Mlada violinistica Meri Anastasov novo je lice Dubrovačkog simfonijskog orkestra! Veloluška koju je prva profesorica s otoka nastavila nazivati svojim “čudom od djeteta” je s 13 godina i upravo za vrijeme svog prvog koncerta s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom u sebi osjetila da je glazbeni put – njen put. Tada je svojoj profesorici rekla kako će jednog dana i ona svirati u tom orkestru i izgovorena želja se pretvorila u stvarnost. Danas joj se čini kako u Orkestru sjedi kao zasanjana djevojčica uzbuđena zbog novih ciljeva i ponosna što je tu.
Od malena nisam bila dobra s riječima pa bih sve svoje osjećaje iskazala preko instrumenta – riječi su talentirane glazbenice čija je ljubav prema muzici i ispunjenost koju joj stvara muziciranje već prepoznata kroz brojna priznanja i nagrade.
Vaša prva profesorica o Vama uvijek piše kao “čudu od djeteta” … koliko je mladom glazbeniku, u samom početku otkrivanja i razvijanja njegova talenta bitna ta privrženost i podrška od mentora… postoje li upravo zbog takvih odnosa prednosti glazbenog sazrijevanja u manjim sredinama?
Smatram da je u samim početcima najbitnija podrška mentora, koji osim znanja mora učeniku prenijeti i ljubav prema glazbi. Kad učenik zavoli instrument slijedi motivacija i vježbanje. Moja prva profesorica je nama svima prije svega usadila ljubav prema glazbi i uvodila nas u svijet glazbe. To nije bio ni malo lak zadatak jer sam ja bila u prvoj generaciji učenika tek otvorene glazbene škole. Svima nam je to bilo novo pa su uz profesoricu i roditelji učili o glazbenoj profesiji. Zasigurno sazrijevanje u manjim sredinama ima prednosti jer je podrške bilo sa svih strana.
Jeste imali podršku obitelji ili su možda za Vas htjeli neki “opipljiviji”, konkretniji posao?
Uvijek sam imala podršku od obitelji, a najviše od roditelja kojima sam zahvalna što su me pratili na mom putu i što me dan danas prate i „navijaju.“ Moj svaki uspjeh prvenstveno je poklon njima, tako će ostati zauvijek. Od samih početaka uz profesoricu i mene učili su o glazbi i glazbenoj profesiji jer je to tad u Veloj Luci bilo nešto novo, a moja ljubav prema instrumentu dogodila se odmah i vrlo brzo sam shvatila čime se želim baviti u životu. U manjim sredinama koje su izoliranije često posao profesionalnog glazbenika svrstavaju u hobi što nije ni približno tome. Nikada me nisu usmjeravali prema svojim željama već su mi davali vjetar u leđa da se u životu bavim s čime želim ali su i oni znali od samih početaka da sam se pronašla u glazbi.
Već s 13 godina ste, na ponos Vela Luke i otoka Korčule zasvirali s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom u Kneževu dvoru… što pamtite s tog koncerta i kako ste prevladali tremu?
Nikada nisam bila neki tremaš, nakon dobre pripreme za koncert, ostaje samo uživanje. Jedna zanimljiva stvar je da je upravo taj nastup bio moja konačna odluka o bavljenju glazbom, a nakon toga uslijedila je još veća motivacija za vježbanjem. Taj nastup ujedno je bio i moj prvi susret sa pravim orkestrom jer prije toga nisam imala mogućnosti gledati orkestar uživo. Sjećam se da sam na prvoj probi bila očarana količinom instrumenata u orkestru te samim zvukom. Kad sam podigla violinu i kad je maestro podigao ruke, rekla sam u sebi to je to, ja ću se ovim baviti. Tad sam rekla profesorici da ću i ja svirati u tom orkestru, i evo, danas imam osjećaj da ista ona djevojčica sjedi u orkestru uzbuđena zbog novih ciljeva, ali i ponosna što sam tu.
Uslijedilo je obrazovanje u Dubrovniku, potom Zagrebu… uslijedile su nagrade i priznanja koja su svjedočila o talentu neospornom… i onda povratak doma i zapošljavanje u DSO… jeste li imali takav plan od početka ili su se tako posložile karte … pa je ovo početak snova o karijeri negdje u većim gradovima?
Od prvog susreta sa orkestrom u osnovnoj školi pa sve do završetka školovanja na Akademiji moja želja za povratkom u Dubrovnik nije se mijenjala. U Grad sam se zaljubila od prvog dolaska. Mislim da je svakom umjetniku Dubrovnik grad neiscrpne inspiracije pa je tako i za mene. Dubrovnik je za mene baza u kojoj ću raditi, stvarati, iz koje ću putovati i kojoj ću se vraćati.
Jesu li audicije uvijek stresne i mislite li da je to dobar način za angažman glazbenika, najpravičniji?
Mislim da su audicije za veliki broj glazbenika najstresniji trenutci karijere. Način na koji se audicije izvode nisu ono na što smo navikli. Audicija se najčešće sastoji od 4 etape, a prva etapa uvijek je iza paravana, što znači da te audicijska komisija čuje, ali ne vidi, kako bi glasovanje bilo pravedno. Taj sam paravan stvara odbojnost i nervozu jer smo mi glazbenici naučeni da se na pozornici povežemo s publikom ne samo sa glazbom već da ih i vidimo i osjetimo… Zaposlenje u orkestru posebno za mladog glazbenika najprivlačniji je angažman jer donosi stabilnost i stalno bivanje uz instrument, a uvijek možeš nastaviti djelovati u solo, komornoj ili pedagoškoj karijeri.
Koliko dnevno glazbenik mora vježbati da bi bio sve bolji? Nema u Vašem poslu “spavanja” na lovorikama, ali… umjetnici imaju i stalno potrebu biti uz svoj instrument ili…?
Biti profesionalni glazbenik isto je kao i biti profesionalni sportaš. Disciplina je vrlo bitna, bez nje nema uspjeha. Često mi je instrument, posebno tijekom studija u rukama bio preko 6-7 sati… Uvijek sa sobom nosim instrument, mislim da sam jako malo puta u životu negdje otišla bez instrumenta i to mi je bilo stresno, jer sam navikla da je uz mene. Vježbanje treba biti redovito ali isto tako sam naučila (posebno kroz školovanje na Akademiji), da je nužno uz kvalitetno vježbanje imati i kvalitetan odmor kako bi se izbjegle ozljede ruka kojima su glazbenici skloni zbog puno vježbanja.
Kako biste Vi opisali važnost dirigenta u radu s glazbenicima … dosta sam puta čula kako glazbenici odmah osjete kakav je tko dirigent… koliko je važan za izvući maksimum od orkestara … neko posebno lijepo iskustvo s nekim koga biste izdvojili?
Smatram da je dirigent ključna figura u orkestru. Način na koji dirigent pristupa orkestru te radi na programu je način na koji će i orkestar reagirati a što rezultira krajnjom izvedbom na koncertu. Svaki dirigent ima svoj pristup što se izražava i na glazbenike u orkestru. Dirigent u orkestar unosi koordinaciju, viziju i balans. Ne bih posebno izdvajala, jer je za mene rad sa svakim dirigentom lijepo iskustvo i od svakoga mogu nešto novo naučiti.
Je li za umjetnika izazovnije svirati u komornom sastavu i koliko je taj neki “intimniji” prostor stvaranja zahtjevniji za glazbenika?
Uvijek je izazovnije svirati u komornom sastavu. Kada radiš solo program fokusiraš se na svoju izvedbu dok u komornom sastavu više glazbenika mora disati kao jedno. To je ponekad teško i izazovno, ali sam taj proces stvaranja i rada na djelu uz krajnju izvedbu na koncertu uz druge kolege za mene je beskrajno lijepo iskustvo.
Jesu li umjetnici, glazbenici, u današnjem svijetu i blagoslovljeniji zbog tog bijega od stvarnosti koju im podaruje poput okrilja glazba ili umjetnost kojom se bave?
Rekla bih da jesu. Posao kojim se bavimo od nas ponekad i zahtjeva bijeg od stvarnosti, ali u isto vrijeme i svijest o vremenu u kojem živimo. Zadovoljstvo koje nam se pruža dok radimo zaista je neprocjenjivo. Ponekad i živimo u drugačijem svijetu gdje držimo živim skladbe i skladatelje koji su živjeli u prošlim stoljećima i svaki put otkrijemo nešto novo. Kako bi se mogli baviti ovim poslom iza nas stoji puno rada, truda i odricanja koje se kasnije isplati jer je najveće zadovoljstvo baviti se onim čime voliš.
Je li Vas sviranje odvodi u neki ljepši svijet…zašto volite taj svijet?
To je svijet koji me ispunjava. Od malena nisam bila dobra s riječima pa bih sve svoje osjećaje iskazala preko instrumenta. Ljubav koju imam prema instrumentu i glazbi teško se može riječima opisati, a zadovoljstvo koje mi pruža posao kojim se bavim zaista je blagoslov.
O čemu na svom karijernom putu razmišljate?
Uvijek se vodim ciljevima, smatram da zaposlenje u orkestru, posebno za mladog glazbenika ne bi trebala biti krajnja destinacija pa se tako vodim tim načelom i uvijek tražim i se pripremam za nešto novo. Sad slijedi vježbanje za usavršavanja, recitale i natjecanje.
Koliko ste povezani uz rodni otok?
Jako sam povezana uz svoj rodni otok pa tako svo slobodno vrijeme iskoristim za posjetu. Često sam i na Mljetu pa se tako zna dogoditi da sam jedan dan na Korčuli, a drugi na Mljetu. Iako sam morala napustiti svoj otok zbog obrazovanja uvijek sam se trudila sačuvati svoj dijalekt i prenijeti drugima ljubav koju imam prema moru i svom otoku. Sada sam puno bliže, pa mogu puno češće dolaziti, što me jako veseli.
ŽIVOTOPIS
Meri Anastasov započela je svoje glazbeno obrazovanje 2009. godine u glazbenoj školi u Veloj Luci u klasi profesorice Renate Prizmić Linarić. Od samih početaka pokazuje veliki interes za glazbu te sudjeluje na brojim državnim i međunarodnim natjecanjima. Nakon završene osnovne škole srednjoškolsko obrazovanje nastavlja u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića u Dubrovniku u klasi profesorice Anis Končić.
Tijekom školovanja osvaja brojne državne i međunarodne nagrade kao solist te i u komornim sastavima od čega ističe: Prvu nagradu na međunarodnom natjecanju Poreč Fest, dvije prve nagrade na međunarodnom natjecanju Daleki Akordi, prvu nagradu na međunarodnom natjecanju u Tuzli, prve nagrade na regionalnim natjecanjima u sklopu natjecanja HDGPP kao solist te i u komornim ansamblima, prve nagrade na državnom natjecanju učenika i studenata glazbe kao solist te i u komornim ansamblima, treća nagrada na međunarodnom natjecanju Ars Nova u Italiji te mnoge druge.
Svoj prvi koncert u pratnji Dubrovačkog simfonijskog orkestra ostvarila je u dobi od 13 godina pod dirigentskom palicom indonezijskog dirigenta Noormana Widjaje. Tijekom školovanja primila je brojna priznanja i nagrade za izvrsnost.
Pohađala je razne ljetne škole te seminare kod vrsnih violinista i pedagoga kao što su: Borivoj Martinić Jerčić, Goran Končar, Anđelko Krpan, Violeta Smailović Huart, Victor Tretyakov, Natalie Likhopoi, Dore Schwarzberg, Rainer Küchl i mnogi drugi.
2023. godine magistrirala je na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu u klasi profesora Martina Draušnika. Tijekom školovanja na Akademiji sudjeluje u raznim studentskim projektima te osvaja Rektorovu Nagradu za projekt Životinjska Farma u sklopu simfonijskog orkestra Muzičke Akademije. Po završetku studija nastavlja studij u profesora Martina Draušnika te upisuje umjetničko usavršavanje.
