32.8 C
Dubrovnik
Petak, 19 srpnja, 2024
NaslovnicaVijestiIvo Lise svjedoči: dok se požar nije dogodio nisam ni znao da...

Ivo Lise svjedoči: dok se požar nije dogodio nisam ni znao da postoji taj kabelski kanal

Na Županijskom sudu u Dubrovniku započelo je u 9 i 30 novo ročište na suđenju za tragediju koja se dogodila u Hidroelektrani Dubrovnik u Platu 10. siječnja 2019. Svi odvjetnici i optuženici došli su na ročište, kao i svjedok Ivo Lise. S obzirom da je prošlo više od 3 mjeseca od ročišta, postupak je počeo provjerom osobnih podataka te čitanjem optužnice. Optuženici se i dalje ne smatraju krivim. Danas će svjedočiti Ivo Lise, koji je u vrijeme kad se dogodila tragedija bio u HE Dubrovnik inženjer, zadužen za zaštitu na radu i zaštitu od požara.

Sudac Lučić pročitao je iskaz koji je Lise dao DORH-u tijekom istrage 27. rujna 2019.
Lise je u HE Dubrovnik radio od kolovoza 2007. kao kordinator direktora za zaštitu okoliša i od požara. Njegov posao bila je provjera opreme za protupožarnu zaštitu, vježbe, komunikacija s vatrogascima, inspekcijski nadzori u području zaštite na radu. Navodi das e sjeća inspekcijskog nadzora policije, vodopravne inspekcije. Naglasio je kako je koliko mu je poznato po nalozima tih inspekcija postupljeno.

-HE je odlukom MUPa svrstana u 3. kategoriju opasnosti od požara od ukupno 4. U HE Dubrovnik ne postoji sistematizacija radnih mjesta. Nisam bio angažiran na radovima u strojarnici. Otvor između tunela i strojarnice sam primijetio 2017. Ivo Miletić je tražio da se ukloni otpad iz strojarnice i tad sam prvi put primijetio otvor. Smatrao sam da je to potrebno zatvoriti. Rekao sam to Peru Miletiću, on me uputio na Ivicu Gogu, koji je rekao da im otvor treba za unos nekog materijala. Nije mi poznato je li otvor zatvoren i ne sjećam se kome sam točno rekao da se otvor zatvori propisnim vatrootpornim materijalem. U strojarnici su bila dva aparata za gašenje, vatrodojava je bila automatska u kabelskom tunelu, u strojarnici nije bilo vatrodojave. Komunikacija telefonom iz strojarnice nije bila moguća jer su instalacije bile tamo gdje je izbio požar, ukratko je dio iskaza koji je Lise dao DORH-u.

Poznato mu je da se radio elaborat o protupožarnoj zaštiti 2014., a on je tu dao svoje primjedbe na duljinu i sigurnost evakuacijskih tunela.

-Ne znam čemu je služio glavni projekt, ali sam zaprimio uporabnu dozvolu. Imenovan sam u Povjerenstvo za obnovu HE, i pisao sam primjedbe vezane uz protupožarnu zaštitu. Nije mi poznato je li napravljen neki ukupni dokument, kazao je Lise.

Nadopunio je svoj iskaz, kazavši kako je, uz nabrojeno zaštitu na radu, zaštitu od požara i zaštitu okoliša, radio poslove obrane i sigurnosti, održavanje opreme pod tlakom, vodi tri ugovora za uređenje vanjskih zelenih površina, ugovor za zaštitare i za sistematske preglede. Radio sam i druge stvari po nalogu direktora, izdavanje dozvola za prolaz do lučice plat, nabavu rampa , održavanje fekalne odvodnje u Platu i popravke iste, održavanje biorotora, također deratizaciju, dezinfekciju i dezinsekciju prostora.

Državni odvjetnik Cibilić svjedoku je postavio pitanje postoji li razlika u poslovanju HE kad u njoj radove obavljaju vanjski djelatnici i kad se to radi unutar tvrtke, a vezano uz uvjete, nadzor i izvještavnje direktora?

Lise je odgovorio kako su radovi u pogonu nadzirani od strane ovlaštenih osoba u pogonu. Ovlaštenici zaštite na radu bili su svi voditelji smjena, direktor i kolegice iz kadrovske službe, redom: Teo Sekondo, Ivo Kalinić, Ivica Goga, Ivo Miletić, Đuro Vojnić te Ana Bender i Dubravka Putica. Uvijek je kad su radovi u tijeku opasnost od požara veća. Ali osim ovlaštenika zaštite na radu iz elektrane, svaki je vanjski izvođač imao svoj nadzor.

Cibilić ga je pitao što je to značilo za njega.

-Svi vanjski izvođači su imali svoje nadzorne inženjere. Uz moje kolegame iz HE ovlaštene za zaštitu na radu. Nije tu bilo posebnih zahtjeva za mene. Kad bi dolazio u elektranu po drugom poslu ja bih pogledao i ukazivao svojim ljudima na nepravilnosti, ako ih je bilo. Ja s vanjskim izvođačima nemam ništa.

Cibilić je pitao postoji li neki vid suradnje inženjera zaštite na radu i vanjskog izvođača?

Lise je odgovorio kako je vanjski izvođač dužan inspekciji za zaštitu na radu prijaviti radove.
-Oni bi mene trebali izvijestiti je li njihovi radnici imaju sve što treba i po tome im se izdaje dozvola za rad. A moji kolege, koji su ovlaštenici, imaju istu ulogu kao i ja i, ako primijete nepravilnosti na njih trebaju upozoriti. Kad radi više investitora odjednom imenuje se jedan koordinator zaštite na radu, a protupožarna zaštita spada pod nadležnost tog koordinatora. Radi se o privremenim gradilištima za koje vrijede posebni propisi. Prilikom radova na klimatizaciji, nisam primijetio prilikom obilaska da je bilo nepravilnosti vezanih za te radove, odgovorio je Lise.

Cibilić ga je pitao jesu li ovlašteni rukovoditelji radova za pojedine radove i, ali znanja procjeniti rizik od požara, jer ste Vi vodili vježbe protupožarne zaštite?

-Osoba koja izdaje nalog za radove, ne znam tko su to sve bili jer se to mijenja ovisno o radovima. Dozvolu za rad izdaje vođa smjene, odgovorio je Lise.

Cibilić je kazao da je Lise parafirao ugovor za obnovu stropa strojarnice i pitao je zna li tko je bio ovlaštenik za nadzor tih radova. Lise je odgovorio kako je on tek došao u pogon kad su ti radovi bili dovršeni. Odvjetnik Čeh ga je upozorio kako je u svom iskazu kazao da je to bio Pero Miletić.


Pitanje je preoblikovano u je li Pero Miletić bio osposobljen za procjenu rizika od požara?

Lise je odgovorio, kako je po svim svojim titulama trebao biti kompentetan da zna što radi.

Je li se vodila evidencija o sudionicima tih vježbi, pitao je državni odvjetnik?
Lise je rekao kako ima plan, odluku i zapis o vježbi, a sudionici vježbi su na fotografijama, ali nema i popis ljudi koji su sudjelovali.

Jeste li imali na uvidu konačni tekst glavnog projekta?
-Imam konačnu verziju elaborata zaštite od požara i zaštite na radu. Primjedbe sam predavao direktoru Miškoviću. I to je navodno išlo gospodinu Šandoru iz tvrtke Elektroprojekt koji je radio taj elaborat.

Jeste li koristili tu verziju elaborata u svom radu?
-Ne znam što se dogodilo s tim elaboratom, a nisam ga koristio jer nije završen. On treba imati potpis MUP-a. Koristio sam ga samo u segmentu, a to je da smo ugradili protupožarna vrata na transformatore, jer tu nije bilo dileme. Dalje ga nisam koristio.

Protupožarni zid se spomenuli. Je li to neki termine iz elaborata?
-Svaki zid od cigle je protupožarni zid. U elaboratu su obrađeni protupožarni sektori. Po meni taj elaborat nije bio upotrebljiv. Po njemu se nije radilo osim vrata na transformatoru.

Cibilić ga je pitao je li s ikom razgovarao o građevinskoj dozvoli?
Komunicirali smo davnih dana o tom projektu i definitivno smo naglašavali da treba građevinska dozvola za revitalizaciju. Ja i kolega Paviša. Uporabna dozvola se poziva na staru građevinsku dozvolu, ne znam zašto. Kolegij je sazivao direktor pogona Mišković i tu smo bili mi ovlaštenici i tu se razgovaralo o tehničkim stvarima. U četiri oka sam dobio odgovor od direktora Miškovića da nema tko voditi postupak ishođenja građevinske dozvole.

Odvjetnica obitelji poginulih Doris Košta pitala je Lisu jesu li se protupožarne mjere sad poboljšale u elektrani u odnosu na 2019.?

Lise je rekao da su se stvari unaprijedile, a Košta je pitala zašto se sve to isto nije napravilo i prije tragedije, iako je Zakon bio isti.

-Vi ste stručnjak za zaštitu od požara. U vašim zapisnicima o vježbama protupožarne zaštite stoji da je sve uredu. Sad su se stvari u elektrani promijenile, ali Zakon je isti. Zašto su elektrani bila dva protupožarna odijela i dva izolacijska aparata. Jeste li Vi izvještavali o sigurnosti na radu na kolegijima?, pitala je Košta.

Lise je odgovorio kako nije predlagao poboljšanja i da nije bio ovlašten za to.

Tko je Frano Borovina, koordinator zaštite na radu kojeg je imenovalo Ministarstvo, jeste li imali s njim kontakt?

Nisam i ne znam tko je to, odgovorio je Lise.

Košta ga je pitala je li prije tragedije bilo dovoljno odijela, aparata s komprimiranim zrakom za disanje i protupožarnih odijela za zbrinjavanje svih osoba?

Lise je rekao da ne postoji propis koji propisuje koliko treba biti odijela i aparata te da po propisima nije trebalo biti niti jedan. A u HE su bila dva aparata u releynoj sobi.

Košta ga je pitala je li nakon nadzora Alfaatesta upoznat s brojem aparata, koji su trebali biti u pogonu?

Lise je reako kako je taj pravilnik proslijeđen vatrogascima i kako on služi upoznavanju vatrogasaca s gašenjem u pogonu.

Košta je pitala je li evakuacijski put bio označen florescentnom bojom i je li u komandnoj sobi postojala tabla na kojoj su bili ucrtani vatrodojavni sustav, a koji nikad nije implementiran u taj prostor. Rekla je kako za to ima i dokaz.

-To je shema evakuacije, a ne vatrodojavni sustav.

Košta je kazala kako ima dokaz da je to i shema vatrodojave, koja nikad nije ugrađena, a Lise je potvrdio kako nikad nije ugrađen taj sustav.

Ona ga je pitala je li on upozorio ljude da ukoliko koriste aparate za disanje trebaju u 15 minuta napustiti prostor?

Lise je odgovorio kako ni danas ne postoje pravilnici koji bi to propisali.

Odvjetnica Doris Košta nastavila je ispitivanje svjedoka Iva Lise.
K: Što je sprinkler sustav?
L: To je sustav gašenja vodom, koji se aktivira kad dođe do povećanja temperature.
K: Kad se on postavlja?
L: Kad je put evakuacije duži od 20 m.
K:Imamo zapisnik od 15. 2. 2018. u kojem ste raspravljali o vježbama evakuacije i spašavanja. Uočili ste nedostake na vježbi i napisali da se trebaju otkloniti što prije. Stoji ida Ministarstvo treba imenovati kordinatore zaštite na radu. Što ste pod tim mislili i ja se zato većam na gospodina Borovinu.
L: Gospodin Starman je potpisao taj dopis koji je došao iz Zagreba. To je bilo mišljenje o imenovanju ovlaštenika zaštite na radu za sve pogone.
K: Tko je imenovao Franu Borovinu?
L: Ne znam.
K: U spisu piše da je on bio koordinator zaštite na radu. Nakon što ste uočili nedostatke 11 mjeseci prije požara, što se poduzelo?
L: Nedostak je bila panic brava da se vrata za izlaz iz kabelskog tunela mogu otvoriti na pritisak, ne sjećam se što je drugo bilo. Panic vrata su ugrađena, drugo se ne sjećam.
K: Tko prijavljuje gradilište?
L: Investitor, odnosno ja.
K: Jeste li Vi prijavili gradilište kad se radio strop?
L: Nisam jer nisam znao da se radi, nakon požara mi je Ljubo Pavić iz tvrtke Spegra dostavio nakon tragedije prijavu gradilišta.
K: Znate li tko je Ivan Novak? je li Vas on upozoravao da je elaborat od zaštite i mjerama od požara nisu potpisani?
L: Da i ja sam to upozoravao.
K: Tko je kontrolirao ulaz i izlaz iz HE ?
L: Zaštitar.
K: Je li zaštitar kontrolirao cjelokupnu dokumentaciju?
L: Nije samo osobne podatke i kontraktirao bi osobu.
K: Jeste li Vi Intervenirali da se postavi sajla da bi se radnici osigurali od pada na svodu, a rekli ste da niste upoznati s radovima na stropu?
L: Sajla je bila tamo, nije bila napravljena tako da se čovjek na nju može postaviti.
K: Što je sa sigurnosom sobom?
L: Ne postoji ni u elektrani ni u Zakonu. Postoji sigurni prostor u zakonu, a u elektrani to ne postoji.
K: Kod vježbi jeste li predvidjei što, ako se netko nađe tamo gdje ne može do evakuacijskog puta? Od čega su umrla trojica radnika, znate li?
L: Od utapanja.
K: Nisu nego od trovanja ugljičnim monoksidom. Što ste predvidjei da trebaju raditi ti ljudi koji unutar 15 minuta nisu mogli napustiti strojarnicu?
L: Ljudi su bili zdravstveno pregledani, nisu bili osobe s posebnim potrebama.
Sudac je tu zaustavio razlaganje. Lise je nagalasio još da kao inženjer pomorskog prometa nije mogao utjecati na kvalitetu materijala.

Nakon polusatne pauze nastavljena je rasprava.

Košta je postavila još jedno pitanje Lisi. Pitala ga je je li u HE napravljena procjena zona opasnosti od požara? Je li raspolagao elaboratom procjene opasnosti od požara? Lise je odgovorio da nije postojala takva procjena.

Košta ga je pitala je li navedeni događaj mogao definirati kao višu silu, a kao stručnjak za protupožarnu zaštitu, Lise odgovara kako nije stručnjak, već samo osoba za preventivu.

Pitala ga je je li se procjena opasnosti od požara njemu dostavlja, a on je odgovorio kako bi takvu procjenu trebao naručiti on, ali prema propisima to nije bio obvezan, pa je nije naručio. Odvjetnica je na to kazala da je ta procjena u dokumentaciji, a Lise je kazao da postoje elaborati, ali ne i procjena opasnosti od požara.

-Kako ste bez potpisanog elaborata protupožarne zaštite dozvolili da se počnu izvoditi radovi na revitalizaciji elektrane, pitala je Košta Lisu. On je odgovorio da nije njegovo da nešto zaustavi ili odlučuje i da on tu radi ako mu se nešto naredi.

Ona ga je pitala zašto je onda zadužen za zaštitu od požara. Košta ga je pitala što onda on radi? On je odgovorio da radi brojne poslove…Vi sada ovdje pilate po jednoj sitnici iz mog opsega posla.

Odvjetnik Tokić pitao je Lisu jesu li njegove primjedbe na protupožarnu zaštitu došle do projektanta i jesu li bile uključene u tu neku verziju glavnog projekta. On se ne sjeća.
Pitao ga je je li projekt išao na suglasnost MUP-a. Lise ne zna.

Tokić je pitao tko donosi finalnu odluku što će se uvažiti, a što ne? Lise je odgovorio da odluku donosi projektant, a da on finalni projekt obnove nije vidio i ne zna je li uopće postoji.

Odvjetnik Čeh je tražio da se u zapisnik unese kako je Lise rekao danas da je imao saznanja o uporabnoj dozvoli koja je izdana na temelju građevinske dozvole iz 1961.

Lise još radi u Hidroelektrani na istom poslu, a odvjetnik Čeh ga je pisao ima li na razini elektrane nekih novih dokumenata vezanih za zaštitu od požara?

Lise je odgovorio kako novih dokumenata nema i ne sjeća se da postoji Plan zaštite od požara, a odvjetnik Čeh mu je pokazao dokument iz 2014. na što je Lise rekao kako sad taj plan nije na snazi nego postoji plan niveliranja požara, koji je dostavljen vatrogasnim postrojbama.

Odvjetnik Čeh ga je pitao sjeća li se nadzora inspektora MUP-a od 2007. On je odgovorio da MUP nije bio u inspekciji, ali jest Inspekcija zaštite na radu, koja nije upozorila na nepravilnosti.

Čeh ga je pitao tko je izradio plan evakuacije u slučaju požara i je li taj plan predvidio evakuacijski put i kuda i što je na stropu evakuacijskog puta.

-Dva su puta, kabelski tunel i pristupni tunel, odgovorio je Lise i rekao da u pristupnom tunelu na stropu nisu mijenjanje ploče, nego samo u strojarnici. I da tih ploča nema u niti jednom evakuacijskom putu.

Čeh je pitao tko je sve imao plan evakuacije strojarnice. Lise je odgovorio kako je taj plan imao direktor pogona, komanda smjene kod dežurnog vođe, jedan kod njega kao stručnjaka za zaštitu na radu, a jedan kod voditelja evakuacije, koji je bio voditelj službe održavanja.

-Odbor zaštite na radu činio je direktor pogona, stručnjak za zaštitu na radu, ovlaštenici i povjerenik radnika. O tim sastancima je obavještavan i inspektor zaštite na radu koji bi nekad nazočio, a nekad ne, kazao je Lise koji se ne sjeća da je inspektoru zaštite na radu dostavljao druga imena, osim ovlaštenika koji su bili osposobljeni za zaštitu na radu.

Njemu nije poznato da je uzrok požara bio na nekom od kabela zbog strosti kabela. Ne zna jesu li nakon tragedije zamijenjeni kabeli koji nisu izgorjeli, ali pretpostavlja da jesu jer je neke kabele prodavao na licitaciji.

Na pitanje odvjetnika Čeha je li upoznat da su od 2007. otkad je došao, izvodili neki radovi koji su narušili sigurnost od požara, Lise odgovara: gospodine, ja dok se požar nije dogodio nisam znao da postoji taj kabelski kanal.

Odvjetnik Čedo Prodanović pitao je Lisu tko je bio zadužen za zaštitu od požara u firmi. On je odgovorio kako je on bio zadužen u preventivi, ali nije bilo ovlaštenika za zaštitu od požara.

Prodanović je pitao kakva je razlika između njega i ovlaštenika?

On je odgovorio kako ovlaštenici rade, a on kontrolira, a da su oni sami odgovorni za svoj rad.

Pitao ga je i tko je ovlaštena osoba za zaštitu na radu i zaštitu od požara u pogonu? Lise je odgovorio da je to direktor, a da je on samo stručna potpora direktoru, a malo prije je rekao da nije stručnjak.

Prodanovića je zanimalo jesu li Lisine primjedbe bile usmene ili pismene? Lise je odgovorio kako su dijelom primjedbe bile pismene, ali ih nije uputio prema upravi u Zagrebu.

-Jeste li Vi bili dužni provjeriti kvalitetu novih ugrađenih materijala, pitao je Lisu Prodanović. On je odgovorio kako je pola stropa bilo gotovo kad je došao u elektranu i da on kao stručnjak za zaštitu na radu nije trebao provjeravati certifikate materijala bez obzira jesu li se standardi u međuvremenu promijenili.

Prodanović je pitao je li njegov posao završava primjedbom ili njihovom primjenom? Lise je odgovorio da uglavnom zna jesu li njegove primjedbe prihvaćene, ali je Prodanović kazao kako njegovo svjedočenje danas govori da nije znao ništa.

-Ja sam vjerovao ljudima i nisam provjeravao detalje, ako ne mogu vjerovati kolegama da će me posluštati, onda…, kazao je Lise.

Odvjetnik Preglelej pitao je kako se zove njegovo radno mjesto i tko mu je dao ovlasti da radi sve poslove koje je obavljao.

-Vi ste stručnjak za zaštitu na radu za zaštitu od požara, za hortikulturu za kanalizaciju, kome ste Vi za sve te poslove odgovorni? pitao je odvjetnik

Lise je odgovorio kako je on kao koordinator bio odgovoran direktoru pogona, a da je usmeno davao primjedbe kolegama koje su radile, ali ne i direktoru Peru Miletiću. Odvjetnik ga je pitao je li on vidi igdje svoju odgovornost?

Pitao ga je tko izdaje dozvolu tvrtkama da mogu ući u elektranu, tko izdaje te dozvole?

Lise je odgovorio kako te dozvole izdaju nadzorni inženjeri u slučaju stropnih ploča to je bio Pero Miletić.

-Dakle moguće je da su došli radnici Spegre. Oni su unutra, rade radove, a Vi ništa ne znate, a Vi ste zaduženi za osiguranje za zaštitare. Jeste li nadzornog inženjera Pera Miletića pitali išta o tim radovima, pitao je odvjetnik Pregelej.

Lise je odgovorio kako nije ništa pitao Miletića. Na daljnja pitanja tko izdaje dozvole za ulaz u elektranu, Lise je odgovorio da ih izdaje vođa smjene te da bi trebali postojati popisi ljudi koji su ušli unutra poimenice, a da njega tu nigdje nema.

Odvjetnik ga je pitao tko je nakon tragedije smio ući u elektranu po njegovom mišljenju strčnjaka koji je radio sve te poslove pa i one osiguranja. Lise nije znao odgovoriti, kao što nije znao reći ni tko je unutra ušao, osim hitnih službi.

Preglej je pitao Lisu je li se između strojarnice i vertikalnog tunela nalazila rupa, što je on potvrdio. Pitao ga je je li ta rupa bila požarna opasnost, on je odgovorio da jest. Pitao ga je komu je rekao da se ta rupa zatvori, on je odgovorio da je to rekao radnicima, ali nije dalje inzistirao. Na pitanje zašto nije dalje inzistirao na zatvaranju rupe, kazao je kako su ljudi jako tašti, pa zato nijedalje inzistiro. Pregelej ga je pitao je li svjestan da je zbog toga doveo u opasnost njegove kolege koje u elektrani rade. No Lise se ne smatra odgovornim.

Kao svoju odgovornost smatra ososobljavanje radnika za siguran rad, ispravnost opreme i nabavu opreme, ali ne i za ovaj propust rupe u protupožarnom zidu.

Pregelej ga je pitao je li mu Miletić trebao dati popis ljudi koji ulaze u elektranu i je li snosio posljedice jer nije dostavio taj podatak? Lise je rekao da on ne utvrđuje odgovornost. Pitao ga je koliko puta tjedno on dolazi u elektranu, on je odgovorio kako ide u elektranu kako poso zahtjeva, nekad dva puta tjedno, nekad češće. Naglasio je kako on radi uredski posao s kompjuterom.

Pregelej ga je pitao tko je dužen brinuti o materijalu koji se ugrađuje u elektranu? On je odgovorio kako je to građevinska struka, koje on nije, a da jest Pero Miletić. On sad odjednomgovori kako je te radove vjerojatno vodio Pero Miletić, a prije petnaest minuta je rekao da je Miletić vodio radove.

Znači li Vam išta ime četvrtooptuženog Ivice Nuića, pitao ga je odvjetnik Grlić.

Lise je odgovorio kako ga poznaje jer se susreo s njim prilikom radova na klimatizaciji. Poznata mu je tvrtka Sintaksa. Ime Ivice Sikavice mu je poznato kao i ime tvrtke Deltron, koja je ugradila klimatizaciju na upravnu zgradu.

Rekli ste da su Vam kolege bile tašte, pa niste zato obavijestitli direktora, jesu li svi troje bili tašti. Zašto mislite da su Gabrijela Mikel, Ivica Goga i Pero Miletić bili osobe kojima ste to trebali reći. Jeste li bili dužni obavijestiti direktora, pitao je odvjetnik Grlić.

Lise je odgovorio da misli da nije jer svatko tko je razmišljao svojom glavom bi tu rupu zatvorio, a onda je rekao da ne zna je li bio dužan izvijestiti direktora o tome.

Lise nije znao kad je upozorio na potrebu ishođenja građevinske dozvole, ali se sjeća da je direktor bio Mišković.

Pitao ga je odvjetnik Grlić zašto je on tada, kao inženjer pomorskog prometa, pitao na kolegiju za građevinsku dozvolu, Lise je odgovorio kako je smatrao da je potrebna građevinska dozvola za tako velike i opsežne radove prema Zakonu o gradnji.

-Sad kad smo ustanovili da ste upoznati sa Zakonom o gradnji i drugim propisima, zanima me je li podređena osoba, prema ustrojstvu pravilnika elektrane, kao što ste bili Vi, dužna obavijestiti svog nadređenog o nepravilnostima. Postoji li takva obveza podređene osobe, pitao je Lisu odvjetnik te je on odgovorio da takvo pravilo postoji.

Odvjetnik se u daljnjem ispitivanju osvrnuo na Lisino svjedočenje i pitao ga zašto je pisao primjedbe o elaboratu zaštite od požara, a nije o stropnim pločama? Pitao ga je je li slušao predavanja o zaštiti o požara?

Lise je odgovorio kako nije išao na predavanja, nego je izučavao materijale koje je dobio od kolega.

Odvjetnik Grlić ga je pitao je li mu poznato da je hidroelektrana posebno postrojenje koje ima posebnu regulaciju zaštite od požara i je li mu poznato da se u elektranu ne smije ugrađivati materijal koji je zapaljiv? Lise je odgovorio kako to nije bila njegova odgovornost.

Ako znate protupožarne propise, zašto niste pitali ništa o materijalu ploča, pitao je odvjetnik.

Lise je odgovorio kako su svi imali svoju odgovornost i projektanti i izvođači, a on ne.

Odvjetnik ga je pitao, a zašto je onda on naložio kolegama zatvaranje protupožarnog zida? On je odgovorio da je to napravio jer je po vlastitom mišljenju to smatrao nužnim. Lise se ne sjeća tko je sve bio na tim kolegijima na kojima je on upozoravao na potrebu ishođenja građevinske dozvole. Od 2007. bilo je problema s vatrodojavom jer je voda ušla u pokazivače te su oni davali lažne signale, 2011. su radovima ti nedostaci ispravljeni.

Grlić je pitao Lisu je li jedan razlog što nije tužio kolege direktoru i taj da je Pero Miletić, sin direktora. On je odgovorio kako jest.

Odvjetnik Krešimir Škarica pitao je je li on ukazao kolegama na hitnost zatvaranja otvora, Lise je odgovorio da jest. Odvjetnik je pitao je li se Goga mogao oglušiti na tu zapovjed. On je rekao da je mogao. Pitao ga je je li mu poznato da su vrata u pogonu u trenu požara bila otvorena? Lise je odgovorio da su vrata morala biti zatvorena, i da je on to kontrolirao, ali da oni nekad nisu dozvoljavali da se vrata zatvore. Odvjetnik ga je pitao što je radio u takvim situacijama? Lise je sad odgovorio da je manje-više bilo svejedno jesu li vrata otvorena ili zatvorena.

-Mi dva sata pričamo o protupožarnom zidu, a govorite da elektrana nije bila požarno sektorirana. Je li to Vaše mišljenje ili? Mislite li da je to što nije bilo sektora i odvojenih prostora, da ih uopće nije trebalo biti?, pitao je odvjetnik.

Lise je rekao kako to nije rekao, da je njegovo da predlaže, ali da on ne upravlja sredstvima. On je predlagao da se zalagao za građevinsku dozvolu, ali da nije mogao na to utjecati. Rekao je da nikad nije ni čuo za projekt promjene zidnih i stropnih obloga.

Odvjetnik Tomislav Matić pitao je Lisu zbog čega su se mijenjale ploče na stropu strojarnice, on je odgovorio da ne zna. Odvjetnik ga je pitao je li mu u opisu radnog mjesta bilo obilaženje strojarnice i je li u tim obilascima išta primijetio. Lise je odgovorio da nije i da se ne sjeća da je od 2007. itko od javno-pravnih tijela ikada bio u strojarnici.

Čeh je pitao na što su se odnosili nadzori, ako nisu ulazili u strojarnicu? Tko vrši sektorizaciju, policija ili HE? Lise je odgovorio da to radi odgovorni projektant, a da su nadzori kontrolirali što su oni htjeli, ali po njegovim saznanjima niti jedan nije ušao u strojarnicu.

Doris Košta pitala je Lisu tko je Anuška Šutalo? On je odgovorio kako je ona inspektor zaštite na radu i da je sudjelovala na nekim sastancima, a da je on uvijek pozivao.

Košta je izvadila izvješće na kojem ne piše godina, ali se Lise toga ne sjeća. Ona je kazala kako u njegovom izvješću stoji da je on upoznat sa zamjenom ploča. Također je upozorila kako ima dokument u kojem točno pišu njegove dužnosti. U elaboratu zaštite od požara iz 2016. stoji kakve trebaju biti te ploče, vi ste ga imali na uvidu i pisali ste primjedbe na njega, a u pravilniku stoje vaše dužnosti su da to znate i da pratite te radove. A Vas ne interesira kakve su to ploče? Kako to objašnjavate, pitala je Doris Košta, a Lisini odgovori i dalje su isti. On nije odgovoran.

Slijede pitanja okrivljenika.

Okrivljenik Mato Mišković pitao je svjedoka je li postojala dokumentacija o protupožarnoj masi ugrađenoj na kabelima i atestu za taj materijal, Lise to nije vidio i nije mu poznato.

-Kao koordinator zaštite na radu i nositelj nekih radova bili ste pozivani na sastanke i informirani o radovima, a čudno mi je da niste znali ništa vezano za strop, kazao je Mišković, a Lise je rekao da se ne sjeća skele.

-U izjavi svjedoka, gospođe Pozniak, rečeno je da Vam ja kao direktor nisam dopustio Vama putovanje. Recite mi kakav je to sastanak bio, pitao ga je Miškovič, a Lise se ne sjeća. Pitao ga je je li davao na tim koordinacijama izviješća, Lise je odgovorio da jest.

-Jedan od evekuacijskih putova bio je pokriven staklo-plastičnim pločama, i to je put preko montažnog platoa. On je pokriven pločama, kazao je Mišković, koji je svjedoka pitao tko je bio direktor kad je on upozoravao na građevinsku, Lise je odgovorio kako je riječ o Ivu Miletiću.

Optuženi Starman je pitao Lisu je li upoznat s pravilnikom o zaštiti od požara HEP proizvodnje te mu je isti dao na uvid. Lise je odgovorio da mu je poznat pravilnik, a Starman je kazao kako je pod točkom 8. definiran sav njegov posao i odgovornost stručnjaka za zaštitu od požara.

-U toj točki barem dvije su Vaše dužnosti, a to je interni nadzor i praćenje zakonskih akata vezanih uz protupožarnu zaštitu, pitao je Starman te dodatno pitao Lisu je li mu poznato da je pravilnikom energetskih postrojenja u HE Dubrovnik nisu smjeli biti ugrađeni gorivi materijali. On smatra da je on trebao upozoriti inženjera građevine na materijale koji se ugrađuju. Lise smatra da njegov posao nije razmišljati o mogućim uzrocima požara. Starman je kazao kako u Lisinoj procjeni rizika radnog mjesta stoji kako je njegov redovni posao u elektrani, a povremeni u uredu. Lise je rekao kako u HEPU nema sistematizacije radnih mjesta.

Suđenje za tragediju u kojoj su poginuli djelatnici djelatnici HE Dubrovnik Davor Pozniak, Ivica Zvrko i Mato Maškarić započelo je nakon dvije godine sakupljanja dokaza. Optuženi su Mato Mišković kao bivši direktor hidroelektrane, Ante Rukavina i Željko Starman kao direktori HEP-a Proizvodnje, Ivica Nujić i Miljenko Vučić kao nadzornici inženjera, i tvrtka HEP Proizvodnja.

Optužene zastupaju odvjetnici Čedo Prodanović, Zvonimir Hodak, Joško Čeh, Gordan Preglej, Janjko Grlić, Krešimir Škarica i Tomislav Matić. Odvjetnici oštećenih obitelji i obitelji stradalih djelatnika HEP-a su Doris Košta i Hrvoje Tokić.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA