13.8 C
Dubrovnik
Subota, 26 studenoga, 2022
NaslovnicaKolumneKomentar tjednaKOMENTAR Ovo se danas u Dubrovniku nije smjelo dogoditi!

KOMENTAR Ovo se danas u Dubrovniku nije smjelo dogoditi!

Nisu novinari ispolitizirali današnje obilježavanje 30. obljetnice oslobađanja hrvatskog juga, koliko god im se želio nametnuti osjećaj, valjda, krivnje. Nisu novinari, političari su. Nisu novinari “gurnuli” u drugi plan branitelje i poštovanje koje trebamo imati prema njima. Političari su.

Jesu li oni za to dobili legitimitet od građana?

Netrpeljivost i međusobno nepoštovanje, vrijeđanje, izrugivanje koje se i predugo tolerira između najvažnijih ljudi u ovoj državi nadvilo se i iznad onoga što bi trebalo i moralo biti mjesto najvećeg zajedništva hrvatskog naroda – branitelja i Domovinskog rata. Dogodilo se to danas u Dubrovniku, a zakuhalo se proteklih dana na relaciji Ureda predsjednika Republike Hrvatske i ureda dubrovačko-neretvanskog župana.

Milanovića, predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika vojske RH, izbacilo se s liste poželjnih uzvanika na manifestaciji koja je slavila jednu od najvećih vojnih akcija tijekom Domovinskog rata, akcije oslobođenja hrvatskog juga i deblokade Dubrovnika. Nije mu se poslala pozivnica. Nije to bilo prvi put. Nije bio pozvan ni na Dan Dubrovačko-neretvanske županije. Gdje si nije ni pojavio.

Danas je Milanović došao u Dubrovnik, kao predsjednik države, kao vrhovni zapovjednik vojske kako bi na Spomen križu na Boninovu odao počast braniteljima koji su obranili ovo područje, kao i svima onima koji su poginuli jer su stali u obranu svog doma, svoje obitelji, svog naroda i svog teritorija. Položio je vijence, upalio svijeće i vratio se odmah potom u Zagreb. Svojim je dolaskom opalio snažnu pljusku organizatorima proslave.

Može se Milanović sviđati ili ne sviđati, može njegov stil komunikacije nekome ići na živce ili ne, ali Milanovića su izabrali građani i dali su mu legitimitet. Baš i kao premijeru Plenkoviću. Jer ni njegov se stil ni komunikacija, ni postupci ni ponašanje ne sviđaju svima.

Danas Dubrovnik nije smio postati arena političkih nadmenosti. Ni ulagivanja, ni podilaženja.

Gradonačelnik Mato Franković je bio točno tamo gdje je jutros u 10 sati trebao biti. S predsjednikom Republike na mjestu gdje su svi jednaki. Na mjestu na kojemu bismo trebali razmišljati i o tome da se trudimo da “ne idemo maleni ispod zvijezda”. Na mjestu gdje su položeni mladići, očevi, sinovi koji se 91. i 92. nisu dijelili ni po strankama ni po političkim opredjeljenjima. Iz poštovanja prema njima trebalo je danas zaboraviti na vlastita ega koja rastu pod stranačkim stijegom i taštinama pojedinaca.

Dubrovački gradonačelnik je bio točno tamo gdje je, kao gradonačelnik jednoga grada, trebao biti. I sigurno ga nije baš svatko iz njegove stranke potapšao zbog toga po ramenu. Svojim činom nije pokazao da pripada Milanovićevom taboru, nije pokazao da dijeli njegov svjetonazor, političke stavove, nije pokazao niti da je “izdao” stranku koja ga je iznjedrila. Pokazao je poštovanje prema institucijama države za koju su nečiji očevi, braća, sinovi, poginuli. I pokazao je da su dani poput ovakvih, kada bi se trebalo obilježavati zajedništvo branitelja u obrani zemlje, preznačajni da bi bili podijeljeni i politizirani.

Ako se u županiji razmišljalo i rukovodilo time da će se predsjednika države zaustaviti da govori, da će ga se ušutkati time što ga se neće pozvati na ovako važan dan, to se pokazalo krivom taktikom. I te kako krivom i pogrešnom taktikom.

Jer, da je Milanović došao, pozvan i govorio neprimjereno danu i događaju zbog kojega je pozvan, to bi išlo “njemu na obraz”.

Sve ovo što se danas dogodilo i što je Milanović govorio ide “na obraz” organizatora.

Nepozivanje vojnog zapovjednika i predsjednika države na ovako važnu obljetnicu bila je ishitrena, nepromišljena i politički nemušta odluka.

Ispunila je nezadovoljstvom brojne građane, brojne branitelje, zapovjednike, pa čak i brojne HDZ-ovce koji su je međusobno komentirali s neodobravanjem.

Aktualni političari su, iskreno i posve otvoreno govoreći, upropastili događaj koji je mogao biti dostojan emocije koja se javlja kod svih onih koji su sudjelovali u obrani naše Domovine, koji se osjećaju pobjednicima u ratu, herojima koji su bili spremni sve dati za slobodu, kod svih onih koji su doživjeli i preživjeli rat.

Svi oni koji su preživjeli i doživjeli rat morali bi biti najveći zagovaratelji mira. Mira na granicama, ali i mira u zemlji.

Zemlji u kojoj je sve više ogorčenih zbog neprestalnog izazivanja podjela u društvu, zbog afera i lopovluka na dnevnoj bazi, zbog napuhanosti i bahatosti političara koja ne vodi nikamo, a najmanje u dobro. Vodi u još veće razlike i sve češća pitanja – je li ispunjeno sve ono u što su gineći i boreći se za Hrvatsku vjerovali oni koji su je stvarali.

Današnji je dan u Dubrovniku trebao proteći u posve drukčijem ozračju i emocijama. Političari su, na žalost, i u ovakvom danu, ponovno ukrali “show”.

A to braniteljima nisu smjeli napraviti.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

KOMENTAR TJEDNA