Veliki petak i Uskrs Mislav Čimić je s prijateljima proveo u Rimu. Bio je na križnom putu u Koloseju koji u Rimu okupi brojne vjernike iz cijelog svijeta, a koji se i pri malim ekranima prati u posebnom zanosu i pomnom slušanju Papinih meditacija.
Molili smo ga putopis s tog duhovnog doživljaja, izdvojio je sličicu koja ga se najviše dojmila.
Napisao: Mislav Čimić
Prava Talijanka. To bi bio možda najbolji opis. Dotjerana, ni previše, ni premalo. Duga kosa, odmjerene geste. Govori. Sugovornica nije baš zainteresirana, ali ipak sluša. S poštovanjem. Jedan sasvim običan prizor, usputan, a možda čak i nevažan. Mjesto radnje – dugi red pred ulaz na Svete stube koje se nalaze u palači (sada svetištu) pored Lateranske bazilike, rimske katedrale.
Svete stube u Vječni je grad donijela sveta Jelena, a riječ je o kamenim stubama kojima je Krist prošao na putu do Pilata u njegovu dvoru. Inače, sveta Jelena pronašla je i ostatke Kristova križa, kao i druge relikvije povezane uz njegovu muku. Ikonografija ovu sveticu čiji se blagdan slavi 18. kolovoza stoga uglavnom prikazuje s križem. Svetim je stubama Krist prošao malo prije nego je na sebe primio to isto drvo križa.
Vrijeme radnje – ovogodišnji Veliki petak. Upravo dan spomena na Kristovu muku i smrt. Isti dan kada je prošao Svetim stubama. Tisuće hodočasnika žele baš na ovaj dan proći tim istim putem. Čeka se u dugom redu više od sata. Neki šute, neki mole. Začudno dostojanstven žamor i ozračje iščekivanja.
Tako je čekala i ova talijanska obitelj. Majka, Talijanka s početka priče, njezina kći, suprug i dva sina. U početku su bile same i svi su u redu iza njih bili zamoljeni da se ne ljute što otac i sinovi tek dolaze. Prešli su dug put pa su gladni otišli nešto pojesti. Žene čekaju. I za njih.
Unatoč jezičnoj barijeri, iz telefonskog razgovora moglo se doznati – ova je obitelj vlakom stigla iz Firenze da bi baš na ovaj dan bila tu. Već navečer vraćaju se doma. Djeca i muž slušaju majku – suprugu. Ona je vrlo odlučna u namjeri biti tu. Ne čini se da je ostalima to toliko važno, ali nisu nevoljko tu. Njezina želja svih je okupila.
La scala santa, la scala santa… Bezbroj je puta ta žena ponovila tumačeći svojoj obitelji zašto su tu. Mislima ih prati i nonna koja je zbog starosti ipak ostala kod kuće i tu će večer, kao i godinama do tada, pratiti Križni put iz Koloseja.
Nakon sat vremena čekanja obitelj je tik pred prvom stubom. Tuda se prolazi jedino klečeći. Stari i mladi, majke s bebama u naručju, svećenici, redovnice, šaroliko društvo. Bezbroj tihih molitvi, nakana i životnih priča koje će ponijeti uz svaku od 28 stuba. Obložene su drvom koje je ulegnuto od klečanja i brojnosti koljena koja su tuda već prešla.
Talijanka upravlja cijelu obitelj s malim molitvenicima. Svih je ispratila na stube prije sebe. Potom je i ona kleknula. Idući rubom da što manje smeta brojnim hodočasnicima uokolo, svaku je stubu poljubila. Lica uronjenog u sabranu molitvu.
Njezina je vjera okrznula i onoga kome je, igrom slučaja (Ili?), bila pred očima. Koliko želja može biti jaka, istovremeno odlučna i nenametljiva, brižna i strpljiva… Poput žena koje na uskrsno jutro idu na grob pomazati mrtvo Kristovo tijelo pitajući se tko će im pomaknuti kamen s groba. Kamen za koje znaju da same neće moći ukloniti. Znaju da ne mogu, a ipak idu. Vuče ih silna želja. Čežnja srca. I baš se tu događaju čuda, baš se tu trebaju maknuti kamenja. Baš se tu događa uskrsnuće.
Ovo je, zapravo, trebao biti putopis! Ne uključuje, eto, Aperol Spritz na Panteonu, šetnju uz Španjolske stube, Anđeoskim mostom ili Rimskim forumom. Ne uključuje ni pravu Carbonaru (Bez vrhnja!), pizzu, najbolji Espresso i sladoled na svijetu, šum vode uz veličanstvenu Fontanu di Trevi, niti gužvu turista na Piazzi Navona.
Ne uključuje zapravo ni povod putovanja; Križni put u Koloseju i Uskrs na Trgu svetog Petra. Ni zabavu u Trastevereu, vožnju električnim romobilima, druženje, pjesmu, smijeh s prijateljima. A svega je toga bilo u nekoliko dana u Vječnom gradu.
Ipak, ovdje je tek izdvojena sličica iz Velikog tjedna u Rimu. La scala santa. Stube kojima je Krist prošao, vjeruje se. Ma i da to nisu baš te stube, negdje neke jesu. Ili su barem bile. Uostalom, nije li to cijeli svijet? Jer njime je prošao. A kako prolazim ja?
