Za hrvatske je male iznajmljivače četvrtak, 12. studeni, u Saboru bio ‘dan D’, rasprava o novom Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti koji ograničava kratkoročni turistički najam.
Dubrovački zastupnik i gradonačelnik Mato Franković podnio je u Saboru čak deset amandmana na Zakon koji su dosta stroži od Vladina prijedloga.
Što je predložio svojim amandmanima i kako će se oni odraziti na turističko iznajmljivanje ako se prihvate, za Dubrovniknet tumači pravnik i mali iznajmljivač, pokretač Udruge Spasimo male obiteljske iznajmljivače Vedran Tomić.
– On predlaže promjenu namjene prostora iz stambenog u poslovni za one koji žele iznajmljivati u višestambenim zgradama, što znači u svakom objektu s četiri i više jedinica po čemu i ogroman broj privatnih kuća spada u tu definiciju – objašnjava Tomić.
– Prenamjenu prostora izdaje nadležni županijski ured za graditeljstvo, a kako će konkretno to izgledati nije mi najjasnije. Kako sam razumio ono što Franković predlaže jest da će svaki takav apartman koji se nalazi u višestambenoj zgradi ili kući morati biti poslovni prostor i onda će morati plaćati i poslovnu komunalnu naknadu, poslovne režije i sve drugo. Fizička osoba ni po sadašnjem zakonu ne može kategorizirati poslovni prostor. Poslovni prostor ne može imati rješenje o iznajmljivanju u domaćinstvu kao mali iznajmljivač, nego rješenje na firmu ili obrt. Što se time želi postići nije najjasnije jer firme ne mogu izdavati stambeni prostor, nego poslovni prostor, a firme tako mogu iznajmljivati bez ikakvih suglasnosti. Ministarstvo je dalo mišljenje da pravnim osobama za iznajmljivanje poslovnog prostora/apartmana ne treba suglasnost suvlasnika zgrade što je i logično jer to više nije stan nego poslovni prostor/apartman – objašnjava Tomić:
– Preduvjet svemu je i da je cijela zgrada stambeno poslovne namjene jer potpuno stambena zgrada ne može imati poslovni prostor, pa onda i zona u kojoj se nalazi ne smije biti potpuno stambena. Tek će se onda zgrada moći prenamijeniti u stambeno poslovnu.
Riječ je kaže Tomić samo o predloženim prenamjenama prostora u stambenim zgradama, a ovo se ne odnosi se na objekte koji imaju manje od četiri etažirane jedinice. Odredbe se ne odnose niti za kategoriju soba u višestambenim zgradama.
– Iznajmljivanje soba i dalje se dopušta u zgradama, ako u isto vrijeme vlasnik boravi u tom stanu, što je apsurdno jer ne vidim način da se to provjerava ili dokazuje? Hoće li na tome angažirati policiju da provjerava živi li netko u stanu čiji dio iznajmljuje jer samo prijava prebivališta po ovome, neće vrijediti? – pita se Tomić.
Tomić ističe još jedan problem s predloženim amandmanima na Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti:
– Bitan je i amandman da se u kvote novih apartmana računaju i prijenosi rješenja o kategorizaciji, a ne samo nova rješenja. Kod nas je primjerice, veliki broj rješenja o kategorizaciji apartmana na ime starijih vlasnika i onda će kad oni umru, a kvota broja apartmana je ispunjena, nasljednici ostati bez produljenja kategorizacije kao da prvi puta kategoriziraju. To je ekstremno problematično i tipično ukidanje stečenih prava, jer ljudi umiru i suludo je da se ljudi moraju bojati što će biti s njihovim apartmanom kada stariji vlasnici apartmana umru – kaže Tomić.
Smatra kako će Frankovićevi amandmani u Saboru biti prihvaćeni jer konflikt koji ima u stranci, kaže Tomić, samo je gluma i HDZ ima apsolutnu disciplinu u stranci.
– Problem ovdje nije da se iznajmljivanje uredi porezno, da više poreza plaća onaj iznajmljivač koji više zarađuje protiv čega nitko nema suvislog argumenta, nego se ovdje želi ljudima zabraniti rad i ukinuti rješenja.
Od paušalnog poreza na državnoj se razini ubere oko 70 milijuna eura poreza godišnje, a ulaganja u hotelski sektor i poticaje su oko 400 milijuna eura, tako da ovdje nije cilj porezna presija, nego je cilj da ljudi prestanu iznajmljivati. Cilj im je da se ljude na što više načina spriječi da se bave turizmom. Zašto bi netko morao ići u prenamjenu svoje kuće koju je izgradio za svoju djecu pa živi ili iznajmljuje dok djeca ne odrastu, pa apartman je u naravi stan? Apartman je samo stan u kojem se boravi do trideset dana. Iznajmljivanje je samo stanovanje u kratkom periodu jer se ništa ne dogodi 31. dan kada takav smještaj postane dugoročan? – pita se Tomić i zaključuje:
– Onaj koji stan prebaci u poslovni prostor kao firma će moći raditi bez ikakvih drugih ograničenja i suglasnosti suvlasnika osim što mora plaćati skuplje režije. Ljudi koji se bave iznajmljivanjem kao investicijom, koji imaju pet apartmana u zgradi će se snaći, otvorit će firme, prebaciti novac, ali lokalno stanovništvo koji iznajmljuje u svojim kućama s manje novca će se uništiti.
Bez odgovora je, kaže on, i dalje pitanje zašto država želi uništiti svoje građane?
