdena. Takav jedan nagrađivani klub koji je uz to i organizator brdskih utrka, nema svoj prostor.

Od društvenih sadržaja postoji samo knjižnica u Novoj Mokošici.

Mislim da je i od velike potrebe, a što je gradska vlast već isplanirala, probiti put preko Tamarića do škole u Novoj Mokošici gdje bi se otvorio jedan velik “prometni čep” koji zna nastati u periodu dolaska i odlaska sa nastave. Put koji se planira iz “Stare Mokošice”, predjela zvanog Potok, spojiti  na put preko “Glavice” za Osojnik, Pobrežje i petlju na mostu, “odčepio” bi, sad već gusti, promet kroz samu “Staru Mokošicu”.  Zbog jurcanja motorima neodgovornih pojedinaca, mislim da bi trebalo postaviti i nekoliko ležećih policajaca.

Projekt ceste Tamarić

U iščekivanju smo i uređenja šetnice uz Omblu na potezu od Termoterapije prema izvoru. Ova šetnica je mnogim stanovnicima Rijeke Dubrovačke i zimi i ljeti izvrsna rekreacijska staza, pa je uz kafić koji ljeti dole radi, odlično je posjećena.

Mislim da Mokošici općenito užasno nedostaje jedan pravi trg sa svim sadržajima, te možda i jedan veći robni, odnosno tržni centar. Uz to mislim da bi bila potrebna i policijska stanica. Ne zbog  kriminalnih radnji za koje javno mišljenje potpuno nepravedno veže Mokošicu, već iz praktičnih razloga jer ipak tu živi oko 15.000 stanovnika.

I na kraju parking, vječni dubrovački problem, gdje god. Sve je više i više ja auta, a parking mjesta nema.

Ivica Hajdić prije 12 godina radio je kao nastavnik u osnovnoj školi u Novoj Mokošici, a posljednje tri godine s obitelji živi u Mokošici (staroj), a kao otac troje djece dobro je upoznat sa sadržajima za djecu i mlade, kojih je i prije 12 godina nedostajalo, a nedostaje ih i danas.

Ivica Hajdić

-Ovom naselju s mlađom populacijom kronično nedostaje sadržaja i aktivnosti. Naša djeca vape za slobodnim prostorom i osmišljenim sadržajima. Uz dužno poštovanje prema entuzijastima koji su držali Mokošicu u sportskom zanosu svih ovih godina i kojima se iskreno divim ( judo klub, ženska odbojka i još neki sportovi) falilo je i fali još uvijek puno toga. Mokošica je nekako uvijek bila u drugom planu u odnosu na ostala gradska i prigradska područja i pomalo nepravedno negativno stigmatizirana. A toliko dobre, ali prije svega sportski predodređene djece, čiji su korijeni iz ruralnih područja, živi u ovom naselju, da je zaista šteta ne podići sadržajno Mokošicu na  veću razinu. I da ne bi slučajno bio krivo shvaćen kroz ovo izlaganje, govorim iskrenog srca, kao građanin koji živi u ovom naselju i želi bolji i kvalitetniji život drugima i svojoj obitelji. 

Smatra kako bi trebalo bolje održavati i sportsko i dječja igrališta, počevši od sakupljanja smeća, koje često i sam pokupi, do ažurnijeg popravka sprava i čišćenja „učestale pseće kakice“.

-Nedostaje prostor za mlade. Prije dvije-tri godine najavljivalo se osnivanje Centra za mlade, ali je sve nekako utihnulo. Više ga nitko ne spominje, a razlog zaista ne znam. Treba nam prostor, koji ne bi bio samo okupljalište za navijače, nego sadržajno osmišljen prostor za mlade. U ovom dijelu Mokošice, a u Novoj Mokošici  još i više, stvarno bi bio potreban prostor koji bi se mogao koristiti kao igraonica, rođendaonica, ili slično, gdje bi se djeca i po lošem vremenu mogla zabaviti i družiti.

Ali prije svega, sva naselja u Mokošici vape za jednim centralnim mjestom okupljanja, trgom na kojem bi bili sadržaji i za djecu i za mlade. Već sam javno o tome pisao. Uvijek mi reču: „baš se radi se na tome“; „projekt je u pripremi“; „evo baš su odobrena sredstva“; „pošaljite nam na mail ideju“…, ali i život prolazi u čekanju. Mnoga su djeca u tom periodu već odrasla, a nisu dočekala realizaciju.

Mladi u Staroj Mokošici uskoro dobivaju svoj prostor

Ne radi se tu o nekim mega projektima, elaboratima, ajmo za početak pronaći neki prostor manji i sadržajno ga osmisliti kroz različite radionice, igraonice, edukacijske sadržaje, možda i kino, pričaonice…nešto što bi ispunilo vrijeme dok se ne završi taj mega projekt „Centra za mlade“, kojeg se iz obećanja sjećaju i oni koji su nekad bili djeca, a sad već guraju svoju djecu u kolicima na Rijeci.

Ljetnikovac Gučetić postaje društveno-kulturni centar Mokošice

Zašto ne razmišljati o nogometnom igralištu i nogometnom klubu u Mokošici. Zašto ne razmišljati o ambicioznom iskoraku. Zamislite stotine mladih kako treniraju na travnatom igralištu u Mokošici, u naselju koje je zaljubljeno u nogomet. Skeptici će reći: „nemoguće“! Ima li mjesta za nove zgrade u kvadraturi igrališta? Ima! Vazda ima! Zašto ne bi bilo prioritet nogometno igralište gdje bi se očiti talent Mokošana prepoznao. Nedostaje nam veliki shopping centar, ali i fitnes centar čiji bi najam mogao biti sufinanciran jer je od interesa da ovako veliko naselje ima što više sportskih sadržaja.

Ivica Hajdić: Mladi Mokošice zaslužuju puno više i puno bolje od “praznog skupa”

Ipak, treba istaknuti i dobre projekate i pomake koji su se dogodili u i oko Mokošice zadnjih godina. Udruga mladih „Sveti Ivan Pavao 2“ je  odličan primjer sadržajnog osmišljavanja naselja kojeg vode mladi, duhovno osviješteni i sposobni ljudi. Knjižnica „Mokošica“ s djelatnicama je vrhunski primjer kreativnog rada i osmišljavanja javnog prostora kroz razne radionice. Razni koncerti i Božićna priča u Mokošici s radionicama koje vode vesele i kreativne djelatnice Dubrovačkih muzeja, veliki je korak naprijed za ovo naselje i odlična  priča koja je zbog korona situacije bila ove godine prekinuta, ali u svakom slučaju pravo osvježenje.

Kultura u điru

Mokošica je dobila i pedijatricu, što je veliki hvalevrijedan pozitivni iskorak. U infrastrukturne i druge projekte ne bih zalazio jer je tema preopširna, ali svima vidljivo kako su se neke stvari pokrenule s početnog položaja, što apsolutno i bezrezervno  podržavam. Novi, dječji vrtić „Mala kuća“ ogledni je primjer idealnog vrtića, za svaku pohvalu. 

Dječji vrtić Mala kuća

Kad je riječ o prometu na potezu prema Staroj Mokošici još se uvijek divljački vozi i po meni jedino stalno postavljen radar, može usporiti brzinu. Treba nam i bar još jedan pješački prijelaz, ali i pristup šetnici uz rijeku za dječja kolica i osobe s invaliditetom, a da se pri tom ne mora praviti cijeli krug oko igrališta.

Vjerojatno mi je još nešto prošlo ispod radara, ali suma sumarum, ono što bi podiglo kvalitetu života mladih i djece Mokošice su zasigurno kvalitetniji i kreativniji sadržaji, što često ne košta previše, a čime se ne ostavlja prostora za dosadu i besmislenost među mladima, koja vodi često na krivi put. Ili matematički rečeno, sadržajna Mokošica = sretnija Mokošica.

Marijana Radeljić Jerinić, odrasla je u Lapadu, a svoje obiteljsko gnijezdo svila je u Mokošici, točnije u Gornjem Obuljenom. Majka dviju starijih djevojčica, točnije djevojaka, smatra da je osnovni nedostatak kad je riječ o javnom prostoru okupljalište, urbano središte, trg.

Marijana Radeljić Jerinić

Tek sad kad su mi djeca narasla shvaćam koliko nam nedostaju javni sadržaji, kulturni i društveni. Mjesta gdje bi se mladi i mi malo stariji mogli okupljati i družiti uz neke aktivnosti. Znam da je teško vrijeme, zbog COVID krize i da je realizacija nekog Centra za mlade ili kino dvorane…trenutačno znanstvena fantastika, ali apeliram da se Mokošica ne zaboravi ,kad dođu bolja vremena. I naša djeca su važna i zaslužuju nekakvu mogućnost kulturnog života.

Mislim da nam nedostaje i adekvatni sakralni objekt. Crkva je mala i za vrijeme mise ljudi stoje vani i nije nam teško, ali ipak zaslužili smo, kao najveće i najmnogoljudnije, predgrađe Dubrovnika jedan lijepi monumentalni sakralni objekat.

Improvizirana crkva u Novoj Mokošici

Sretna sam, kao i mnogi drugi stanovnici Gornjeg Obuljenog, jer živim blizu šetnice, puta koji vodi prema Petrovu selu, koji je lani uređen i asfaltiran i tako dostupan svima. U ovom dijelu naselja nedostaje nam jedno dječje igralište. Ima ih u Mokošici dosta, ali u našem dijelu naselja ne, a djece je sve više. Sve u svemu, ipak se nešto događa zadnje 2-3 godine. Izgrađen je i parking koji je bio itekako potreban za normalno funkcioniranje ovog dijela Mokošice.

Nova Mokošica

Ono što nas muči su bujice koje se za vrijeme kiše slijevaju Gornjim Obuljenom i  pritom nose pijesak, kamenje i ostale materijale po glavnom putu. Mještani se tada skupe, lopata u ruke i čisti se put. Taj problem je učestao i trebao bi se što prije riješiti. Dogodilo se na našu radost, prije nekoliko dana, da su nadležne službe, nakon kiše, odmah izašle na teren i mi nismo morali lopatat.  

Novo remek djelo Vlaha Bupića: “Mokošica je puna betona, fali joj malo kulture”

Zbog nedostatka sadržaja, Mokošani su prisiljeni stalno putovati prema Gradu. Linije su učestale, ali godinama tražimo direktnu liniju za Lapad. Želim Libertasu nove autobuse kako bi i nama bilo dobro. Mislite i na Mokošicu kad se jednom stabiliziraju linije. Mislite i na djecu koja idu u srednju školu i žive puno dalje od stanice u Novoj Mokošici, a moraju do nje kad je jaka kiša i nevrijeme. Na vrhu Mokošice ima dosta djece ,a postoji i okretište za autobuse. U budućnosti se vazda može bolje, zajedničkim snagama čeljadi koji tu žive i vlasti s konstruktivnim prijedlozima za boljitak zajednice.  Za sada, želim samo da ostanemo svi zdravo, i da se vratimo koliko- toliko u normalnu kolotečinu.

Fani Pijević prije 17 godina doselila se u Novu Mokošicu Brgata, točnije u naselje „Naš dom“, koje mnogi smatraju i najugodnijim predjelom za život. Majka troje djece različitih dobi (17,11 i 2 godine) jako je zadovoljna kvalitetom života.

Fani Pijević

Sve nam je blizu: autobusna stanica, dječje igralište za malu djecu, koje je lani lijepo obnovljeno, “veliko” igralište za nogomet i košarku, isto nedavno sređeno, butiga, butiga od voća i povrća, mesnica, drogerija, kafić, pizzerija, odnedavno i pedijatrijska i logopedska ambulanta. Sve nadohvat ruke. A imamo i jako puno frizerskih salona.

Ovaj naš “kvart” je stvarno super. Ko’malo selo. Svatko se svakome javlja. Ljudi se druže ispred ulaza. Ima jako puno djece, a blizu nam je i škola i vrtić i knjižnica i apoteka. Pješke su svugdje može uređenim trotoarom, preko pješačkog prijelaza. Što roditeljima kojima su djeca, manjeg uzrasta sama idu u školu, puno znači ih ne moramo voziti u školu.

Naselje “Naš dom”

Kad se zaželimo prirode tu je šetnica uz rijeku, pa put prema Petrovom selu, pa Tenturija i izvor Omble. Djeca se imaju gdje voziti i biciklama i rolama. Ljeti je za kupanje Štikovica blizu, a otkad je uvedena kanalizacija uz Rijeku i uređene dvije, tri plaže, vidim da mnogi idu pješke na rijeku na kupanje.

Meni je stvarno Mokošica super jer djeca mogu sama na sve aktivnosti u Grad, jer imaju dovoljno autobusni linija, a imaju dosta prostora za igru vanka. Sad u ovo korona vrijeme, puno je manje autobusnih linija, ali to je privremeno.

U zadnje dvije godine igrališta su sva uređena i obnovljena. Posebno bi istakla Eko park kao izvrsno mjesto za igru i treniranje. Mi smo u našem „malom selu“ Našem domu zadovoljni i složni. Zadnjih nekoliko godina organiziramo i druženja ljeti. Iznesemo stol, pečemo ribu, donesemo piće, djeca se igraju, a susjedstvo se okupi. Šalimo se da su to Vinogradarske ribarske noći.

Druženje susjeda u Vinogradarskoj ulici

Jedino što nedostaje su društveni i kulturni sadržaji, primjerice kino ili neki prostor za okupljanje mladih, ali nije to tako strašno jer nije Grad na kraj svijeta za poć u kino i kazalište. Čak mi se čini da je lakše i brže doć do Grada nama iz Mokošice nego nekome iz Gruža, na primjer iz nebodera. Fali i parkirališnih mjesta, premda se to u našem dijelu naselja ne osjeti.

Članak je sufinanciran od strane Agencije za elektroničke medije u sklopu projekta “Javni prostor – potreba ili luksuz”.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

Komentar tjedna by Lidija Crnčević

Put oko Svijeta

Slatki život Alise Nenadić