U mirovinu je pošao iz školske dvorane. Za dugogodišnjeg profesora tjelesnog odgoja Vlaha Zlošila to je najmanje značilo – mirovanje. Iskreno je odgovorio na nekoliko pitanja o izazovima života, ali i Art of living “zaštiti” i disciplini koja ljudima omogućuje da lakše prebrode sve poteškoće, nepravde i ratove u vremenu čiji smo suvremenici.
Možemo li naći poveznicu između powerlifting kluba i umijeća življenja? Što ti pruža jedno, a što drugo, a je li najbitniji u svemu – dah?
Poveznica je želja za zdravljem. U mojim 60+ godinama vježbe snage pomažu da se očuva masa mišića i zdravlje kostiju. Tu treba ostati na zemlji, prihvatiti svoje sposobnosti i ne pokušavati postići neke rekorde, a ugroziti svoje zdravlje.
Kućni program umijeća življenja svakako pomaže mome zdravlju na razne načine. Osim toga živim u uvjerenju da radeći te vježbe usporavam proces biološkog starenja. Koliko mi to uspijeva, mogu procijeniti svi koji me poznaju. Dah je sredstvo kako djelujem na svoje tijelo iznutra i ne znam je li najvažniji, ali svakako ima važno mjesto u mojim vježbama.
Kad si u sebi osvijestio važnost POKRETA, kretanja i jesu li ljudi danas svjesniji o važnosti i potrebi takvog načina života nego prije?
Ne znam mogu li reći važnost, ali svakako sam osjetio radost pokreta otkad znam za sebe. Ti pokreti su se vrlo rano provodili kroz sportske kretnje i rekreativno sam se bavio i bavim se i dalje velikim brojem raznolikih sportskih aktivnosti. Kasnije sam sa velikim zadovoljstvom shvatio da ti pokreti, ta igra koju volim je ujedno i dobra za mene na puno načina sve do danas.
Ljudi su danas educirani da je pokret važan, ali uspješno ga izbjegavaju jer im je draži “nenaporni” način života – vožnja umjesto pješačenja, život uz ekrane male, srednje i velike i veliki izbor nezdrave hrane u nepotrebno velikim količinama i u doba dana (noći) kada nije dobro jesti.
Kako izgleda tvoj idealan dan?
Moj idealan dan je boravak u lijepoj prirodi u blizini neke vode (more, jezero, rijeka, potok) i u uređenom zelenilu – nekoj vrsti parka. Na primjer na nekom našem otoku ili u planini ali ne u divljini. Sadržaj nije bitan nego društvo – dakle uz moju obitelj i – ili drage prijatelje.
S obzirom da sam u mirovini sam sebi organiziram dan pa je to najčešće: jutarnje vježbanje, doručak preskačem, dnevne obaveze -što koji dan donese, sudjelovanje u kuhanju ručka, poslovi u vrtu, trening snage ili pješačenje po mogućnosti na Lokrumu, priprema večere, kućno druženje i noćni odmor.
Zašto si postao edukator tehnike umijeća življenja?
Osnovni tečaj sam završio u svibnju 2008. godine. U idealnim okolnostima svi koji su završili tečaj pozvani su jednom tjedno na zajedničko vježbanje i to također vodi učitelj. U Dubrovniku nije bilo učitelja pa su nam dolazili učitelji iz Makarske ili Vele Luke. Meni je bilo nelogično da oni dolaze pa sam se prijavio da ja postanem učitelj. I učiteljski tečaj
završio sam 2012. godine. Kroz cijeli taj proces osjećao sam kao da me netko nagovara, vuče, da pođem tim smjerom.
Što je najveća predrasuda koju si čuo o tome otkad si se počeo time baviti i govoriti u javnom prostoru?
Po mom mišljenju najveća predrasuda je da radeći jogu ili polazeći tečaj nekog istočnjačkog učitelja rade izdaju svoje katoličke tradicije. A i crkva aktivno radi da to tako i prikaže. Međutim moje mišljenje je da to nije istina. U Art of living organizaciji nitko nikada nije nikoga pozvao da napusti svoju tradiciju i običaje vezano uz religiju.
Jesu li ljudi skeptični prema tim i takvim tečajevima?
Ljudi su ponajviše neobaviješteni. Za tečajeve ovakvog tipa po mojoj procjeni zna manje od 5 posto ljudi u gradu u kojem se tečaj treba održati.
Zatim, nisu svjesni kolike dobrobiti ove tehnike daju svakome tko ih nauči i kasnije nastavi koristiti.
I još mislim da su previše utvrđeni u svojoj zoni komfora i ne da im se aktivno poraditi na sebi jer ovo je put koji traži disciplinu i donekle odricanja. Većina je navikla dobiti tabletu koja rješava sve. Ono što tijekom vremena dobijete višestruko je veće od uloženog .
Obzirom na godine (lijepe godine) je li svakog dana pred sebe stavljaš neke nove izazove i zadatke?
Prvi izazov je svakako osigurati financijsku sigurnost sebi i svojoj obitelji. Na žalost mirovina koju dobivam je ispod 40 posto plaće koju bih dobivao da još uvijek radim. Srećom obiteljsko nasljeđe omogućuje mi da ljeti radim i zaradim dovoljno za pristojan život.
Aktivan sam u sportskim klubovima. Predsjednik sam Šahovskog kluba Dubrovnik, tajnik Powerlifting kluba Dubrovnik. Želim se kao veteran natjecati u većem broju sportova što dulje. Tako želim još koliko god budem mogao nastupati na powerlifting prvenstvima Hrvatske, volio bih ponovno nastupiti i na PH u badmintonu, možda kraćoj dionici triatlona.
Kao umirovljenik imam vremena i volje držati tečajeve i tjedna druženja Art of livinga. I naravno pomoći i uživati u rastu svojih unučića, za sada Srđa i Sofie.
Koliko zrelost donese spoznajnu vrijednost stare latinske Mens sana in corpore sano…
Zrelost skokovito donosi nove spoznaje i potvrde starih izreka na vlastitom iskustvu. Pa tako i tu o potrebi da je tijelo zdravo, jer kad te nešto boli imaš samo jednu želju umjesto onih stotinjak kada te ništa ne boli.
Cijeli život si radio s mladima… što si naučio od njih?
Rad s mladima je meni bilo veliko zadovoljstvo. Naučili su me puno puta da postoji više istina, i da ako se moja i njihova istina razlikuju nije nužno da sam ja u pravu. Također, da svako vrijeme nosi svoje i da ne treba novim generacijama nametati svoje poglede na neke stvari.
Kad bi trebao dati neki najvrjedniji savjet mladima iz svega što si ti dosad naučio, kako bi on glasio?
Slijedite svoj put, ali i slušajte savjete dobronamjernih ljudi oko sebe. Tek onda odlučite o važnim stvarima.
Također rekao bih im da mnoge važne stvari ne uče u školama a trebali bi. Razni lobiji su se izborili za dominaciju načina života kakav njima donosi financijske dobiti. Previše smo se svi skupa zaletili u ugodnost tehnološkog napretka. Dajte priliku boravku u prirodi, druženjima uživo,…
Koji su benefiti tečaja Art of living koji počinje sutra?
Osoba koja sudjeluje na tečaju samim sudjelovanjem prolazi kroz procese – vježbe koje su ugodne i opuštajuće. Prvim i drugim disanjem velike sudarshan kriye priprema svoje tijelo za veliki napredak u čišćenju svoga tijela iznutra od nagomilanih stresova i toksina. Već je veliki broj znanstvenih radova uglednih institucija potvrdio dobrobiti ove vježbe. Međutim tečaj je samo početak. Potrebna je disciplina i ustrajnost, a u tom slučaju pozitivan ishod nije moguće izbjeći.
Svi imamo hijerarhiju važnosti svojih aktivnosti. Ovo je meni toliko važno da sam to stavio u skupinu prvog prioriteta u danu. Dakle, moram odvježbati, a ostalo ako stignem.
Na žalost velikom broju ljudi je to u kategoriji – ako baš ne budem imao ništa drugo – možda ću doći na tečaj. Takva osoba nije još sazrela za tečaj, nije došlo njeno vrijeme. Ne treba ići na silu. Doći će. Postoji izreka, kada je učenik spreman, učitelj dolazi.
Ovo vrijeme ratova i velikih nepravdi u svijetu kojem svi pripadamo lakše ćemo prebroditi ako sebe ojačamo tehnikama poput ove.
Kako se snaći i ostati koncentriran i relativno optimističan u ovom svijetu gdje se sve naočigled mijenja – imaš neki savjet, a da to ne znači posvemašnju izolaciju od društva, medija i sl.?
Kad odrediš svoj put trebaš ga slijediti. Ako je ispravan, mnoge stvari će se same složiti da ti taj put i olakšaju, a bit će i izazova koji će te odvraćati s toga puta. Kada iskreno vjeruješ u svoj put i ne činiš nikome ništa nažao, ljudi će to prihvatiti. Neki će ti se pridružiti, a neki ne, ali poštovat će tvoj odabir.
