Nikšu Ipšića, kojeg smo ovog tjedna ugostili u našoj rubrici Od A do Ž, glazba prati od mladosti i još ga, kako kaže, na sreću, nije napustila. Prijelomni trenutak je bio kad je prvi put čuo album Ramonesa “It’s Alive”. Koliko ga je to oblikovala svjedoči i činjenica da je za svoje scensko, DJ ime izabrao – Niki Ramone.
S vremenom je njegova ljubav prema glazbi, a pogotovo prema vinilu narasla do kolekcije od čak 2000 ploča, svih vrsta žanrova, a jedan je i od osnivača i predsjednik Udruge DU 33/45 koja nastoji u Dubrovniku popularizirati kulturu gramofonskih ploča, a s obzirom na to da trenutačno imaju 60-ak članova, a njihovom radu priključuje se i sve više mlađih sugrađana, čini se da im ne ide loše.
Što ima magično u vinilu, s kojim albumima je započeo svoju zavidnu kolekciju, što misli o glazbenoj sceni u Dubrovniku, smatra li da zbog hiperprodukcije pada kvaliteta glazbe i što priprema Udruga saznajte u nastavku.
Zaljubljenik ste u glazbu – kako je ta ljubav počela?
– Pa mislim da je svima nama vrlo rano muzika barem simpatija, a neki se i malo jače zatreskaju i sad jedino ovisi koliko će vas pratiti u odrastanju i dalje kroz život. Ja imam sreće da me još nije napustila. U mom slučaju, najviše smo brat i ja sami otkrivali, kopali i nabavljali ono što nam se sviđa.
Sjećam se prijelomnog trenutka kod starijeg rođaka iz Makarske, gdje sam prvi put čuo Ramones, album „It’s Alive“. Tu je krenuo moj put prema punku i žešćoj, alternativnijoj muzici općenito.
Vaš najdraži glazbeni žanr? I kako se vaš glazbeni ukus mijenjao kroz život?
– U današnje vrijeme pogotovo, muziku biram ovisno o raspoloženju, tako da mi odgovaraju različiti stilovi i žanrovi. Uvijek ću kao glavni svoj smjer navesti punk rock kao vječnu inspiraciju i ne samo kao stil glazbe nego i pogled na život i slobodu koju nosi.
Čak i u one najvruće adolescentske godine nisam bio isključiv i na playlistama se moglo naći svega. U jednom danu sam znao preletjeti od Roxette preko Public Enemy do Slayer.
Kolekcionar ste gramofonskih ploča – kojom je pločom kolekcija započela i koliko ona danas broji ploča.
– Skupljanje ploča je bilo neminovno, jer u ono vrijeme prije pojave interneta, se morao kupiti fizički mediji (kazeta, ploča, kasnije i CD) da bi se slušao album. Kolekcija se trenutno nalazi na nekih 2000 komada, ali to stalno varira obzirom da među njima ima i naslova koje izdvajam za razmjene i sl.
Ponekad moram izdvojiti nešto i za prodaju i time osloboditi mjesta za neke nove koje će doći. Broj je znao biti i veći, ali problem nastaje i kod skladištenja tolike količine ploča. Zato trenutnu bazu pokušavam svrstati na nekoliko glazbenih dražih žanrova složenih abecednim redom.
Mislim da je prva ploča bila „True blue“ Madonna i „Put Putujem“ Magazin, a koje su došle kao poklon.
Ploča za kojom tragate ili bi je možda željeli imati u svojoj kolekciji, a nikako ne može doći do nje?
– Dugo već tragam i mislim da sam pri kraju kompletiranja svojih favorita, ali problem nastaje jer svakodnevno otkrivam nove dragulje iz svijeta reggae i dub glazbe. Tu ima zaista jakih stvari koje su mi na popisu želja – od singl ploča od 7 inča, preko 12-inčnih maksi singlova, pa sve do dugosvirajućih albuma (LP-jeva). Naravno, svakako vrijedi spomenuti da se uvijek nađe pokoja ploča Ramonesa za popuniti njihovu kolekciju, koja sama po sebi broji preko 100 izdanja :).
Što ima tako „magično“ u gramofonskim pločama?
– Za mene je gramofonska ploča, uz kazetu, bio prvi medij na kojem sam čuo svoje omiljene pjesme, albume, izvođače, vidio prve slike, upijao tekstove. Tako da me veže ta nostalgična strana o kojoj i svi pričaju kad se spominju vinili. Ali čitav taj ritual je privlačan, topao zvuk, te njezine sitne nesavršenosti i mane koje ima. A mislim da je od svega najvažnije vrijeme koje posvećujete glazbi i albumu kao zaokruženom umjetničkom djelu. Ploča se ne može skipati poput primjerice Spotifya, traži da joj posvetite vrijeme.
Obzirom da ne pijem i ne pušim, ne mogu romantizirati taj dio guštanju u pločama uz čašu vina, ali garantiram da uz kavu odlično paše. Imate točno vremena za jedan album, uz pauzu za okretanje B strane.
Kod ploče se o svemu vodi računa. Ona nije samo primjerice A3 ili B1, to je kompletan album. Brine se o vizualnom prezentiranju, rasporedu pjesama i sl.
U posljednjih nekoliko godina gramofonske ploče su ponovno, da tamo rečemo „u modi“? Što mislite zašto? Je tu riječ o svojevrsnoj nostalgiji za prošlim vremenima ili je za to zaslužna kvaliteta zvuka, a za ploče se govori da su nosač zvuka koji omogućava najbolju kvalitetu?
– Iako sam ih osobno izbacio iz upotrebe ne želim ružno govoriti o CD-u kao mediju, koji je također još uvijek tražen i također se dobro prodaje. Ploča ima poseban zvuk, ali da bi se izvukao maksimum potrebna je i kvalitetna prateća oprema što je za prosječnog ili novog korisnika često prevelik zalogaj.
Najbitnije je ipak od svega uživati u glazbi. Situacija oko ploča jest svojevrsni hype, ali puno se dobroga izrodilo iz toga. Mladi kupuju i slušaju dobru staru glazbu, podržavaju neke nove mlade umjetnike i slično. Kod mladih zaljubljenika u ploče nema nostalgije, niti je može biti, jer su odrasli u vrijeme streaminga i ne mogu imati nostalgiju prema nečemu što nisu već proživjeli. Međutim, nove generacije pločama privlači i taj taktilni element kao i da u svome vlasništvu imate omiljene albume, a ne negdje na cloudu.
Ali i istina je da je sama ploča nešto više od samog nosača zvuka, pogotovo ako imamo ili nabavimo neko staro izdanje koje ima svoju prošlost i priču, koji je prošlo nekoliko kućanstava, podruma, ruku, generacija, gradova, država, kontinenata i danas svira savršeno u vašem domu.
Nasuprot tome, imamo i ogroman porast digitalnih platformi namijenjenih glazbi – kakvo je vaše mišljenje o njima?
– I sam koristim Spotify, koji mi dodatno pomaže pri otkrivanju nove glazbe i preslušavanju izdanja.
Jedan ste od suosnivača i predsjednik Udruge Dubrovnik 33/45, koja okuplja ljubitelje gramofonskih ploča – kako ste došli na ideju o osnivaju udruge i koliko ona danas okuplja članova?
– To se sve odvilo u vrijeme korone kad je nekoliko nas zaljubljenika u ploče nabacivalo ideje o raznim zajednicama gdje bi se mogli povezati i družiti, mijenjati ploče i slično.
Krenuli smo s Facebook grupom Dubrovnik Vinyl Lovers, a nakon toga smo se raspitali i osnovali udrugu. U početku smo se malo tražili, ali uz pomoć kolega i prijatelja ubrzo smo počeli ozbiljnije raditi, a interes javnosti nas je ugodno iznenadio. Instrumentalna nam je podrška Turističke zajednice grada Dubrovnika i Grada Dubrovnika kroz program javnih potreba u kulturi te raznih sponzora uz čiju podršku i pomoć već više od pet godina priređujemo uspješna događanja, uključujući sajmove, izložbe, promocije, radionice i slično te im svima zahvaljujemo. Često surađujemo i s Love Barom s kojima smo u prosincu prošle godine organizirali prvi dubrovački Vinyl DJ Festival.
Trenutno udruga ima 60 članova, i uz nekoliko nas aktivnijih, javlja nam se sve više i mlađih koji se uključuju u rad s novim idejama, što je bio i cilj udruge, a to je promovirati glazbene albume kao umjetnička djela, njihovo slušanje u cijelosti, popularizirati gramofonske ploče i biti otvoreni za sve koji nam se žele priključiti ili se samo družiti i razgovarati o glazbi. Kad se osvrnem unazad vjerujem da smo umnogome uspjeli u tome. Vinil je danas u gradu sve prisutniji, a sve više naših sugrađana nabavlja gramofone.
Što udruga priprema za ovu godinu, koje sve programe možemo očekivati?
– Za ovu godinu imamo već najavljen Dan vinila planiran za 18. travnja, u Lapad dvorima. Naš tradicionalni ljetni sajam, međunarodni Dubrovnik Vinyl Fair 4, održat će se 8. kolovoza na šetnici u Uvali Lapad, a za prosinac spremamo trodnevni sajam ploča u kombinaciji s drugim izdanjem DJ Vinyl Festivala i dodatnim bogatim programom. Uz to još planiramo imati razne programe poput slušaonica, posjeta školi, vrtiću i sl. Udruga je neprofitna i sve je na volonterskoj bazi, pa je nekad i izazov naći vremena.
Dugi niz godina ste kao Niki Ramone prisutni na dubrovačkoj DJ sceni?
– Sve se to nadovezalo prirodno, probao sam svirati instrument, pa ga zamijenio kontrolerom. Nikad se nisam volio isticati i reklamirati kao DJ. Smatram da pjesmu treba poštivati i pristupiti joj u onom njenom izvornom obliku kako je i nastala. Danas ljudi nemaju strpljenja i hoće čuti samo one pjesme koje poznaju. Bit je da ti vani čuješ nešto novo, DJ bi trebao zabavljati ljude, ali i educirati, iznenaditi, a ne biti samo tvoj privatni jukebox. Kad radimo večeri s ploča, ljudi se čude kad im ne možemo ispuniti želju jer traže nešto što nemamo ili nismo donijeli sa sobom. Ako nemamo ploču ne možemo je ni pustiti. Ali ti možemo pustiti nešto drugo što ćete si svidjeti.
Živimo u doba hiperprodukcije svega, pa tako i glazbe – je li zbog toga došlo da pada kvalitete?
– Pa ne bih rekao da nema kvalitetne glazbe, samo u uvjetima hiperprodukcije glazbe i njene velike dostupnosti treba malo dublje „kopati“ da bi se došlo do kvalitete. Ono što mainstream mediji prezentiraju može dati naslutiti suprotno, ali zar nije oduvijek bilo tako? Tražite, slušajte i otkrijte sami. Nemojte se zadržavati samo na onome što vam se servira na top ljestvicama!
