Andro Vidak: Ako me netko pobijedi na natječaju, odustajem od Orsule zauvijek

Dubrovačka baština nedavno je raspisala natječaj za davanje u zakup Parka Orsule, prostora koji je svojim trudom i rukama uredio, a onda znanjem i umješnošću glazbenim programom obogatio naš sugrađanin Andro Vidak. U koncertima na ovom jedinstvenom mjestu uživali smo nekoliko godina tijekom sezone, a nakon toga Andro je odustao i Orsula je, kao javni park došla pod upravu gradskih ustanova i poduzeća. Uglavnom tamo se godinama ništa nije događalo. Andro Vidak poželio je ponovno oživjeti ovaj prostor ljudima i glazbom. Stoga će se prijaviti na natječaj koji dugo čeka, a s njim smo porazgovarali o planovima za Orsulu i njezinoj budućnosti.

Potvrdili ste za medije da ćete se prijaviti na natječaj za Orsulu, je li on po vama realan s obzirom na početnu cijenu? 

Nije realan ali je po zakonu. Koliko znam konzultirani su sudski vještaci koji nisu paušalno odredili cijenu iz glave nego su morali u obzir uzeti niz parametara i zakonskih odredbi te nakon konzultacija sa kolegama diljem Hrvatske, na kraju izbacili ovo. Iskreno, nadao sam se nižoj cijeni, ali kada bih gledao iz pozicije da sada sa “mojom” Orsulom gospodari netko treći onda bi mi ova cijena bila smiješna. Naplatio bih mu peterostruko višu i bila bi premala.

Kakva su vaša očekivanja od natječaja? 

Nadam se pobjedi i to kao jedini ponuđač. Možda to izgleda naivno, ali mislim da je svaka druga opcija promašaj koji će se svima obiti o glavu, naravno u prvom redu meni, međutim u takvome raspletu se nitko neće usrećiti jer Orsula sama po sebi je sve samo ne zlatna koka. Nisam ja odustao od koncerata bez razloga nakon 5 uzastopnih sezona. Moji Konavljani imaju uzrečicu koja glasi:  “..ebeš fabriku pod otvorenijem nebom”! Nije meni nitko tada zabranio rad, iako je zbog mog stalnog režanja na ondašnju vlast javnost stekla takav dojam. Ja sam tada odustao da sačuvam živu glavu. Bio sam u velikom gradskom infrastrukturnom projektu sam, bez ikakvih koncesijskih prava i bez podrške. Tada nisam imao Višnjicu koju sam razvio kasnije na susjednoj privatnoj čestici, a ona je sastavi dio Parka Orsula i cijeli projekt čini održivijim.

Kakav program ćete morati raditi kako biste opstali?

Radit ćemo program u koordinaciji sa svim gradskim institucijama i uredima, TZ-om, agencijama, tražit ćemo sponzore, donatore, a sve kako bi smo postigli što veću kvalitetu programa na korist i ponos nama samima, a i kako bi smo pripomogli unaprjeđenju dojma o našoj lijepoj zemlji na internacionalnom planu. Imamo dugoročan plan i treba polagano i kontinuirano rasti i razvijati a ne se vrtjeti u krugu žabokrečine zarađujući novce na obmani i prijevari. Tu sreće nema. Najviše me raduje osjećaj međusobnog prepoznavanja s ljudima koji od prirode, glazbe, umjetnosti i života općenito očekuju puno više od pukog ispraznog trkeljanja istrošenih ljubavnih fraza i drmusanja silikonskih oblina. Za mene je glazba dobra ili loša ovisno o nagonu umjetnika koji je stvorio. Onaj tko je glazbu radio samo zato da bi putem nje zaradio novce, nosi crvenu lampicu na glavi, lako ga je prepoznati i ne spada u klasu onih koji bi trebali nastupati na ovome mjestu, tako ja to vidim. Tako se ne stvara vrijednost niti se njeguje ona prava, najbolja publika!

Što bi se moglo realizirati za ovu sezonu s obzirom da je na vratima, a znamo koliko unaprijed su izvođači rasprodani? 

-To je veliki problem u koji smo došli zbog katastrofalno spore birokracije. Nitko nije kriv, sustav je spor, kompliciran i tu pomoći nema. Još prošloga ljeta kada sam prijavio program za ovu sezonu i predložio natječaj, kao jedino zakonsko rješenje, rečeno mi je da će krajem jeseni sve biti vani. Sreća da sam program prijavio toliko unaprijed i osigurao nešto sredstava, ali ne mogu se ne ljutiti jer sam cijelu zimu upirao, zvao, kumio i molio, ali ode cijela zima, a s njom i ova sezona koja je mogla biti odličan start a na kraju će biti “tko preživi pričat će”.

Ugovore s izvođačima nemam jer ih nisam mogao raditi, a niti ne mogu dok ne dobijem papir, ali siguran sam s obzirom na naša poznanstva i dugogodišnje iskustvo da ćemo naći neke rupe i posložiti 4-5 solidnih koncerata i raznih večernjih druženja za ovu sezonu. Sve ukoliko naša ponuda bude odabrana kao najbolja.

Orsula je upisana u kolektivnu svijest ovog podneblja kao, ne samo jedna od najljepših ljetnih pozornica na otvorenom, već i kao festival koji je nudio najbolju moguću glazbu i umjetnike svjetske reputacije. Kako opravdati takvu reputaciju? 

-Iza takve reputacije stajao je dugogodišnji kontinuirani rad koji je naprasno prekinut još tamo 2017. jer je sistemska razvojna podrška lokalne vlasti, a koja je vlasnik zemljišta Parka Orsula, rapidno slabila umjesto da jača. Ja sam tada bio protiv bilo kakvoga koncesionaranja bilo kome pa i u moju korist. U svrhu toga uspio sam kroz izmjene GUP-a prostor pretvoriti u javni park koji je tim činom postao dio komunalne infrastrukture o kojoj se vlast mora brinuti po sili zakona. Ni to nije natjeralo Grad da se ozbiljno uključi.

Javno sam govorio kako gradska uprava ima dovoljno zaposlenika i ustanova koje se u njegovo ime mogu i moraju baviti Parkom Orsula, a sebe sam vidio kao pružatelja određenih usluga u svojoj struci. I dalje sam Orsulu, svo ovo vrijeme uporno čistio, kosio i čuvao sa svojim dečkima jer je doživljavam kao svoj obraz, kao svoje dijete.

Razvio sam Višnjicu kao hraniteljicu, a mislio sam da će za Orsulu, ako ostane gradska i javna i ne bude službeno u ničijim privatnim rukama, to biti najbolji zalog za očuvanje za generacije koje dolaze. Kad jednom ode na natječaj, javna površina postaje roba na prodaju oko koje se nadmeću oni s dubljim džepovima, a tada svrha takvog mjesta više nije kultura i zajednica nego isključivo profit.

Sve smo javne površine izgubili po tom istom obrascu. Međutim, kako već 7 godina nitko nije ponudio nikakvo suvislo rješenje, odlučio sam prošloga ljeta uputiti molbu da Orsulu stave na natječaj pa da ja, koji sam sve zakuhao, dobijem priliku nastaviti gdje sam stao prije nego odem u penziju. Ako me netko pobijedi na natječaju, to je to.. Odustajem zauvijek. Ako pobijedim ja, znam kako ćemo…

A kako smo se nekad zabavljali na Orsuli, a nadamo se i uskoro opet, pogledajte u fotogaleriji.