Ponekad nismo ni svjesni kako se tek na nekoliko kilometara od nas, u našem kraju, nalaze neka mjesta koja kriju raritne i egzotične starine preko kojih možemo puno naučiti i o povijesti i o važnosti danas poprilično zaboravljenih i devastiranih lokacija. Tko god pođe u Ošlje, nemalo se iznenadi kad ugleda ostatke crkve, koja se zbog svog izgleda i oblika neslužbeno naziva rotonda, jer nije poznato kojem je svecu bila posvećena, ali su njeni ostaci graditeljski impresivni i nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Stoga je rotonda posve dovoljan razlog za odlazak u Ošlje, malo selo Dubrovačkog primorje, ali ukoliko se netko odluči na cjelodnevni izlet u neposrednu okolicu Dubrovnika, to može biti tek jedna od točaka na pješačkoj i biciklističkoj stazi nazvanoj Stećci Dubrovačkog primorja.
Priča o rotondi
Crkva iznad sela Ošlje jedina je naša osmeroapsidna crkva, a rijetki su takvi primjeri i u Europi. Crkva je u blizini granice s Bosnom i Hercegovinom i nalazi se na južnom obronku planine Utrk koja se strmo spušta prema Malostonskom zaljevu. Ošlje je selo u općini Dubrovačko primorje, približno 2 km udaljeno od uvale Bistrine i 1 km od lokalne ceste prema Slanom, okruženo s istočne i sjeverne strane obroncima kamenih visova i glavica. Danas je to malo i zabito selo koje je u popisu iz 1991. imalo 119 stanovnika, a 96 u popisu iz 2001., što i ne čudi kada se zna o stradanjima u Domovinskome ratu i potresu iz 1996. U posljednje se vrijeme o tom mjestu čuje po zanimljivoj folklornoj grupi – Kulturnoj udruzi Linđo Ošlje-Stupa koja zna često nastupati i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Ipak Ošlje je prije tisuću godina bilo relativno veliko naselje jer ga u 10. st. spominje Konstantin VII. Porfirogenet među pet naseljenih gradova u Zahumlju kao “Josle” – čitamo na stranici casopis-gradjevinar.hr tekst koji su potpisali dr.sc. Krešimir Regan i Branko Nadil.
(…)
Teren na kojemu je crkva izgrađena uzdignuta je kamena litica s niskim raslinjem i malim područjem obradive zemlje, ali s mnoštvom kamenih međa. Ruševine su se sivom patinom svojih zidova potpuno stopile sa surim kamenim krajolikom. Bijela lokva, udubina u litici ograđena kamenim komadima služila je za pojenje stoke pastirima, a nalazi se tridesetak metara sjevernije. Ime crkve nije poznato iako se zna da je većina sličnih crkava bila posvećena ili sv. Mariji ili sv. Mihovilu. U narodu je izgubljeno svako sjećanje o svecu kojemu je crkva bila posvećena, a nije ništa zabilježeno ni u podacima mjesnoga župnog ureda. Ipak u dodatku kronike župe u Ošljemu (koja se navodno vodi od 1682.) doslovno stoji:
“Iznad crkve Sv. Roka mjesto se zove Bijele lokve (prirodna otvorena gustjerna). Na brdu su ruševine osmerokutne ‘grčke’ (tako narod veli) crkve i povrh istih na vrhu brda su ruševine starih zidina, o kojima se govori da su ostaci palače Ošljanskog kneza.
”Narod crkvu zove “Mirine”, “Banovi dvori”, “Rotonda”, “Grčka crkva” (što je uvijek sinonim za Bizant) ili jednostavno “kod Bijele lokve”, pa se iz tih naziva ne može odrediti njezino ime. Ne pomaže ni kontinuitet naziva jer je župna crkva posvećena sv. Roku (zaštitniku gubavaca s početka 14. st.), dok je stara i najstarija župa matica bila srednjovjekovna crkva Sv. Petra na groblju. Nema nikakvih epigrafskih izvora, ali ni povijesnih tragova jer Porfirogenet spominje samo mjesto, a ne i crkvu.
Crkvica je ruševina bez krova i svoda, a zidovi su sačuvani mjestimice i do 4 m visine, dok i u najmanjim sačuvanim dijelovima visina prelazi i 2 m. Tlocrtno je crkva kružne osnove oko koje se radijalno niže osam izvana i iznutra zaobljenih apsida. Istočna je apsida služila kao svetište od kojeg je bila uočljiva udubina u zidu. (…)
(…) U nas je crkva u Ošljemu jedini primjer osmeropasidne ili osmerolisne (osmerokohne) crkve. Takvih crkava nema mnogo ni u drugim zemljama. Najsrodnija je građevina bezimenoj crkvi nedaleko Stona osmeroapsidna rotonda Saint-Michel-Entraigues pokraj Angoulêmea u jugozapadnoj Francuskoj. No ta je crkva s oktogonalnom osnovom oko koje se niže osam polukružnih apsida. Osim toga francuska crkva ima i dekorativne stupove kojih u Ošljemu nema. Nastanak crkve pokraj Angoulêmea datiran je u 1137. godinu, dakle u doba romanike, dok je naša crkva sasvim sigurno mnogo starija. Stoga i nije mogao postojati nikakav vanjski utjecaj na njezinu gradnju, a vjerojatno ni crkvica iz Zahumlja nije utjecala na gradnju one u Francuskoj. Ipak zanimljiva je pojava istog tlocrta crkava u tim međusobno znatno udaljenim prostorima, posebno kada se zna vrijeme njihova nastanka. Još je zanimljivija činjenica da i crkva u francuskom departmanu Charente ima prozore u svakoj apsidi.
(…) T. Marasović je naveo tri elementa koja su mu poslužila da izgradnju crkve u Ošljemu oprezno locira u razdoblje između 8. i 11. st. To su tehnika gradnje i oblik, ali i činjenica što Konstantin Porfirogenet spominje u 10. st. Ošlje kao naseljeno mjesto. To nije izravan izvor za samu crkvu, ali je povijesna potvrda da je građevina mogla biti podignuta u ranosrednjovjekovnome naselju. Čudna rotonda u Ošljemu najvjerojatnije je izgrađena kao slobodno stojeća građevina te kao zadužbina i privatna bogomolja jednog od vladara Zahumlja iz obitelji Viševića. Cijelu priču o rotondi možete pročitati OVDJE.
No, ne otkriva nam ova staza, koja počinje u Slanom, kako smo već rekli, samo Rotondu. Staza nosi ime Stećci Dubrovačkog primorja i prolazi lokalitetima na kojima se nalaze očuvani primjerci ovih nadgrobnih spomenika.
Staza se proteže od Slanog do Bistrine, u duljini od 50 kilometara i vodi tragovima bogate povijesne i kulturne baštine Dubrovačkog primorja, a čija je, glavna zvijezda i atrakcija – Rotonda u Ošljem, jedinstvena i pomalo intriganta crkvica.
Novakovo greblje – Čepikuće
Jedan od takvih lokaliteta na kojima se nalaze sačuvani steći je Novakovo Greblje u Čepikućama. Riječ je kasnosrednjovjekovnom groblju sa šest stećaka u obliku sanduka, ploča i takozvanih sljemen – jaka, a koji se datiraju od 13. do 15. stojeća.
Pojedini stećci su bogato ukrašeni motivima arkada, lovnih scena, prikaza štita i mača, ptica kao motiva euharistije, vitica s trolistom, zbog čega je ovo jedno od najsačuvanijih i najljepših lokaliteta sa stećcima na dubrovačkom području.
Osim Novakovog greblja na prostoru Čepikuća, u njegovoj neposrednoj blizini nalaze se još dva lokaliteta sa stećcima – oko Crkve sv. Martina i Dobrštak.
Crkva Sv. Martina, Čepikuće
Upravo oko crkve sv. Marina u prošlosti se nalazila najveća poznata nekropola sa stećcima u Dubrovačkom primorju, a broja je oko 200 do 300 stećaka, koji su danas ugrađeni u zidove crkve, na groblju te u baštini preko puta crkve i groblja. Danas je vidljivo deset ploča, dvadeset sanduka i četiri sljemenjaka, od čega ih je deset ukrašeno.
Stećke možete razgledati na Vlaškom greblju u Smokovljanima, gdje se istočno od crkve sv. Vida i Modesta nalaze tri ukrašena sljemenjaka i jedan sanduk.
Crkva Sv. Vida i Modesta – Smokovljani
Staza će va dalje dovesti do crkve sv. Vida i Modesta u Smokovljanima, u čijoj se neposrednoj blizini nalazi 17 stećaka ni situ, dok ih je 13 ugrađeno u prednju fasadu župne kuće te dva u zidu crkve.
Uglavnom je riječ o sanducima i pločama, bogato ukrašenima. Prisutni su ukrasi u obliku štita s mačem, kola, psa, jelena i konjanika.
Greblje Bistrina
Ova staza ispunjena tragovima bogate i povijesti završava na Bistrini, na lokalitetu Greblje gdje se nalaze tri sanduka, od kojih je jedan ukrašen zmijama, križevim, štitom s mačem i prizorima lova sa svih strana.
Je li tako da imate puno razloga za jedan lijepi obiteljski izlet u Dubrovačko primorje? Ne trebate ni avion ni brod, dovoljne su dobre teniske ili bicikla.
Tekst je nastao pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Dubrovačko – neretvanske županije.
FOTO: TZ Općine Dubrovačko primorje, Dubrovačka biskupija
