Jutros su se kandidati na listi Mosta za X. izbornu jedinicu Božo Petrov i Josip Mikuš družili s građanima u Gružu i održali konferenciju za medije na kojoj im se pridružio profesionalni ribar Ivan Lončar.
-Danas smo ovdje s jednom jako važnom temom koja je bila načeta od strane predsjednika naše stranke i saborskog zastupnika Boža Petrova još u Hrvatskom saboru, a danas želimo progovoriti kroz usta čovjeka koji se konkretno time bavi. Naime, puna su nam usta razvoja i to održivog razvoja. Mostov program sadrži vrlo jasne načine kako povezati visoko obrazovanje i znanost s jedne strane, gospodarstvo s druge strane. Na cijeloj obali, a osobito na jugu to je nužno vezano uz malo i srednje poduzetništvo, kazao je Josip Mikuš koordinator gradske koordinacije Mosta Dubrovnik.
Ivan Lončar, profesionalni ribar iz Slanoga, govorio je o problemima koji muče ribare.
-Gledali smo starije vrste filmova o Robin Hoodu, kad je Robin Hood ulovio jelena, a taj jelen je živio u šumi. Narod je bio gladan, nisu imali hrane, ali jelena nisu mogli loviti jer on pripada kralju. Ako bi vas slučajno ulovili u tome, onda bi vas objesili. Danas je u Hrvatskoj otprilike stanje sljedeće: tune koje su u moru nema pravo uloviti Hrvat, ribar koji živi na otoku jer ta riba pripada “kraljevima”, nekoliko hrvatskih “kraljeva” ima kojima ta riba pripada. Ako slučajno tu ribu ulovite i vas ulovi ribarska inspekcija onda će vam napisati toliko veliku kaznu da ćete na to vi sami sebe objesiti!, kazao je uvodno Lončar.
–Prva je tema kvota tune, koju Hrvatska dobije u okviru EU i njena raspodjela na razini države. Druga je vezana za naš ribolovni kapacitet koji mi imamo, kojim raspolažemo, koji leži kao jedan ogroman resurs, a kojega mi ne koristimo. Treća je ribolovni turizam koji je totalno ugašen, ne postoji u Republici Hrvatskoj, a po mojoj procjeni bi mogla donijeti milijardu eura u tili čas, kada bi se stvari promijenile, kazao je Lončar.
-Hrvatska ima godišnju kvotu od 1050 tona tune, to je tuna kojom imamo pravo raspolagati koliko je nas volja. Preporuka svih znanstvenih krugova i ljudi koji se bave time sugerira državama da svaka država odvoji otprilike 40 posto za landing, to znači lovi živo i iskrca za potrebe pučanstva, ljudi i svoga stanovništva, a 60 ode u kaveze. Naši su primijenili drugu taktiku. Oni su 900 tona tune od 1050 tona odredili za uzgoj u kavezima. To je monopol i pogoduje se određenim strukturama ljudi, naglasio je i dodao da postoji još 12 ljudi koji imaju pravo loviti tu tunu, kao i nekoliko ljudi koji mogu tunu uloviti kao slučajni ulov.
-Kako politika upravlja, a ne pita znanost ni ribare što bi trebalo raditi, onda politika svojim načinom djelovanja je dovela nas u poziciju da je došlo do potpunog kolapsa i dolazi do poremećaja u moru, objasnio je Lončar i dodao da se velika količina od 900 tona tune dovede u kavezima iz Sredozemnog mora, pa se ubaci u ribogojilišta, a ostalih 150 tona se lovi kao divlja tuna.
-Što se sad događa? Uzgajališta tune su veliki proždrljivci sitne plave ribe. I da bi ta tuna narasla, ona treba hranu, radi se o ogromnoj količini. Sad se vrši agresija na more i na sitnu plavu ribu. I taj pritisak se očituje u padu veličine sitne plave ribe, riba je sama po sebi mršavija. To je prvi pokazatelj koji govori da je stock sitne plave ribe ugrožen, dodao je te rekao da postoji paralelni problem, a to je uvoz tune iz Sredozemnog mora, zbog čega se ne lovi divlja riba u našem moru, kojoj je također potrebna hrana, pa devastira količinu sitne plave ribe.
-Kod nas nema kraja u pohlepi. U raspodjeli za ovu godinu smo dobili 1057 tona. Pojavio se jedan problem. Ubacili smo ogromnu količinu tune u uzgoj. A hrana postaje malo komplicirana jer gubi na svojoj nutritivnoj vrijednosti, a sa svjetskog tržišta ne možemo povući hranu koja bi nadopunila nedostatke, riba u našim ribogojilištima postaje malo manje kvalitetna, a zatrpali smo tržište količinom. Ove godine se prvi put događa totalni slom. Na svjetskom tržištu ima previše uzgojene tune, Japan je ponudio jako nisku cijenu za otkup. Dio ribe koji je trebao ići na klanje, neće ići na klanje jer naši vlasnici ribogojilišta misle da će doći neka bolja vremena. Pa će onda oni tu tunu koja je sad relativno velika zadržati u kavezu, pa imamo dupliciranje – imamo novu tunu koju smo uvezli, kao kvotu ove godine, a stare se nismo riješili, govori Lončar i dodaje da dugoročno gledano to nije održivo.
Rekao je i da se uništava ribolovni turizam jer se riba ne smije izvući iz mora, tako da ne postoji interes, a mogao bi biti vrijedna gospodarska grana. Ukazao je i na ograničenja zbog kojih ne može unaprijediti i povećati svoje plovilo. Naglasio je da problema ima još i više, ali da je on samo ukratko rekao probleme za dvije vrste ribe.
–Ja nisam samo ribar, ja sam čovjek koji proučava more i skrbi o ribi. Moramo uočiti sve nedostatke i ići to mijenjati. Već godinama pokušavam mijenjati stvari, doslovno ignoriranje, a pozadina ignoriranja leži u tome da određeni klanovi u ribarstvu, ne dopuštaju da se stvari mijenjaju. Oni bi htjeli da nas uopće nema. Ja kao pojedinac nisam uspio ništa, ovaj put je Most uveo u svoj program stavku ribarstvo, zaključio je Lončar uz bojazan za propast ribarstva.
Okupljenima se obratio i Božo Petrov.
-Država ima mogućnost učiniti pristojnim život svih ljudi u Hrvatskoj. Ona ima mogućnost honorirati one koji žele živjeti od svog rada, pristojno i pošteno skrbiti se za sebe i svoje obitelji. Ovo što ste mogli čuti za ribarstvo, nevjerojatno je da se događa u poljoprivredi, svinjogojstvu… Kad krenete bilo kojim drugim gospodarskim aspektima, svugdje je ista priča, a ono što je još zanimljivije, država ima sve alate u svojim rukama. Mi želimo da se honorira rad, da se može pristojno živjeti od svoga rada, da obitelji mogu ostati u Hrvatskoj. Mi danas, zbog ribarstva, i ovakvog odnosa prema normalnim, običnim ribarima koji imaju svoje obrte, imamo situaciju da se gase obrti, ljudi odseljavaju s otoka i iz priobalja. Zašto? Jer bi se ribarstvo, cijela zarada, trebali okrenuti za 4-5 osoba u cijeloj državi? Nevjerojatno je sve što je izneseno, od toga da se pasivni kapacitet da ribarima, jer je njihov, da se ribolovni turizam uvede, do toga da ne budu ovakve drakonske kazne, odnosno da ribari imaju pravo imati dio kvote tune. Sve vam se to može napraviti u doslovno pola dana. Ničim to Europska unija ne sprječava, čak potiče našu državu da upravo to napravi, da ide u korist ribara, ljudi i obitelji koji žive na tim mjestima. Nažalost, to se ne radi. Ali ok, kad dođemo na vlast, mi ćemo vam ovo promijeniti, potrebno nam je doslovno pola dana, zaključio je Petrov.