U Zavičajnoj kući u Čilipima otvorena je prekrasna izložba konavoskog veza nastalog na radionicama veza na Grudi od 2015. do 2020. pod nazivom “Konavoski kaleidoskop”.
-Na izložbi se nalazi 30 radova koji predstavljaju rekonstrukcije originalnih poprsnica konavoskoga veza iz 19. i početka 20. stoljeća. Zahtjevnost ovih kompozicija je upravo u uklapanju svih pojedinačnih elemenata koji se nalaze unutar njih u obliku pačetvorine, a oni se mogu naći jedino ako su pravilno izbrojeni i iskombinirani, rekla je Antonia Rusković Radonić prilikom otvaranja izložbe.
Ovakvim izložbama demonstrira se dostojanstvenost održanja zaštićenog umijeća, dodana vrijednost koju nositeljice umijeća nose i održavaju u skladu s vremenom u kojem žive: Azra Bošković, Helena Šugar Radonić, Marija Radonić Urlović, Luce Kojan, Lenka Bratoš, Anita Radović, Katarina Radović, Maja Radonić, Meri Drobac i Stela Jakir. Ovom izložbom Muzeji i galerije Konavala obilježili su 100. obljetnicu osnivanja Vezilačke udruge Cavtat koju je davne 1922. godine osnovala učiteljica Jelka Miš, u čijem duhu nastaju i današnje kompozicija.
Na području Konavala već stoljećima se veze konavoski vez. Do početka 20. stoljeća koristio se samo za odijelo žena, a od 20. stoljeća kao ukras posoblja, pokućstva ili tadašnje mode. Od Domovinskog rata njegova upotreba ne jenjava, osim što se više ne veze za konavoske košulje, izuzev rijetkih prilika. Upotrebljavao se često i svugdje, a ponajviše se komercijalizirao u suvremenoj upotrebi i na širem području Konavala, pa je početkom 21. stoljeća već počeo nestajati u svom cjelovitom obliku, što bi značilo da u nekom vezenom djelu imamo sve elemente koji čine konavoski vez.
Najčešće su se vezle utkanice s manjim brojem zabodaka koje bi dobro pokrivale površinu kako bi se komercijalni segment maksimalno iskoristio. Samo su najveći entuzijasti za sebe i svoje tiho održavali onaj cjeloviti konavoski vez u malobrojnim uzorcima. Takve su primjerke, najčešće uokvirene, kao amanete vješali po obnovljenim kućama nakon Domovinskog rata, izrađivali tvz. gvantijere, koje su danas u svakoj konavoskoj kući, a izuzetne primjerke konavoskog veza čuvali su kao ono najvrjednije što nekome mogu dati za svadbeni poklon. Potiho se vez održavao sve do 2015., kad je svečano zaštićen kao kulturno dnematerijalno dobro Republike Hrvatske i od tada uživa svoj novi preporod. Što se može vidjeti na večeras otvorenoj izložbi u Čilipima. Uživajte!
Konavoski vez zaštićen je 2015. godine kao kulturno nematerijalno dobro Republike Hrvatske, što mu je dalo jedan novi uzlet nakon dugogodišnjeg korištenja u pojednostavljenom korištenju.
Nakon 2015. godine napravljen je katalog uzoraka konavoskoga veza koji je izdan kao knjiga Početnica konavoskoga veza –Za dva pro dva koji danas omogućuje veziljama kreiranje ovakvih djela. Osim kompozicija, na izložbi su prikazana dva primjerka konavoskoga veza na kojima se pokušalo dočarati koliko treba vremena za izradu iste. Izložena je jedna replika poprsnice iz 19. stoljeća koja je radila Kate Miljanović 2019. godine i koja je izbrojala 67 000 zabodaka za vrijeme izrade. Na drugom primjerku gospođa Luce Perić je vezući svoj primjerak skadarice brojala dužinu konca i vrijeme koje je bilo potrebno te je do kraja izrade izbrojala 190 sati i 1 335 metara konca.
Izložbu je otvorila Iskra Bošković, djevojčica iz Čilipa koja je sve ove godine pratila svoju mamu kako veze kompozicije i poželjela svima koji još ne vezu da počnu vesti. Mnogobrojna publika nakon otvorenja je uživala u kompozicijama, a druženje se nastavilo na tratimjentu ispred muzeja.