Zašto je Slavica Grkeš toliko ljuta na Ivonu Michl?

Gledatelji koji su pratili jučerašnju sjednicu Gradskog vijeća na ekranima, nisu mogli vidjeti način na koji je vijećnica DDS-a Slavica Grkeš napustila vijećnicu kada se trebalo glasovati o izmjenama Statuta Dubrovačkih muzeja i nakon što joj predsjednik Vijeća Marko Potrebica nije dozvolio da širi temu na anonimno pismo protiv Ivone Michl. Oni koji su bili prisutni kažu da je to napravila veoma demonstrativno i ljutito. Napustila je vijećnicu bez da je glasala, a što bi trebala biti zadaća gradskih vijećnika bez obzira na trenutno emotivno stanje, jer u glasanju postoje tri mogućnosti – za, protiv, suzdržan. Posve dovoljno da bi se izrazilo mišljenje i osobni ili stranački stav o nečemu.

Ne samo pravo, već i dužnost gradskih vijećnika je da iznose argumentirane, maksimalno moguće objektivne ocjene o radu gradskih ustanova i ravnatelja koji ih vode. To niti u jednom segmentu nije diskutabilno. DDS, odnosno čelnik Pero Vićan nikada nije krio svoje nezadovoljstvo izborom Ivone Michl na radnom mjestu ravnateljice, pa se nekako s “te strane vijećnice” uvijek mogu očekivati primjedbe i opaske kad se spomene bilo kakva tema o Dubrovačkim muzejima. U maloj digresiji na temu, čak se i slažem s vijećnikom Vićanom da postupak izbora prvih ljudi javnih ustanova u kulturi nije bilo dobro prepustiti jednoj osobi, gradonačelniku, te odlučivanje “izmaknuti” volji većine u Gradskom vijeću. Iako motiv zbog kojega je Vićan reagirao na tu izmjenu u zakonu zasigurno nije istovjetan s mojim, primjedba stoji.

No, vratimo se na temu. Dakle, nije sporno da gradski vijećnici komentiraju, kritiziraju ili hvale rad ravnatelja na temelju rezultata postignutih kroz provedbu programa i plana koje provode u ustanovama koje vode. Ali sporno postaje onog trenutka ukoliko se u pozadini kritiziranja s adrese gradskog vijećnika može pronaći i trunčica mogućeg osobnog animoziteta i razloga, jer je to trusno tlo za uvjerljivost argumentacije.

Vijećnica Grkeš, naime, ima “povijest odnosa” s Ivonom Michl kao investitorica. Vlasnica je tvrtke koja je krajem prošle godine započela s rekonstrukcijom kuće u Kunićevoj ulici u kojoj svoju nekretninu ima i Ivona Michl. Točno preko puta.

Ulica je Kunićeva, u Gradu pod zaštitom UNESCO-a.

O svom poduzetničkom potezu vijećnica Grkeš je pisala i na svom fb profilu. Dakle, njena tvrtka je kupila kuću s projektom za njenu rekonstrukciju. I na službenoj ploči je kao datum početka građenja naveden 14. listopad 2022.

Ali, umjesto rekonstrukcije, događa se nadogradnja kojom bi se dobilo više kvadrata i visine u potkrovlju. Konzervatori koji su po prijavi Ivone Michl izašli na teren stopirali su nastavak radova i naložili da se sve vrati u prvobitne gabarite.

Nalog konzervatora je izvršen, a čitava procedura je fotodokumentirana.

Nadogradnja kuće čiji je investitor tvrtka gradske vijećnice Slavice Grkeš ostala je – u pokušaju.

I posve je dovoljan razlog da Grkeš bude itekako ljuta i bijesna na Ivonu Michl. I posve su dovoljan razlog zbog kojega se sve što ima reći o ravnateljici Michl kao gradska vijećnica neuvjerljivo ljulja na trusnom tlu.

Da ne bude zabune. U ovoj priči se ni u primisli ne problematizira što je gradska vijećnica Grkeš poduzetnica i što je njena tvrtka investitor u projektu rekonstrukcije kuće u Gradu koja će joj poslužiti u poslovne svrhe. Gradski vijećnici imaju posve ista prava kao svi ostali privatni ulagači.

Problem nastaje kada gradski vijećnici pokušavaju napraviti nešto ilegalno i protuzakonito.

Jer, kad nemaš sve pometeno ispred vlastitog praga, teško je povjerovati u ispravnost motiva zbog kojih bi čistio ispred tuđeg.