12.8 C
Dubrovnik
Petak, 19 travnja, 2024
NaslovnicaNaša čeljadKnjige po izboruIvona Ercegović: odabrane knjige su odraz mene i moje osobnosti danas

Ivona Ercegović: odabrane knjige su odraz mene i moje osobnosti danas

Knjige čitam od malih nogu i uistinu nekima od njih mogu zahvaliti što sam ovakva kakva jesam danas. Poklonile su mi vjeru u veće stvari i vjeru u sebe. Naučile su me mnoštvu stvari, a nekad i kako sami život funkcionira. Zabavile su me u trenucima dosade i pretvorile tu dosadu u opsesiju i znatiželju. A ponajviše od svega, utješile su me.

Napisala: Ivona Ercegović, poduzetnica i pokretačica projekta Tree elements

Knjige koje su me baš obilježile, nisu klasici kao Zločin i kazna ili Shakespeare, jer to nisam ja. Nemam ništa protiv njih, dapače, ali stvarno duboko razmišljanje o knjigama koje su me dotakle, bio je jedinstven zadatak. Nakon što sam napravila popis, shvatila sam da su sve knjige koje sam odabrala, koje još nosim u sebi, čisti odraz mene i moje osobnosti danas. Oduvijek me fascinirao rat i ljudska glupost i oholost, a čisti sam pacifist i borac za slabije, te sam upravo shvatila da 3 knjige sa mog popisa imaju dodira sa ratom.

Volim ljudsku psihologiju, volim maštati i razmišljati o događajima koji su se mogli dogoditi, volim drveća, bijeg u prirodu. I svaka knjiga ima nešto od toga. Obožavam letenje i slobodu, pa me tako nekolicina knjiga sa ovog popisa definirala. Knjige koje dijelim s vama prate moje odrastanje, maštanje i što želim od života. A sve je krenulo od Malog Princa, vjerujem kako meni, tako i mnogim drugima…

MALI PRINC – Antoine de Saint-Exupéry

Knjiga koju obožavaju i veliki i mali. Pa tako i ja. Taj lik Malog Princa se toliko urezao u mene, ušao mi u dušu, da mi je knjigu mama čak poklonila pred koju godinu. Prva pomisao kada netko spomene knjigu iz djetinjstva je svakako Mali Princ. No, to nije dječja priča, to je takva knjiga da se čita više puta u životu. Jer drugačije gledamo na stvari onda i sada. Onda sam zamišljala kako je to u svemiru, kakve planete postoje, kako se lijepo brinuo za svoju ružu i kako je lijepo biti dijete… Jer kao dijete ne razumiješ sve metafore i sve što je pisac htio reći, a govori poprilično istinite, tužne i pronicljive stvari.

Sada znam da su ljudi osamljeni i među ljudima i koliko je neprocjenjivo zadržati to dijete u sebi i nikada ga ne puštati.

“Svi su odrasli jednom bili djeca, samo se malobrojni toga sjećaju.”

GALEB JOHNATAN LIVINGSTONE – Richard Bach

Iako nije Mali princ, i više je basna nego knjiga, odmah dolazi na moj popis. Mora. Pogotovo sada kad sam “odrasla” pa me dobro dirne kad čujem Olivera ili Cocu kako kantaju o ovim bićima.

Oblikovala me u djetinjstvu, ali baš baš. Zbog nje sam zavoljela letenje, visine, život bez straha. Dala mi je snagu da vjerujem da mogu sve što pomislim. Kao što je to Galeb radio. On odbija samo preživljavati i sanja o nečemu većemu. No kako galebovi žive u jatu, ostali mu stalno nešto brane, sputavaju ga, a s vremenom i napuštaju jer misle da je lud, da nema potrebe tražiti nešto više. No, njemu to nije dovoljno, ne zanima ga materijalizam i ispraznost života. On je uvjeren da mu je ovakav život nametnut jer sve što želi je letjeti, bez tuđih pravila i kontrole, biti slobodan. A tko još ne bi želio letjeti?

Tako iz dana u dan, on neumorno leti u sve veće visine. Vrlo jednostavna priča, ali Galeb mi je omogućio da nikada ne odustajem i da guram ono što mi je bitno u životu. Ponajviše od svega – koliko nam je potrebna ta lijepa, draga i slatka sloboda. Sloboda koja se ne dogodi samo tako, već za nju moramo raditi, bez odustajanja, strpljivo i često mukotrpno.

“Pravom galebu koji živi u svima nama.”

STEPSKI VUK – Herman Hesse

Hesse mi je jedan od najdražih pisaca jer čitajući njega, razmišljam o bitnim ljudskim pitanjima, ulazim u sebe i ljudsku prirodu. Sve što sam pročitala ikad od Hessea rezonira mi u glavi, u svakidašnjim situacijama. No ovo je jedna od onih knjiga koju sam upila, pojela, moguće i u jednom danu. To je roman psihoanalitične prirode koja u fokus stavlja Harryja, osamljenog čovjeka, pravog boema i autsajdera, intelektualca koji se pokušava otrgnuti iz ralja malograđanstva. Smatra da se nigdje ne uklapa i uvjeren je da se u njemu vodi borba čovjeka uklopljenog u mase i vuka samotnjaka.

Kroz knjigu se povlače pitanja i o samoubojstvu, no kada glavni lik naleti na znak Teatro Magico, stvari se mijenjaju. Otkriva novi svijet, svijet u kojem se može opet smijati i vidjeti ljepotu koju taj isti svijet nudi. I tada kreće potraga za sobom, koju Hesse, poluautobiografski, briljantno dočarava na papiru.

1984  – George Orwell

Obožavam Orwella. Životinjska farma je stvarno uspjela, na satiričan način, prikazati da smo spremni na sve za malo moći. I to će mi zauvijek odzvanjati u glavi. Međutim, knjiga koja je mi se urezala je svakako 1984. Knjiga koja danas potvrđuje sve ono u što smo sumnjali i čega smo se bojali, a to su cenzura i nadzor. Orwell je knjigu napisao 1949. i zastrašujuće je pogodio kako bi svijet mogao izgledati u budućnosti. I mislim da ćemo teško zaboraviti na njegovu “Veliki brat te gleda”.

Fokus je stavljen na Winstona, u izmišljenoj zemlji Oceaniji kojom vlada elita, a njegov posao je prepravljanje povijesnih činjenica. Tako genijalno, jer takvi poslovi sigurno postoje i danas. Postoji izreka da pobjednici ispisuju povijest, ali nikad nisam vjerovala u to. Isto, nikad mi duša nije vapila za znanstvenom fantastikom, to jednostavno nisam ja, ali Orwellova distopija odzvanja u mojoj glavi čak i danas. Volim razmišljati o svijetu i povijesnim događanjima, što ako se ovo nije dogodilo, ili da se ovo dogodilo, kakav bi to bio svijet.

No možda je ova knjiga našla svoje mjesto na ovom popisu baš zbog Winstona, koji, kada shvati što radi i što se zapravo događa, odlučuje se pobuniti i pokrenuti revoluciju. A oni koji me i najmanje poznaju, složit će se da sam uvijek bila pobornik revolucije, u slučaju nepravde i potlačenih slabijih. Samo molim, bez oružja.

SYNCHRODESTINY – Deepak Chopra

S obzirom da pratim Deepaka Chopru već dugi niz godina i čitam sve i svašta, ovo je bilo moje prvo upoznavanje sa njim, pa je to svakako knjiga koja je promijenila način kako vidim svijet. Ovo je također i prva knjiga koju sam pročitala na engleskom.

To nije ni roman ni pripovjetka, već knjiga novih ideja, spoznaja. Chopra je visoko cijenjen i popraćen autor, van granica materijalnog. Govori o slučajnostima, ili u ovom slučaju, da to sve nisu slučajnosti, već da je sve povezano i vodi nečemu. To možemo razumijeti tek onda kad počnemo obraćati pozornost na takve stvari. Znate ono kad vas neki broj posvuda prati, ili kada razmišljate o djetetu, postepeno ćete posvuda viđati djecu. Mnogi će reći “da, pa zato jer si počeo razmišljati o tome”. Upravo to. Zato mi je toliko i fascinantno da nas razmišljanje o nečemu može negdje odvesti. To bi značilo da razmišljanjem, meditacijom, možemo promijeniti stvari, makar u vlastitom životu.

Uvijek sam smatrala da je stav pola priče. Kako gledamo na život. Ako stalno razmišljamo koliko nam je teško i loše, male su šanse da ćemo osvojiti na lotu. Male su šanse i inače, ali radije biram pozitivan stav i nadam se da to privlači ostalu pozitivnu energiju da mi prave društvo. E i ovo je knjiga upravo o tome. O novom načinu pogleda na svijet.

GONIČ ZMAJEVA – Khaled Hosseini

Majko. Što reći na ovu knjigu, vječno zapetljanu negdje u meni. Knjiga koje me oborila, dotukla, rastužila i dovela do suza. Tj. pokazala mi koliko život može biti nepravedan i težak, a to često ovisi o samo jednoj sitnici – geografiji. Gdje si rođen. I nosi se s tim. Svakako ne vjerujem da smo svi rođeni jednaki, neki su puno sretniji zbog drugih samim time što su se rodili u Kaliforniji popraćenom vječnim suncem, a ne u Afganistanu, popraćenim vječnim sukobima i ratom. I to ne znači da je ovaj iz Kalifornije sretniji. Ali znači da mu je lakše i ova knjiga to dokazuje. To je priča o dva dječaka iz Kabula, Amiru i Hasanu, jedan pismen, drugi ne, jedan od bogatog oca, drugi od njegovog sluge. Bez obzira na staleške razlike, oni su prijatelji koje veže ljubav prema književnosti i ljubav prema papirnatim zmajevima, što je njhova tradicija. Predivno je ispričana priča o njihovom djetinjstvu, koje je nažalost prekinuto sovjetskom okupacijom zemlje i jednim tragičnim događajem kojeg sada neću spominjati, ali ću ga vječno nositi u sebi, kao da se uistinu dogodio. Nepravda je teška, a ova knjiga je dokaz da ne bira mjesto i vrijeme, nego se samo dogodi.

INTO THE WILD – JON KRAKAUER

Ovo je djelo je nastalo po memoarima mladića Christophera Johnsona McCandlessa iz Amerike, koji je jedan dan ostavio svoj automobil uz cestu, dao 25,000$ ušteđevine humanitarnoj udruzi, riješio se novčanika i krenuo put Aljaske. Mnogi će pomislit, pa što se jednostavno nije odvezao do Aljaske, lakše 3 puta. On nije odabrao lakše, htio je autentično iskustvo upoznavanja ljudi i povezivanja sa prirodom. Tragao je za slobodm, poput Galeba te si je izmislio novi život. Mislim da mi se više sviđa ideja od same knjige, jer liku zamjeram neke stvari, no svakako priča urezala u meni i potaknula me na razmišljanja.

Jer što više razmišljam o svom životu, shvaćam da u meni oduvijek tinja jedna svijećica koja lagano obasjava neku ludu želju da sve ostavim i pođem živjeti u šumu sa jelenima i jednorozima. Naravno da to neću učiniti, bar ne na takav način, iako je zanimljivo da sličnu stvar i radim svojim projektom kućica na stablu u šumi. No, sve u granicama normale. Iako, tko smo mi da govorimo što je normalno u ovom, nekad, apsolutno nenormalnom svijetu.

Bijeg od ljudi, upoznavanje samog sebe sa sobom i šetnja kroz čistu netaknutu prirodu je nešto što želim prakticirati u životu i trudim se to i ostvariti. Taj osjećaj kada si malo zrnce u prolazu, kada ovisiš o milosti i nemilosti prirode, a u potpunosti si slobodan? To se ne može usporediti sa nikakvim materijalnim stvarima, nikakav Iphone ne može pružiti taj osjećaj… U redu je imati stvari i vezati se za njih, i sigurna sam da nije sve za svakoga, jer možda netko ne podnosi kumarce i bube u prirodi i to je u redu.

Ali ja ću samo reći da sam sretna što sam ja ja i hvala svima na nebesima da nismo svi isti. Jer koja bi to dosada od života bila.

TRILOGIJA – Agota Krištof

Strašna knjiga. Odlučila sam ju pročitati jer je kružila među ekipom i nakon čitanja, ljudi su bili u potpunosti izbezumljeni. Tada sam znala da je to knjiga za mene. Iako pisana izrazito jednostavnim stilom, kratkim rečenicama, uvelike je kompleksna, šokantna i zastrašujuća. No s obzirom da je autorica na fantastičan način opisala stanje u Europi od drugog svjetskog rata do pada željezne zavjese, priča ima pravo biti šokantna i zastrašujuća.

Radi se o 3 romana u jednom, koji su povezani te se mogu čitati zasebno, ali vjerujte mi, to je nemoguće. Priča prati dva brata blizanca, čija ih majka, zbog rata, ostavlja kod bake. No baka je čisto oličenje zla, što dovodi do njihove još veće povezanosti, čeličenju i nedostatku emocija.

Nakon prvog dijela blizanci se razdvoje, kao što su to željezna zavjesa i Berlinski zid uradili Europi.. U drugom dijelu jedan od njih se bori sa svojim identitetom i nestankom brata, kao što su se mnoge obitelji nakon rata borile.

No neću dalje spoilati i mislim da nitko ne bi trebao čitati kratak sadržaj, već samo uzeti knjigu u ruke i pustiti ju da vas uvuče u taj ratom okupan, čudan i težak svijet djece, koja su nekad sve, samo ne djeca.

TAJNI ŽIVOT DRVEĆA – Peter Wohlleben

Naprosto prekrasna knjiga koja se doslovno bavi drvećem. Ovu knjigu sam jako dugo željela kupiti jer sam uistinu željela naučiti više o najdivnijim bićima na planeti. Onda mi je došla kao poklon za prošli Božić od dobre prijateljice iz Dubrovnika. I to je jedan od stvarno najljepših poklona koje sam dobila. Jer je ciljano za mene. Jedna mala knjiga, toliko velikih stvari može napraviti za čovjeka.

Opsjednuta sam drvećem i zahvalna im na svemu što rade za nas. Omogućavaju nam da živimo, daju nam hlad kad nam je najpotrebniji, hranu, lijekove, sklonište. A to je samo ono što znamo, jer dok ne gledamo, drveća rade čudesne stvari. Knjiga je plod desetogodišnjeg istraživanja drveća, kako komuniciraju korjenjem, kako funkcioniraju i kako ovise jedni o drugima.

Na primjer, strašna zanimljivost koju sam upila je ta da ako jedno stablo ima više plodova, zdravo je i nahranjeno, pobrinuti će se za ono slabije putem korjenja. Također mogu upozoriti ostala stabla na neprijatelja, šaljući im signale koje mi ne vidimo ni ne čujemo. Ona urliču! Ma zamisli…

Jer drveća su socijalna bića i treba ih gledati kao takve i poštivati. Nažalost, čovjek ih je, kao i sve ostalo, uzeo pod svoje, ne uzimajući u obzir koliko je to štetno, ne samo za njih, već i za nas.

UMIJEĆE JEDNOSTAVNOG ŽIVLJENJA – SHUNMYO MASUNO

Ovo je knjiga koja mi je došla u život preko prijatelja. Nedavno sam ju pročitala i stvarno me potaknula me da budem bolja osoba. Da više pazim na malene stvari, da pazim kako jedem i što jedem, da sam zahvalna na sitnicama, da svaka stvar koju činimo, nije samo prolazna stvar, već se odražava u nama, negdje se nešto zabilježi.

Najjednostavnija knjiga ikad, a opet tako teška za voditi se za njom u stvarnom životu. Napisao ju je zen-budistički redovnik i doslovno nudi 100 jednostavnih savjeta za jednostavan i ispunjen život. Mislim da je svima cilj u životu doseći taj hvalevrijedan zen o kojima mnogi pričaju, onaj sjaj i mirnoća kod nekih ljudi, kojima to pršti iz očiju i duha. I to su često ljudi koji nemaju mnogo materijalnog, ali duševno su na razini Gandhija. E to želim. Želim mir u sebi, a isti taj mir želim i ostatku čovječanstva jer bi svijet bio puno ljepše mjesto.

Iako bi time, izgubili mnoštvo knjiga koje su ikad napisane, pa time i pola ovih sa mog popisa.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA