Nedavna odluka OTP banke da ukine poslovanje gotovinom u poslovnici na Stradunu izazvala je protest stanovnika povijesne jezgre, no neupitno je kako novčanice koristimo sve manje. Svakodnevnu kupnju i plaćanje računa rješavamo prislanjanjem pametnog telefona ili kartice u par sekundi. Dok Europska središnja banka intenzivno priprema digitalni euro, sve se češće postavlja pitanje – hoće li fizičke novčanice i kovanice u Hrvatskoj i Europskoj uniji uskoro nestati ili će gotovina opstati kao alternativa? Zagovornici bezgotovinskog društva ističu borbu protiv sive ekonomije, a kritičari upozoravaju na ugrožavanje privatnosti i opasnost od potpune ovisnosti o digitalnoj infrastrukturi. O tome smo pitali prof. dr. sc. Tonćija Svilokosa s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Dubrovniku.
Je li potpuno ukidanje gotovine uopće realan scenarij i hoće li do toga doista doći? Gdje je Hrvatska i EU danas na putu prema bezgotovinskom društvu?
– Prije svega, uvođenje digitalnog eura koje priprema Europska središnja banka(ESB) ne znači ukidanje gotovine, kako se često u javnosti misli. Digitalni euro zamišljen je kao njezina nadopuna, a ne zamjena. Ključna razlika između digitalnog eura i postojećeg sustava bezgotovinskog plaćanja putem debitnih kartica i tekućih računa je u tome što novac na tekućem računu predstavlja potraživanje prema poslovnoj banci, dok bi digitalni euro, poput novčanica i kovanica, izdavala izravno središnja banka. Iz tog razloga ne bi bio izložen riziku propasti poslovne banke. Uz to, važan motiv njegova uvođenja je i smanjenje ovisnosti europskog platnog sustava o velikim američkim kartičnim kompanijama, poput Vise i Mastercarda. Uvođenje digitalnog eura dugotrajan je proces, a konačna odluka o njegovu uvođenju još nije donesena. Pokusna primjena planirana je za drugu polovicu 2027., a moguće izdavanje najranije za 2029. godinu.
Ono što se zasigurno može primijetiti je da bezgotovinsko plaćanje u Hrvatskoj raste, međutim gotovina je i dalje vrlo zastupljena. Prema podacima Porezne uprave, u 2025. gotovinom je plaćeno oko 63% fiskaliziranih računa, a karticama nešto više od 31%. Godine 2021. udio gotovine bio je gotovo 75%. U europodručju je, prema istraživanju ESB-a za 2024., gotovinom obavljeno 52% plaćanja na fizičkim prodajnim mjestima. Skandinavske zemlje znatno manje koriste gotovinu: u Švedskoj je 2025. samo 5% ispitanika gotovinom platilo posljednju kupnju u trgovini. Ipak, manje korištenja gotovine nije isto što i njezino ukidanje. Nema najava da ESB planira povući novčanice i kovanice nakon eventualnog uvođenja digitalnog eura. Gotovina ostaje zakonsko sredstvo plaćanja, a njezina dostupnost važna je i za socijalnu uključenost građana. Važno je razlikovati postupno smanjivanje korištenja gotovine od odluke o njezinu ukidanju. Očekujem da će udio gotovinskih plaćanja nastaviti padati, ali da gotovina neće nestati u doglednoj budućnosti.
Koliko prelazak na isključivo bezgotovinske transakcije narušava financijsku privatnost građana, strahuju li s pravom građani da gube anonimnost koju pruža fizički novac i da se država i središnje banke pretvaraju u nadzornike financija građana? Hoće li samo digitalni novac stvoriti monopol bankarskog sektora, a građanima nove terete visokih provizija i bankarskih naknada?
– Zabrinutost građana zbog mogućeg gubitka financijske privatnosti potpuno je razumljiva. Kada plaćamo gotovinom, ne ostavljamo digitalni trag o svojim svakodnevnim kupnjama. Kod elektroničkih plaćanja takvi podaci postoje, što otvara pitanje tko im može pristupiti i kako se mogu koristiti. ESB najavljuje visoke standarde zaštite privatnosti digitalnog eura, uključujući mogućnost plaćanja bez internetske veze, pri čemu bi detalji takvih transakcija bili poznati samo sudionicima plaćanja. Kod internetskih plaćanja ESB ne bi mogao izravno povezivati transakcije s identitetom građana, dok bi banke i drugi pružatelji platnih usluga imali pristup podacima potrebnima za ispunjavanje zakonskih obveza.
Ovdje bih posebno istaknuo važnost povjerenja, koje je jedan od temelja funkcioniranja svakog financijskog sustava. Da bi digitalni euro, ako bude uveden, zaživio u svakodnevnoj uporabi, građani moraju imati povjerenje u njegovog izdavatelja, odnosno Eurosustav na čelu s ESB-om, ali i u način na koji se štiti njihova privatnost. Bez takvog povjerenja teško je očekivati šire prihvaćanje digitalnog eura, bez obzira na njegove tehnološke prednosti. Zato smatram da su jasna zakonska jamstva i neovisan nadzor nad zaštitom osobnih podataka jednako važni kao i sama tehnologija.
Što se tiče bankarskih naknada, digitalni euro ne bi trebao značiti njihovo povećanje. Naprotiv, njegovo osnovno korištenje za građane predviđeno je bez naknade, a usluge ne bi pružale isključivo banke, nego i drugi ovlašteni pružatelji platnih usluga. Stoga njegovo uvođenje samo po sebi ne bi trebalo dovesti do jačanja monopola bankarskog sektora. Ipak, važno je osigurati stvarnu konkurenciju i spriječiti pretjeranu ovisnost građana o malom broju pružatelja platnih usluga.
Kako spriječiti da prelazak na digitalna plaćanja ne izgura na marginu stariju populaciju, odnosno one stanovnike koji se ne snalaze u digitalnom svijetu, na što je upozorio i prosvjed na Stradunu? Raspravlja li se na razini EU o socijalnom planu za skupine kojima je gotovina jedini razumljiv ili dostupan način plaćanja?
– Digitalizacija bi trebala olakšavati život građanima, a ne stvarati nove prepreke. Ne možemo očekivati da svi, osobito stariji ljudi, imaju pametne telefone ili znanje potrebno za korištenje digitalnih financijskih usluga. Prije svega, važno je ponoviti da se ukidanje gotovine ne planira, pa građani koji se ne koriste digitalnim načinima plaćanja ne bi trebali biti prisiljeni prijeći na njih. Ipak, na razini EU prepoznata je važnost financijske uključenosti svih građana. Zato ESB nastoji budući digitalni euro učiniti što jednostavnijim za korištenje, uključujući mogućnost plaćanja posebnom karticom, bez potrebe za pametnim telefonom. Istodobno, EU priprema propise kojima želi dodatno zaštititi dostupnost i prihvaćanje gotovine. Naime, čak i u uvjetima postojanja gotovine, problem nastaje ako građani sve teže dolaze do nje ili njome ne mogu plaćati na pojedinim prodajnim mjestima. Zato je posebno važno očuvati mrežu bankomata i osnovnih gotovinskih usluga u manjim mjestima, ruralnim područjima i na otocima.
Svaki dan smo svjedoci problema u nekom od gospodarskih sektora zbog kibernetičkih napada. Neki dan je pao i Revolut, koliko je gospodarstvo otporno na takve izvanredne situacije ili dugotrajne prekide Interneta ili napajanja strujom? S jedne se strane ukida poslovanje gotovinom, a s druge se upozoravaju građani da uvijek imaju pričuvu gotovine doma za takve slučajeve?
Nedavni problemi s Revolutom pokazali su koliko smo postali ovisni o digitalnoj infrastrukturi, ali i o pouzdanoj opskrbi električnom energijom. U konkretnom slučaju nije se radilo o kibernetičkom napadu nego o problemu s napajanjem infrastrukture Google Clouda, što je prouzročilo prekid rada brojnih financijskih usluga. Taj primjer pokazuje koliko su suvremeni digitalni sustavi međusobno povezani i kako se kvar na jednom dijelu sustava reflektira na mnoge druge dijelove. Pritom trebamo biti svjesni da digitalna ovisnost nije prisutna samo u platnom prometu, nego u gotovo svim područjima gospodarstva. Nedavni kibernetički napad na rashladne sustave u stotinama francuskih supermarketa koji je prouzročio velike materijalne štete, dobar je primjer takve ranjivosti. Razvoj umjetne inteligencije dodatno mijenja situaciju jer omogućuje sve sofisticiranije napade, ali istodobno pruža i nove mogućnosti njihove prevencije i otkrivanja.
Naravno, financijske institucije ulažu znatna sredstva u zaštitu svojih sustava, međutim nijedan sustav ne može biti potpuno zaštićen od kibernetičkih napada, tehničkih kvarova ili dugotrajnijih prekida opskrbe električnom energijom. Budući digitalni euro trebao bi omogućiti i plaćanja bez internetske veze, ali ni takvo rješenje ne može ukloniti sve rizike, osobito u slučaju dugotrajnijih prekida napajanja električnom energijom. Svakako je važno razvijati svijest o našoj sve većoj ovisnosti o digitalnoj tehnologiji i električnoj energiji. Otpornost gospodarstva ne znači samo sprječavanje kvarova i napada, nego i mogućnost nastavka osnovnih aktivnosti kada digitalni sustavi zakažu. U platnom prometu gotovina ostaje jedno od važnih rješenja za osiguravanje takve otpornosti.
Kakve posljedice ukidanje gotovine ostavlja na ponašanje štediša u kriznim vremenima, kada građani više nemaju opciju fizičkog povlačenja novca iz banaka kako bi sačuvali svoju imovinu?
– Podsjetio bih da se ukidanje gotovine ne planira, tako da građani ne bi trebali ostati bez mogućnosti podizanja gotovog novca iz banaka. Međutim, važno je razumjeti da podizanje gotovine samo po sebi ne znači i očuvanje imovine. Na taj način građani izbjegavaju rizik gubitka depozita u slučaju propasti konkretne banke, ali gotovina ih ne štiti od inflacije i smanjenja kupovne moći novca. Štoviše, masovno povlačenje depozita u kriznim vremenima dodatno ugrožava stabilnost banaka. Uvođenje digitalnog eura omogućilo bi građanima da dio svojeg novca drže u obliku novca središnje banke, bez izloženosti riziku propasti poslovne banke. Međutim, ESB prepoznaje i potencijalne opasnosti koje bi takva mogućnost mogla predstavljati za stabilnost bankarskog sustava. Naime, u razdobljima financijske nesigurnosti građani bi mogli početi masovno prebacivati svoje depozite iz poslovnih banaka u digitalni euro, smatrajući ga sigurnijim oblikom držanja novca. Takav odljev depozita smanjio bi likvidnost banaka, a u ekstremnim okolnostima mogao bi pridonijeti širenju panike na cjelokupni bankarski sustav. Kako bi se taj rizik ograničio, ESB predviđa uvođenje najvišeg iznosa digitalnih eura koje bi pojedini građanin mogao držati. Razmatrana su različita ograničenja, uključujući iznos od 3.000 eura po osobi, ali konačna odluka o visini tog ograničenja još nije donesena. Kako bi se zaštitili štediše, smanjila opasnost od bankarskih panika i očuvalo povjerenje u financijski sustav, u Hrvatskoj su bankovni depoziti osigurani do 100.000 eura po osobi po banci. Međutim, za stabilnost bankarskog sustava posebno je važan učinkovit i pravodoban nadzor poslovnih banaka. Koliko je to važno pokazuje i najnoviji slučaj iz Paragvaja, gdje je početkom studenoga propala banka Ueno, s gotovo tri milijuna klijenata. Zbog sumnji na ozbiljne nepravilnosti u njezinu poslovanju pokrenuta je istraga u sklopu koje su uhićeni i bivši guverner središnje banke te čelnik bankarskog nadzora. Taj slučaj pokazuje koliko je važno pravodobno prepoznati i spriječiti nepravilnosti koje mogu ugroziti stabilnost financijskog sustava.
