Skromne, mlade, vrijedne i ambiciozne – Karmen Obuljen i Doris Pavlović, učenice Turističke i ugostiteljske škole su nedavno na državnom natjecanju WorldSkills Croatia 2021. ostvarile zavidan uspjeh. I dok je Karmen, učenica 4.d razreda osvojila 1. mjesto u disciplini Posluživanje, godinu dana mlađa Doris, osvojila je 3. mjesto u disciplini Poslovanje recepcije.
Državno natjecanje strukovnih škola WorldSkills Croatia 2021., na kojem su bila zastupljena 43 strukovna zanimanja, održalo se nedavno u Zagrebu. Učenici su svoja znanja prezentirali tijekom tri dana, kroz osam modula, dok je čak 30 posto zadataka bila tajna. Ovisno o disciplinama, nisu znali koje će vještine koji dan i na koji način prezentirati, što je bio poseban izazov.
Regionalno natjecanje na kojem su se djevojke izborile za državno natjecanje zbog pandemijskih okolnosti odvijalo se i dijelom online. Naime, članovi komisije nisu bili u školi već su natjecatelje ocjenjivali putem platforme Zoom. Iako je bilo naporno Karmen i Doris, ističu kako za njih takvo prezentiranje znanja nije predstavljalo preveliki problem.
„Kako sam vježbala, tako sam to tada i pokazala. Teže je bilo ljudima koji su snimali. U posluživanju se moraju vidjeti mnogi detalji. Samo sam radila, to me nije ometalo“, govori nam Karmen, dok Doris dodaje da joj je bilo lakše pokazati svoje vještine pred komisijom na državnom natjecanju, nego putem videa.
„Nismo znali jesu li članovi komisije nešto možda krivo čuli ili vidjeli. Za razliku od prezentiranja naših vještina uživo, komisija preko Zooma nije mogla na pravi način doživjeti kontakt koji smo ostvarili s gostom. Uživo se jasno vidi stav i smiješak, tako da mi je lakše bilo na državnom natjecanju.“
Kakva ste očekivanja imale prilikom odlaska na natjecanje u Zagreb?
„Cijelo vrijeme natjecanja bila sam realna, svaki dan sam svom mentoru, nastavniku Ivici Eljugi, nabrajala pogreške. U određenom trenutku mi se činilo da sam pogriješila u svemu, s tim da nisam imala priliku previše gledati druge natjecatelje. Kad su stigli rezultati bila sam pozitivno šokirana, nisam očekivala prvo mjesto. Bilo mi je drago da sam napravila sve što smo u školi radili i na čemu smo vježbali. Da sam pogriješila u nečemu što do tad nismo radili, bila bih zahvalna jer sam nešto novo naučila. Dala sam sve od sebe i samo mi je to bilo bitno“, kazala nam je Karmen koja se natjecala u disciplini Posluživanje, u kojoj se hranom, pićem i napitcima poslužuju gosti, pri čemu je izuzetno bitna komunikacija i kontakt ostvaren s gostom.
Doris koja se natjecala u disciplini Poslovanje recepcije, koje podrazumijeva poslove front officea i back officea ističe kako njena očekivanja nisu bila velika, ali dogodilo se sasvim suprotno. Dodaje i kako su preostali natjecatelji bili stariji od nje, mahom maturanti koji su se i više pripremali.
„U tom trenutku nisam očekivala treće mjesto. Moj mentor,nastavnik Ivan Udženija bio je ponosan, kao i moji roditelji“ kazala nam Doris te pojasnila što zapravo podrazumijeva pod poslovanjem recepcije.
„U back office-u nema izravnog kontakta s gostom, kao što je to slučaj na recepciji gdje je iznimno bitan stav i ton glasa kako se gost ne bi osjećao na bilo koji način uvrijeđen ili manje vrijedan, kao i osmijeh, što je ujedno ono što čini dobrog recepcionara. Pri tome recepcionar mora znati i sve ostale poslove koji uključuju recimo razne računalne vještine. Smatram da su poslovi u back officeu nešto lakši jer ne zahtijevaju direktnu komunikaciju s gostom.“
Intenzivne pripreme za natjecanje trajale su skoro tri mjeseca. Djevojke, pogotovo Karmen koja uskoro polaže državnu maturu, nakon koje planira upisati studij hotelijerstva, priznaju da im je bilo naporno, ali da se trud na kraju isplatio.
Kako je izgledalo samo natjecanje?
„Natjecali smo se kroz tri dana, a imali smo osam modula. Prvog dana su nam zadatak bili kokteli, drugog smo posluživali cijeli meni i bijelo vino, dok smo trećeg dana posluživali tart za koji do posljednjeg trenutka nismo znali na koji ćemo ga način morati poslužiti i pjenušavo vino. Jedan od zadataka bilo je i filetiranje ribe. Ocjenjivali su se pripremni radovi, čistoća, ljubaznost i komunikacija s gostima, a smatram da je povjerenstvo itekako uvažalo način na koji smo se, s obzirom na tajne zadatke, u pojedinim situacijama snašli“, pojašnjava nam Karmen.
„„Drugi dan natjecanja bio je daleko najnaporniji, sastojao se od četiri modula i tajnog zadatka. Jedan od lakših zadataka bio je prezentiranje itinerara. Toga drugog dana imala sam najviše pogrešaka. Veliki dio natjecanja je bio tajan, nismo točno znali što ćemo morati koji dan prezentirati, tako da se nismo mogli ni previše unaprijed pripremati, što je bilo malo stresno“, kazala nam je Doris, dok je Karmen priznala da je tijekom natjecanja napravila određene greške, no da je uz ljubaznu ispriku uspjela izvući situaciju.
„Vjerujem da je taj pristup i u poslovanju bitan, recimo ako gost nečim nije bilo zadovoljan, u znak isprike bi ga trebalo počastiti.“
Uz osvojeno prvo mjesto Karmen je ostvarila i dodatnih pet posto bodova za upis željenog fakulteta u struci, a uspjeh postignut na natjecanju moći će upisati i u životopis.
Godinu dana mlađa Doris još uvijek aktivno ne razmišlja o fakultetu, više istražuje razne opcije.
„Kad budući poslodavac u životopisu vidi osvojeno prvo, drugo ili treće mjesto pritom vidi i ambiciju i motivaciju. Smatram da nam to već sad puno znači“.
Zanimalo nas je i kako ove dvije mlade djevojke vide dubrovački turizam u vrijeme pandemije?
„„Smatram da će ova sezone biti bolja od lanjske kad su svi ostali zatečeni pandemijom. Vjerujem da smo se dosad svi naviknuli i da se, iako je još uvijek sve neizvjesno, trebali početi pripremati. Tražila sam sezonski posao, ali svi čekaju posljednji trenutak kako bi vidjeli na čemu su, koliki će biti broj zaraženih i kakve mjere“, govori nam Karmen.
Doris dodaje da nitko nije mogao ni zamisliti da će ovako nešto zahvatiti dubrovački turizam, no da je iz godine u godinu potrebno sve više ulagati i razvijati turizam na kvalitetan način.
Djevojke se slažu da je Dubrovnik proteklih godina zahvatio masovni turizam te da je stoga potrebno reducirati istovremeni broj posjetitelja što po njihovom mišljenu često dovodi do smanjenja kvalitete pružene usluge.
„Meni bi bilo drago da se svakom gostu pristupi na isti način, a ne da se samo gleda da se gosti što prije posluže. Svi pričaju o osmijehu, koji prečesto, nažalost, ne znači previše“, govori Karmen, dok Doris dodaje da se po njezinom dosadašnjem iskustvu u objektima visoke kategorije gostima pristupa stručnije te da im se pridaje više pažnje.
Osim samog uspjeha na natjecanju, što je ono najvrjednije što ste ponijele s ovog natjecanja?
Novo znanje i toliko potrebno iskustvo. Vjerujem da je pomogla i kontrola treme“, kazala nam je Karmen dok Doris ističe i kako su se imala prilike upoznati i s načinom rada drugih.
„Upoznali smo se i s vršnjacima iz cijele Hrvatske, razmjenjivali iskustva, naučili više o radu drugih škola, kao i načinu života u drugim dijelovima države“, pojašnjava Karmen.
Kako ste se nosile sa školovanjem u pandemijskim okolnostima?
„„Sigurno je bilo problema i u početku se trebalo prilagoditi. No, više od nas s problemima su se susrele mlađe generacije, koje nisu imale priliku odraditi stručnu praksu. Praktična nastava se subotom održava i u školi, ali to nije to. Nisu mogli ostvariti kontakte. Recimo, bila sam na praksi u nekoliko hotela i mogu ih u svakom trenutku nazvati i pitati imaju li otvoreno koje radno mjesto, ili mogu podijeliti svoje iskustvo rada na nekom mjestu s drugima”, kazala je Karmen koja je istaknula da se trebaju proći svi skalini kako bi se steklo potrebno znanje.
„Kad govorimo o posluživanju, često se na praksi lašti pribor za jelo. Mnogima je to dosadno i zamorno, ali to je potrebna osnova nakon koje se ide dalje i zapravo je nevjerojatno koliko znanja možete steći dok promatrate druge dok rade, a da vi kroz cijelo to vrijeme laštite pribor za jelo“.
Doris je na praksi bila tijekom prvog razreda te ističe da je kroz nju naviše naučila.
„„Tako najbolje i najbrže učim. Smatram da je hrvatski obrazovni sustav previše usmjeren na teoriju, koja je itekako bitna, no vjerujem da bi barem u strukovnim školama poput naše naglasak trebao biti više stavljen na učenje temeljeno na radu. Tijekom trajanja prakse bila sam željna i voljna naučiti što je više moguće. Tako stečeno znanje se ne zaboravlja“.