18.8 C
Dubrovnik
Subota, 9 studenoga, 2024
NaslovnicaVijestiČetvrtog dana suđenja svjedočili zaposlenici HE Plat: U hidrocentrali je postojao dvostruki...

Četvrtog dana suđenja svjedočili zaposlenici HE Plat: U hidrocentrali je postojao dvostruki zapovjedni lanac

Suđenje za tragediju u HE Plat u kojoj su živote izgubili Mato Maškarić, Davor Poznika i Ivica Zvrko, nastavljeno je danas na Županijskom sudu ispitivanjem svjedoka. Danas su svoj iskaz pred sudbenim vijećem, okrivljenicima, njihovim braniteljima, opunomoćenicima žrtava kao i obiteljima žrtava dali tadašnji zaposlenici HE Plat Hrvoje Radić, Tomislav Grljević i Jurica Jelčić. Svi oni toga su kobnog siječanjskog jutra bili na svojim radnim mjestima, unutar pogona hidrocentrale.

Prvi današnji svjedok ujedno i oštećenik Hrvoje Radić, bio je zaposlen u pogonu HE Plat na mjestu predradnika elektroodržavanja. Nakon tragedije zatražio je premještaj te je kazao da je imao poteškoća pri njegovom odobravanju.

Sudac Lučić pročitao je iskaz koji je Radić dao na ispitivanju u kolovozu 2019. godine.

U tom iskazu Radić je kazao da se netom prije izbijanja požara u hidrocentrali nalazio ispred komande, a da su njim bili pokojni Ivica Zvrko i Tomislav Grljević. Naveo je i kako je pokojni Zvrko osjetio miris paljevine, a da je Grljević vidio da se na metalnim vratima prema strojarnici oljuštila boja. Izjavio je tad da se na ulazu u spojni tunel vidio gusti dim te da je sve bilo užareno. On sam je otišao u komadu kako bi putem telefona pozvao vatrogasce, ali je veza bila u prekidu, stoga je otišao vani pješke kako bi pozvao pomoć. Pozvao je DVD Župa i rekao im da uzmu masku. Susreo je i Đura Vojnića, ali i kolege koje su izlazi u krug pogona te je kazao da su svi bili crni u licu. Tijekom iskazivanja pred DORH-om Radić je kazao kako je pokušao barkom ući u odvodni tunel, da nije čuo zapovjedi da se napusti strojarnica, no kako je čuo kako pokojni Ivo Maškarić tri puta preko sustava razglasa govori da se napusti prostor strojarnice, kao i da je u prostor gdje je pronađenu uredno složena odjeća trojice poginulih radnika trebala biti sigurna soba.

Odvjetnica Košta pitala je Radić da pojasni razlog zbog kojih su trojica poginulih ostali zatočeni unutar hidrocentrale.

„Ostali su zatočeni jer nisu bili svjesni što se događa. Nalazili su se u prostoru komande gdje nije bilo otvorenog plamena, a koji se potom proširio velikom brzinom. Oni se nisu stigli povući“, pojasnio je Radić.

Odvjetnik i opunomoćenik obitelji Zvrko, Tokić upitao je Radić jesu li tijekom radova postojali problemi s opremom s kojom su se radnici elektroodržavanja koristili te je li bilo problema s prašinom te kako je on sam doživio događa i je li nakon tragedije bio u HE Plat.

Radić je kazao kako se prilikom demontaže starog klimatizacijskom sustav znalo dogoditi da vanjski radnici počupaju kablove te da su se radnici pogona zbog toga žalili nadređenima. Kad je pak u pitanja prašina kazao je kako većih problema bilo tijekom građevinski radova.

„Cijeli ovaj događaj mi je jako teško pao, nisam se osjećao ugodno na radnom mjestu te sam se preselio u Varaždin. Došao sam u srpnju 2022. u Plat, ali nisam ulazio unutar pogona“, kazao je Radić.

Branitelj prvookrivljenog Miškovića, odvjetnik Čeh pitao je svjedoka je li bilo moguće iz strojarnice uspostaviti telefonsku vezu s vanjskim svijet te je li isto bilo moguće mobitelom te jesu li sve osobe koje su tog jutra našle ispred prostora komande imali razloga tamo i biti.

Radić je odgovorio da je unutar pogona postojao interni komunikacijski sustav i direktna linija s vanjskim svijetom s tim da mobiteli zbog manjka signala nisu funkcionirali. Dodao je i da je nedugo prije požara ugrađen i WI-FI sustav te da se mogla uspostaviti komunikacija putem aplikacije Viber i sličnih.

„Iza metalnih vrata s kojih se počela ljuštiti boja zbog temperature nalazilo se otvor između zgrade komande i stijene, a kabelska vertikala se nalazila u neposrednoj blizini tih vrata. Pokojni Ivica Zvrko je prvi osjetio miris dima i paljevine. Kao smjenski radnihk bio je na naučen na prostor pogona. Ubrzo nakon toga začuo se alarm. Uobičajeno je da u tom trenutku u prostorija pogona nalazilo 12 osoba, svi su imali razlog biti tu. Ujutro bi se okupili ispred ulaza i dogovorili što se treba odraditi, ako nije bilo izvanrednih poslova radili bi vizualni pregled“, posvjedočio je Radić.

Odvjetnik Grlić, branitelj Ivice Nujića upitao je Radić kako je saznao za pokušaje gašenja vertikale, kome su se radnici obraćali vezano u probleme, koliko je dugo otvor u zid ostao.

„Kolega Ljubo Radić rekao mi je da se zajedno s pokojnim Mato Maškarićem spustio kat niže u prostor gdje smjensko osoblje ima garderobu, a iz koje se kroz metalna vrata išlo u međuprostor. Oni su otvorili ta vrata i s te pozicije protupožarnim aparatima pokušali gasiti požar gaseći prema gore. Od trenutka kad je pokojni Zvrko čuo miris dima do trenutka kad je Jelčić vidio otvoreni plamen prošlo je nekoliko minuta. Vanjski radnici ostavljali su nered, nisu vraćali stvari u prvobitni položaj. Smetalo nam je vizualno što su cigle kojima je sačinjen zid složili sa strane. Rečeno nam je da će se otvor zatvoriti kad se radovi završe.“, kazao je Radić.

Zvonimir Hodak, branitelj Miljenka Vučića upitao je Radić da pojasni dojam koji je imao, a koji se donosi na izbjegavanje pitanja vezano uz zatvaranje otvora, je li sudjelovao u protupožarnim vježbama.

Radić je kazao kako su radnici među sobom razgovarali o otvoru te da su pitali Tea Sekonda, no da im on nikad nije dao konkretan odgovor. Naglasio je i da otvor po zatvaranju nije vraćenu u prvobitno stanje te da nije zatvoren istim materijalom. Kazao je i kako je sudjelovao u protupožarnim vježbama te da pretpostavlja da postoji pisana dokumentacija, a dodao je i da je i u tim vježbama sudjelovao i DVD. Radić se nije mogao izjasniti kad je otvoren otvor u zid.

Okrivljenik Mato Mišković pitao je Radića koliko je vremena prošlo od početka požara do otvaranja vrata te je li se tijekom dileme otvoriti vrata ili ne konzultirao s nekim od naređenih.

„Vrata su otvorena nekih 30 minuta nakon izbijanja požara. Kad me pitate za dilemu otvoriti vrata ili ne u tom trenutku su Kalinić i Vojnić već odvedeni u bolnicu, a ne mogu se sjetiti jesam li tad pokušao kontaktirati Sekonda, ali znam da sam ga pokušao kontaktirati dok sam se nalazio na vodostanu, ali ga nisam uspio dobiti“, odgovorio je Radić.

Okrivljenik Nujić postavio je Radiću pitanje što se dogodilo s ciglom koja nije vraćena u zid i jesu li na vježbama korišteni aparati za kisik, kao i je li itko koristio protupožarno odijelo za vrijeme požara.

Radić je kazao kako je kasnije od kolega čuo da je Teo Sekondo dao nalog pokojnom Pozniaku i Mandunu da uklone navedene cigle, a da se tijekom vježbi sigurnosti tijekom požara koristilo protupožarno odjelo i aparati s kisikom. Doda je i da mislim da su radnici imali na raspolaganju dva aparata s kisikom, a da je protupožarnih aparata bilo više od 10. Naglasio je da je zvao vatrogasce u 9:04, a da je po njegovoj procijeni požar započeo pet minuta prije toga.

Okrivljenik Vučić upitao je Radića gdje se tijekom vježbi simulirao otvoreni plamen, na što je Radić odgovorio da se plamen simulirao uvijek u krugu pogona, nikad unutar samog pogona.

Idući je svoj iskaz o događajima toga kobnog jutra kao i o ustroju same hidrocentrale u Platu dao Tomislav Grljević, koji je tad bio zaposlen kao električar na održavanju, a koji je u ovom predmetu i oštećenik.

U iskazu koji je dao pred DORH-o Grljević je kazao da je miris paljevine prvi osjetio pokojni Ivica Zvrko. Kako je i kako su pokojni Maškarić i Pozniak uzeli svaki po jedan aparat s kisikom i uputili se prema mjesto izbijanja požara. Kazo je i kako mu je pokojni Davor Poznika u jednom trenutku rekao: „Idi ti, eto nas“, što je on shvatio kao uputu za iza izlazak vanka. Grljević je kazao kako je Jelčić vidio otvoreni plamen. Kazao je i kako je otvoreni plamen bio na svodu komandne sobe, na kabelskoj vertikali te da se strelovitom brzinom širio svodom strojarnice. Kazao je i kako je u pristupnom tunelu bila velika količina dima, da se nije vidjelo ništa te da su stoga morali napustiti kombi i pješke izaći vanka. Kazao je i kako je odvezen u bolnicu gdje je četiri dana proveo na liječenju.

Odvjetnik Tokić pitao je Grljevića je li se nakon nesreće vratio u pogon te je li tražio od HEP-a odštetu te je li mu ona isplaćena.

„Nikad se nisam vratio na radno mjesto u HE Plat, ali samo još uvijek HEP-ov zaposlenik. Tražio sam naknadu, ali mi nije isplaćena“, kazao je Grljević.

Branitelji okrivljenika za Grljevića nisu imali pitanja kao ni većina okrivljenika.

Okrivljenik Nujić je pitao Grljevića gdje je bio Ilko Bašić, je li sudjelovao u vizualnim pregledima, je li pregledavao kabelske trase, je li dio unutar strojarnice trebao biti brtvljen protupožarnom smjesom.

Grljević je dogovorio da su Mandun i Kalinić ušli u pristupni tunel s kombi vozilom iz vanka, da bi nakon toga u tom tunelu susreli Ilka Bašića koji je išao u unutrašnjost, no nisu se mogli mimoići.

„Zaposlenici su vizualno pregledavali pogon, ono što su mogli. Taj dio kabelske vertikalne nije pregledavan jer ništa se nije moglo vidjeti. Stari kablovi u pogonu su bili brtvljeni, no novi nisu“, kazao je Grljević te dodao da Kalinić i Mandun s kombijem nisu uspjeli doći do strojarnice nego do spojnog tunela s komandnom sobom.

Okrivljenik Vučić pitao je Grljevića o odnosima o strukturi zaposlenih unutar HE Plat, na što je Grljević kazao kako su mu kad je započeo raditi u pogonu, a zaposlen je u veljači 2007., kazali kako je Đuro Vojnić šef.

„No, on se rijeko pitao, sve je određivao Teo Sekondo. Mogu reći da je to bio dvostruki zapovjedni lanac“, posvjedočio je Grljević.

Posljednji je svoj iskaz danas pred sudbenim vijećem dao električar Jurica Jelčić, ujedno i oštećenik, a koji je na radnom mjestu u pogonu HE Plat proveo 35 godina. Tijekom iscrpnog ispitivanja Jelčić je u nekoliko trenutaka bio vidno emotivan i na rubu suza.

Jelčić se u tijekom ispitivanja u DORH-u prisjetio da je u jednom trenutku zatražio da se otvor u zidu popravi tako da se cigle vrate u rupu na zidu te da je potom vidio da je otvor zatvoren, no ne ciglom. Tog juta kad se dogodila nesreće bio je u predsoblju komade s pokojnim Ivicom Zvrkom, koji je osjetio dim. Kazao je i kako mu je vođa smjene Ilko Bašić rekao da telefoni nisu u funkciji. Govoreći o početku gašenje požara kazao je kako su se zaposlenici spontano podijelili te da je on otišao na etažu više, vidio otvoreni plamen u vertikalnom tunelu i ispraznio sadržaj vatrogasnog aparata u plamen. Kazao je kako je vidio da je Tomislav Grljević dao pokojnom Davoru Pozniaku masku s kisikom kao i da je čuo kako pokojni Mato Maškarić preko razglasa daje tri upozorenja, odnosno da je tri puta pozvao da se ide vanka.

U svom iskazu DORH-u, pri kojem je ostalo i na današnjoj raspravi, Jelčić je kazao kako je u posljednjem osvrtu unatrag prilikom izlaska iz pogona u sobi komade vidio stradale Mata Maškarića, Davora Pozniaka i Ivicu Zvrka, a da su se na stropu strojarnice vidjele vatrene kugle koje su se jako brzo kotrljale stropom. Kad je pak sjeo u kombi, u tunel je navalio crni dim te su zbog loše vidljivosti izašli iz kombija i pješke izašli vanka. Dodao je i kako je po izlasku iz tunela bio u šoku ali da se ipak uspio spustiti do odvodnog tunela iz kojeg je u tom trenutku izlazila voda i sukljao crni dim. Prisjetio se kako je to bilo nekih 35 minuta nakon zaustavljanja pogona. Kazao je i kako su u prostoru difuzora, u kojem je pronađena uredno složena odjeća trojice poginulih, rađene izmjene te da su postavljeni fiksni ventilatori.

Odvjetnica Košta upitala je Jelčića koja sve vrata od hidrocentrale nisu bila zatvorena te jesu li na ona u periodu nesreće bila stalno otvorena, kao i jesu li vrata inače bila zatvorena te je li na nekim vratima bio natpisa „držite otvoreno“.

„Vrata pristupnog tunela su bila tog dana otvorena, u normalnim situacijama ona moraju biti zatvorena. Na njima nije bilo natpisa da se moraju zatvoriti, ta su se vrata uvlačila u zid. Na vratima tunela za nuždu flomasterom je bilo napisano da se vrata drže otvorenima, pretpostavljam zbog problema generatora 2, a inače ta vrata imaju automatsko zatvaranje“, odgovorio je Jelčić.

I odvjetnik Tokić, zastupnik obitelji Zvrko postavio je Jelčiću niz pitanja povezanih s vratima unutar pogona.

„Sva vrata su bila otvorena, vrata broj 2 zbog generatora, a ostala zbog radova unutar pogona“, kazao je svjedok.

Dugogodišnji zaposlenik pogona u Platu potom je iznio vlastito viđenje uzroka tragedije.

„Uzrok tragedije je plastika kojom je bio zatvoren otvor u probijenom zidu. Ta plastika gorjela je brže od šibice. Mi radnici smo i prije probijali zidove, ali bi uvijek zidar ostao i vratio zid u prvobitno stanje. Teu Sekondu sam ukazivao da otvor vrati u prvobitno stanje, ali je ta cigla bačena po njegovom nalogu. Dao je dva puta nalog električarima da sklone cigle, ali su ih na kraju sklonili strojari. Ne znam tko je postavio plastiku na mjestu otvora, a cigla je bačena na naš deponij“, kazao je Jelčić.

Odvjetnik prvookrivljenog Miškovića, Joško Čeh, pitao je svjedoka kad je vidio da je otvor zatvoren, a postavio mu je pitanje vezano uz PVC ploče.

Jelčić je kazao kako je primijetio da je rupa zatvorena prije odlaska na godišnji odmor, dakle prije 24. prosinca 2018. Naveo je i kako su PVC obloge koje su se nalazile na stropu strojarnice bile skinute sa zidova pristupnog tunela i nisu ponovno postavljene. Prisjetio se kako je ravna PVC ploča bila debela 5 mm, a ona valovita 2 mm.

Odvjetnik Grlić postavio je niz pitanja vezanih uz otvor u zidu, no Jelčić se nije mogao prisjetiti koliko je puta probijen sporni zid. Potom mu je postavio i pitanje vezano uz pregledavanje kablova unutar pogona.

„Pregledavao sam kabelske trase termo pištoljem, ne mogu se sjetiti koliko puta godišnje. Jednom godišnje djelatnici Končara pregledavali su kablove termokamerama. Uočio sam da su požarne barijere bile oštećene. Nakon rata su zadnji put bili premazani protupožarnom smjesom. Ta smjesa se nanosila svakih 5 metara. Ne mogu se sjetiti jesu li postavljene protupožarne barijere. Tijekom revitalizacije pogona promijenjeni su brojni kablovi i probijanje su barijere, ali one nisu obnovljene. U kabelskoj vertikali jedna je vanjska firma postavljala telekomunikacijske kablove, a tom su vertikalom prolazili i telefonski kablovi. Pretpostavljam da su oni izgorjeli jer telefoni nisu radili“, kazao je Jelčić.

Pravni zastupnik HEP-a, Tihomir Matić pitao je Jelčića je li se u 35 godina rada u hidrocentrali ikad osjećao ugroženo, odnosno je li ikad smatrao da su mu na radnom mjestu bili ugroženi život i zdravlje, ima li ikakvih saznanja o prigovorima vezanim uz protupožarnu zaštitu.

Jelčić je kazao kako je u HE Plat u početku bio zaposlen kao pomoćni radnik te kako je u svoje vrijeme najbolje vrijeme hidrocentrala imala 120 zaposlenika, svih struka kao i da su sami radnici radili remont te da bi upravo takav remont bio i najkvalitetnije napravljen.

„Nisam ukazivao na probleme u protupožarnoj zaštiti. Sjećam se da je pogon imao vlastitog vatrogasca, Đura Bijelića. On bi periodično pregledavao klapnu koja zatvara pristup kisiku. Ne znam je li itko više nakon njega to provjeravao. Mogu reći da sam se ugroženim osjetio tijekom poplave 2006. godine i požara. Bilo je još situacija koje su bile opasne po moje zdravlje, prvenstveno se to odnosi na strujne udare, a u tim sam situacijama bio opremljen sukladno pravilima. Prije tragedije sam ukazivao da bi se komada trebala izmjestiti vanka, što je kasnije i napravljeno. Pitao sam Pera Miletića prilikom zamjene ploča, odnosno kad su postavljane valovite PVC ploče, zašto se ne postavlja lim, na što mi je on odgovorio da su šefovi na tome inzistirali. Pitao sam ga to jer je on za to bio zadužen. Nitko nije svjedočio tom našem razgovoru”, kazao je.

Matić je svjedoka pitao je li se u trenutku nesreće u postrojenje moglo vratiti ugroze života i zdravlja.

„Izašao sam zadnji iz pogona. Vido sam Iva Lisu i pitao koliko zraka ima u aparatu za kisik i koliko se s njim može izdržati. Takav je aparat imao pokojni Davor Poznika. Lise mi je odgovorio da u njemu ima zraka za 25 minuta, ako osoba sjedi. Nisam bio u mogućnosti vratiti se bez da ugrozim život ii zdravlje. Vatrogasci nisu uspjeli ući iz prve, trošili su velike zalihe kisika, trebalo im je vremena da se organiziraju kako bi ušli u strojarnicu.”

Rukavinin odvjetnik, Prodanović, Jelčiću je pitao niz pitanja o organizaciji posla unutar HE Plat. Tko je odlučio zvati vatrogasce, je li svatko u trenutku požara radio po vlastitom nahođenju, jesu li morali izaći vani kad mi je Maškarić to rekao.

Jelčić je kazao da je Hrvoje Radić samoinicijativno pozvao vatrogasce te da je on ne znajući za to predložio Ilku Bašiću da pozove vatrogasce.

„Svi radnici u pogonu su morali slušati Tea Sekonda. I ja sam ga morao slušati, ali ga nisam doživljavao. Posebno mi se urezalo u sjećanje kad je Sekondo električarima dva puta naredio da pokupe čikove cigareta koje su unutar pogona bacali vanjski radnici koji su postavljali klime. Pušili su iako je to zabranjeno“, prisjetio se Jelčić.

Zamjenik državnog odvjetnika Cibilić pitao je Jelčića vezano uz izdavanje radnih naloga, jesu li se oni morali izdavati i za vanjske radnike. Svjedok je odgovorio da su nalozi vrijedili samo za radnike pogona te da ne znam temeljem čijeg naloga su postupali vanjski radnici.

Okrivljenik Nujić je svjedoka pitao zašto su vrata bila otvorena i jesu li na dan tragedije vršeni radovi na klimatizaciji, je li bio upoznat da je Bašić uzeo kombi i je li imao masku s kisikom.

Jelčić je ponovio da su vrata bila zatvorena zbog radova na klimatizaciji. Kazao je i da po izlasku iz pogona nije bio sposoban vratiti se u pogona, a do po priči zna da je Ilko Bašić ponovno ušao u tunel kako bi izveo van kombi.

„Čuo sam da je Bašić bio izvan sebe, ipak se radilo o njegovim ljudima. Miljanić me uputio da zajedno s kolegama otvorim odvodni tunel. Kad sam ga otvorio iz njega je izlazila voda i dim“, kazao je.

Okrivljenik Vučić upitao je Jelčića za odnos s Teom Sekondom te zašto nije pitanja vezana uz zatvaranje rupe uputio Đuru Vojniću zaduženom za održavanje pogona i Ivu Lisi, zaduženom za zaštitu od požara.

„Teo Sekondo je u pogonu pred radnicima rekao, dok je Đuro Vojnić kraj njega stajao, da je on glavni, a da je Đuro tu ako što krene po zlu“, posvjedočio je Vojnić.

Suđenje okrivljenicima za tragediju u HE Plat nastaviti će početkom travanja. Ročišta su zakana za 3., 4, 5., i 6., travnja s početkom u 9:30 sati, kad će se nastaviti izdvoditi dokazi, odnosno saslušat će se novi svjedoci.

FOTO: Arhiva

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

NJORGANJE