Hrvati su trenutno najdeblja nacija u Europskoj uniji, 35 posto osmogodišnjaka je pretilo, a svega 20 do 30 posto djece bavi se nekom tjelesnom aktivnošću. Problem je smatra magistra kineziologije, Antonela Zagorc, koja je osmislila platformu KinezioKids, te sa suprugom Jurajem provodi program kineziološke rekreacije za djecu, zapravo u odraslima čije obrasce ponašanja djeca upijaju. “Krajnje je vrijeme da se tjelesna aktivnost postavi visoko na mjesto društvenih prioriteta”, smatra Antonela s kojom smo porazgovarali o brojnim prednostima bavljenja tjelesnom aktivnošću kod djece i odraslih, važnosti dječje igre na otvorenom te odnosu roditelj-dijete-trener.
Antonela Zagorc rođena je u Splitu 1993. godine, a porijeklom je iz Čapljine. Diplomirana je magistrica kineziologije, bivša igračica, a danas licencirana trenerica tenisa.
Magistra ste kineziologije, kako ste se odlučili upravo za ovaj studij, odnosno ovu karijeru?
– Od četvrte godine sam u sportu. Tenisom sam se bavila ozbiljno, no nažalost ozljeda koja mi se dogodila u osnovnoj školi kad me udario auto, spriječila me da odem u tom pravcu dalje. Kada sam trebala upisati fakultet, odluka je bila jednostavna. Mislim da je kineziologija bila jedini odabir. Znala sam što je moj životni poziv, a to je sport. Sada me prenošenje mog znanja i iskustva u profesionalnom sportu i treninzima čini iznimno zadovoljnom i sretnom.
Kako ste došli na ideju KinezioKids platforme? O čemu se zapravo radi i kome je namijenjena?
– Na samu ideju došla sam kroz rad s roditeljima i njihovom djecom. Kroz posao sam shvatila koliko su ljudi malo upoznati o temi kojom se bavi naša platforma. Većina na to još uvijek gleda kao na jedan oblik babysittinga, a nisu svjesni dugoročnih benefita za svoju djecu. Često čujemo odgovore kako im djeca bolje spavaju, a osim toga postoji još mnogo sanogenih faktora koji utječu na poboljšanje njihovog zdravlja. Ključna informacija koja nas je posebno potaknula je, da smo trenutno najdeblja nacija u EU. Namijenjena je svima, a posebno roditeljima koji imaju djecu. Cilj nam je informirati javnost o dugoročnim benefitima tjelesne aktivnosti za njihovo zdravlje i ugodniju starost.
Zašto ste se odlučili posvetiti radu s djecom? S kojim uzrastima djece radite?
– S obzirom na to kako sam i sama cijeli život u sportu i znam kakve mi benefite to donosi. Jednim dijelom mi je i sport pomogao da svoju ozljedu prođem što bezbolnije. Odlučila sam to prenijeti našim najmanjima, a to su djeca. Ujedno, to je neprocjenjivo iskustvo kad osjetite njihovu iskrenu sreću kad dođu na trening. Radimo s djecom predškolske i školske dobi.
Konzultirate se s pedagogom i psihologom?
– Možemo reći kako je naš posao obiteljski. Naime moja majka je pedagog i psiholog s višegodišnjim iskustvom, a suprugova sestra je također koja nam donosi osvježenje. S njima se redovito konzultiramo.
Sve rjeđe viđamo djecu kako se igraju vanka, na otvorenom? Kako ih potaknuti i probuditi im interes?
– Tehnologija je sve više prisutna među nama. No, podaci koji nam govore kako je čak 35 posto osmogodišnjaka pretilo te da nam se samo 20-30 posto djece bavi nekim oblikom tjelesne aktivnosti je poražavajuće. Djeca kroz svoje odrastanje najčešće kopiraju što radimo mi odrasli. Ono što želim reći je kako je problem zapravo u odraslima. Čak 62 posto, što je gotovo dvije trećine populacije starije od 15 godina se uopće ne bavi sportom, rekreacijom ili bilo kojim oblikom tjelesne aktivnosti. Samim tim djeca to kopiraju. Još prema podacima iz 2017. godine gotovo 80 posto djece mlađe od dvije godine već je počelo koristiti male ekrane. Dok djeca od 3-6 godina borave ispred ekrana 2-3,5 sata dnevno što je dvostruko više od preporučenog. Sve to navedeno predstavlja velik izazov ne samo pred nas kineziologe, nego i pred cijelo društvo. Potaknuti ih možemo promjenom vlastitog životnog stila, te edukacijom i promjenom pogleda na tjelesnu aktivnost. Upravo zato smo i razvili program kineziološke rekreacije za djecu.
Koji su benefiti koji za djecu proizlaze igranjem na otvorenom?
– Boravak u prirodi smanjuje depresiju, ujedno to produžuje naš životni vijek, utječe na smanjenje stresa i anksioznosti. Boravak vani je isto tako vrlo važan zbog unosa dovoljne količine vitamina D koji utječe na imunitet i zdravlje vašeg djeteta. Igra na otvorenom potiče njihovu kreativnost. Slobodni su istraživati i zamišljati što god žele, dok s roditeljima uče samokontrolu i kako poštovati pravila. Ujedno lakše shvaćaju svijet oko nas i odgovornije se ponašaju prema okolišu.
Koja je zapravo uloga igre u psiho-socijalnom razvoju djece?
– Igra je slobodna i spontana aktivnost djeteta te je kao takva nezamjenjiva i neponovljiva. Ona je zapravo sredstvo odgoja. Značajna je za tjelesni, spoznajni, emocionalno-socijalni razvoj. Pomaže izgradnji zdravih motoričkih i funkcionalnih, morfoloških sposobnosti djeteta. Igra kod djece predškolske dobi povezuje pokret i govor te su na taj način spojeni i kineziološki i nekineziološki sadržaji. Ona povezuje njihova različita osjetila govor, pažnju, znanje i maštu te neprestano upoznaju svijet i prikupljaju životna iskustva te se socijaliziraju.
Tjelesna i sportska aktivnost kod djece zapravo utječe i na njihov život i kasnije u životu?
– Naravno, dugoročna redovita tjelesna aktivnost pozitivno utječe na njihov stupanj zdravlja te na biološku dob. Naime, postoje podaci koji govore kako utjecajem tjelesne aktivnosti možemo pomladiti svoju biološku dob za 10-15 godina. Utječemo na njihovu veću kvalitetu života i ugodniju starost. Također, kroz tjelesnu aktivnost djeca stječu dugoročna prijateljstva.
U sklopu KinezioKids programa provodite i program kineziološke rekreacije. O čemu se tu zapravo radi?
– Moram spomenuti kako je ujedno i moj suprug Juraj magistar kineziologije i licencirani trener nogometa i squasha. Pored našeg zajedničkog posla radi i kao trener nogometa u Du-Talentu. Zajedno smo osnovali program kineziološke rekreacije ForcaSporty za djecu iz kojeg se zapravo izrodila i sama ideja za platformom KinezioKids. U sklopu našeg programa djeca prolaze sve oblike kretanja uz osnove sportova kao što su tenis, squash, nogomet, košarka, rukomet, odbojka, orijentacijsko trčanje i slično te njihove modifikacije primjerene dobi i sposobnosti djece. Cilj našeg programa je da zadovolje svoje potrebe za kretanjem, unaprijede svoje motoričke sposobnosti te da stvore zdravu naviku bavljenja tjelesnom aktivnosti. Navedeni program se odvija ponedjeljkom i srijedom u sklopu sportskog centra Dubrovačkih Vrtova Sunca od 17:30-18:30 te sportskoj dvorani Osnovne Škole Slano od 16:00-17:00h.
Kako otkriti, pobuditi talent kod djece za bavljenje određenim sportom?
– Talenti se najlakše pobuđuju i otkrivaju na programima poput našega. Djeca tamo imaju mogućnost usvajanja brojnih motoričkih sposobnosti, ali ujedno i kretnih struktura iz raznih sportova gdje se može pokazati njihov talent za određeni sport. Kroz pravilan postupak sportske selekcije vrlo lako možemo pronaći darovite pojedince, kojima je potvrđen potencijal da bi u budućnosti mogli realizirati vrlo zahtijevan proces sportske pripreme i vrlo vjerojatno postizati vrhunske rezultate. No, moramo napomenuti kako je talent samo jedan dio sportskog uspjeha i da djeci treba pustiti da započetak uživaju u tjelesnoj aktivnosti i stvore zdravu naviku tjelesnog vježbanja za cijeli život.
Bivša ste tenisačica, a danas licencirana trenerica?
– Da, naravno tenis sam počela igrati s nepunih pet godina i tu se rodila moja ljubav prema sportu. S obzirom na to kako me ozljeda spriječila da odem u profesionalne vode, odlučila sam se ujedno pored fakulteta licencirati za trenera tenisa, prema programu ITF-a (International Tennis Federation). Tenisom se sada najviše bavim kao trener, ali svakako volim odigrati dobar meč s prijateljima kad se za to stvori mjesta u rasporedu.
Roditelje također pokušavate educirati o važnosti sinergije roditelj-dijete-trener. Kako bi zapravo taj odnos trebao izgledati da bi se kod djeteta razvila zainteresiranost za aktivno bavljenje sportom i ostvarivanje punog djetetovog potencijala?
– Sinergija trokuta roditelj-dijete-trener je od presudne važnosti za djetetov motorički razvoj. Mi u našoj komunikaciji s roditeljima pružamo informacije pomoću kojih se i roditelji educiraju koja je njihova uloga u ovom procesu. Zapravo bi ovaj odnos trebao izgledati na sljedeći način. Roditelj dovede svoje dijete na trening i tih sat vremena iskoristi za sebe (popije kavu, odtrenira i slično) , trener organizira i provodi program kineziološke rekreacije i komunicira s roditeljem ako ima nekih problema u provedbi programa i slično. Drugim riječima bitno je da svaka strana točno zna koja je njihova uloga u tom procesu jer se to suradništvo temelji na dvosmjernoj komunikaciji.
No, ne radite samo s djecom. Radite i s odraslima kako bi ih potaknuli na bavljenje tjelesnom aktivnošću, kako bi tako očuvali i poboljšali svoje zdravlje?
– Tako je. Radimo i s odraslima, no zasad je to samo za vrijeme ljetnih mjeseci s turistima gdje je svijest o važnosti tjelesne aktivnosti za zdravlje daleko viša i izraženija.
Na koji način sve navedeno ostvarujete kod odraslih?
– Najčešće to ostvarujemo kroz aktivnosti koje oni i doma provode u svoje slobodno vrijeme, ali se zna nerijetko dogoditi da gosti probaju neku novu aktivnost (npr. squash) pa je prakticiraju cijeli godišnji odmor te nastave kada se vrate nazad u svoju svakodnevicu.
Je li zahtjevnije raditi s djecom ili s odraslima?
– Rad sa svakom dobnom skupinom ima svoje zakonitosti i pogodnosti, a istovremeno i izazove te je nemoguće opredijeliti se za samo jedan odgovor.
Na temelju dosadašnjih iskustava s kojim se poteškoćama najčešće susreću djeca, a s kojima odrasli? I kako na te poteškoće utjecati?
– Djeci najčešće predstavlja problem odvojiti se od roditelja i prepustiti se treneru i tjelesnoj aktivnosti jer se radi o djeci vrtićke dobi, odvezane špigete i razlikovanje boja i strana. Kako bi utjecali na poteškoće s kojima se djeca susreću prilikom bavljenja tjelesnom aktivnosti potrebno je imati zdravu komunikaciju s roditeljima te zajedno puhati u ista jedra kako bi se dijete što prije opustilo i uživalo s novim prijateljima u čarima tjelesne aktivnosti. Isto tako potrebno je puno strpljenja i razumijevanja jer su djeca sklona greškama no, to je potpuno normalno u njihovoj dobi.
Odraslima najčešće predstavlja problem manjak vremena i motivacije za tjelesnu aktivnost kroz duži vremenski period jer je ili sezona ili obiteljske obaveze ili nešto slično. Često onda bavljenje tjelesnom aktivnosti bude sezonalno, tj od početka studenog do božićnih praznika pa od sv. Vlaha do početka sezone. Prije svega potrebno je vrijeme da se stekne navika bavljenja tjelesnom aktivnosti i to 8 do 10 tjedana što je za mnoge previše. Isto tako se mnogi samoinicijativno bave tjelesnom aktivnosti bez nadzora trenera te tada željeni rezultati često izostaju i motivacija pada.
Isto tako je potrebna promjena stavova prema tjelesnoj aktivnosti jer upravo je tjelesna aktivnost, uz zdravu prehranu i boravak u prirodi, jedna od glavnih sanogenih faktora koji unaprjeđuju stupanj našeg zdravlja te bi ona trebala biti dio naše dnevne rutine kao pranje zuba ili tuširanje.
Što nam je kao društvu činiti kako bi statistički podaci koje ste naveli promjene na bolje?
– Krajnje je vrijeme da se tjelesna aktivnost postavi visoko na mjesto društvenih prioriteta jer nam ona u konačnici donosi mnoge zdravstvene benefite, smanjuje faktore rizika za mnoga oboljenja te smanjuje troškove u zdravstvu.
Podatak da smo najdeblja nacija u EU nam je alarm na kojeg trebamo reagirati svi zajedno od vrha do dna društvene piramide. Za kraj bi htjeli citirati Hipokrata koji je rekao: ,,Dosada i ljenčarenje vuku sa sobom poroke, dok tjelesna aktivnost donosi sa sobom bodrinu, koja je uvijek usmjerena ka jačanju života!“