Praizvedba predstave “Gle kako Lokrum pere zube” prema romanu Ivane Lovrić Jović ovog je ljeta privukla veliki interes dubrovačke publike na Dubrovačkim ljetnim igrama, a čini se i hrvatske teatarske javnosti obzirom da je uvrštena među deset hrvatskih ponajboljih scenskih ostvarenja u 2023.
Premijerna izvedba iste predstave, pak, u Kazalištu Marina Držića očekuje nas 18. siječnja u 20 sati, a o izazovima “preseljenja” u zatvoreni prostor, te hoćemo li je ponovno u obljetničkoj godini gledati na Igrama, ukratko smo porazgovarali s redateljem Paolom Tišljarićem, ujedno ravnateljem dubrovačkog teatra.
Dakle, na godišnjoj “inventuri” kazališnih predstava Gle kako Lokrum pere zube je uvršten među deset top hrvatskih predstava…
-Velika je stvar za naše malo kazalište biti u društvu moćnijih produkcijskih kazališnih kuća i drago mi je da time dokazujemo da smo relevantno kazalište za nacionalnu i regionalnu scenu. Ponosni smo i na našu predstavu “Candide ili Optimizam” koja je nominirana za najbolju predstavu Zlatnog studija i koprodukciju s HNK u Varaždinu “Majka Hrabrost i njezina djeca” koja je osvojila brojne nominacije.
Koliki je posao sada prenijeti predstavu u teatarski prostor… jesi li upravo zbog toga scenografiju i na Lokrumu nekako učinio “komornijom”?
-Osobno, volim premještati predstave i mislim da izazovi koje donose gostovanja i igranje u različitim prostorima oplemenjuju kazališni materijal. Naše predstave “Krijesnice” i “Tramvaj zvan žudnja” igrali smo u desetak gradova u unutrašnjim i vanjskim prostorima i čini mi se da je svaki put bilo sve bolje i da su predstave “rasle” sa svakim novim gostovanjem. Slično je i s ovom predstavom. Scenografkinja Vesna Režić i ja osmislili smo scenski prostor koji ogovara atmosferi predstave i može funkcionirati u unutrašnjem i vanjskom prostoru.
Što “preseljenje” predstave u zatvoreno može dodati, a što oduzeti samoj predstavi?
– Mislim da će joj igranje u kazalištu donijeti intimniju atmosferu, za razliku od one epske lokrumske. Mislim da je bilo bitno da se pronađe tema koja se tiče lokalne sredine, a koja je istovremeno i univerzalna. Često se događa da se na Festivalu naprave ambijentalne predstave koje se zbog tehničkih uvjeta i specifičnosti lokacije ne mogu kasnije prikazivati nigdje drugdje. Osnovna misao bila nam je da se napravi nešto dubrovački, ali da predstava komunicira i sa drugim sredinama, kao i da bude mobilna. To znači da može ići na neku ozbiljniju turneju i da je možemo pokazati u drugim dijelovima Hrvatske.
Hoće li biti reprizirana na ovogodišnjim Igrama?
-Nažalost, zbog tehničkih i produkcijskih razloga neće, ali zato će publika moći u njoj još dugo uživati u kazalištu. Veselimo se gostovanjima na festivalu Virkas u Virovitici u veljači i na Međunarodnom festivalu 11th Bursa International Balkan Countries Theater Festival ‘Balkan Breeze’ u Turskoj u ožujku.