Javna tribina „Međuvršnjačko nasilje i ovisnosti među mladima – Izazovi suvremenog društva“, usmjerena na aktualne izazove s kojim se mladi susreću, a na kojoj su sudjelovali učenici pojedinih dubrovačkih srednjih škola održana je danas na Kampusu Sveučilišta u Dubrovniku u organizaciji PU dubrovačko-neretvanske.
Na tribini su sudjelovali, Vlaho Bošković, sudac kaznenog odjela Općinskog suda u Dubrovniku, Đivo Brčić ispred Grada Dubrovnika, Đorđe Obradović, profesor komunikologije, Anita Matana, samostalna policijska službenica za poslove prevencije PU dubrovačko-neretvanske, Renata Gleđ, psihologinja OB Dubrovnik, Marina Miljanić Jurinac i Stjepan Jurinac, supružnici i bivši ovisnici, Denis Pavela, viši policijski službenik za prometnu preventivu.
Tribinu je otvorio Denis Pavela koji je naglasio kako živimo u vremenu u kojem se negativne pojave poput vršnjačkog nasilja i raznih vrsta ovisnosti putem društvenih mreža mladima prezentiraju kao pozitivne pojave. Istaknu je kako PU dubrovačko – neretvanska naglaska stavlja na provođenje preventivnih aktivnosti, no da provode i one represivne.
„Moj cijeli životni rad sveo se na rad s djecom i mladima. Moram reći da su ovisnost i promet povezani. Sve što se danas kreće, pa i krijumčarenje opojnim drogama se kreće na kotačima, a mladi u prometu danas sve više stradavaju. Prošle godine smo imali 68 mladih ljudi koji su zatečeni kako upravljaju vozilima pod utjecajem alkohola i opojnih sredstava. Nadam se da će ova tribina pridonijeti tome da i ovi mladi koji su danas ovdje ne sudjeluju u prometu pod utjecajem opojnih sredstava“, kazao je Pavela.
Anita Matana istaknula je pak sve preventivne aktivnosti koje provodi policija.
„Upozoravamo na opasnosti na internetu putem programa Sigurni online koji je namijenjen djeci nižih uzrasta osnovnih škola. Djeca često nisu svjesna opasnosti i rizika na Internetu. Potičemo ih da prijavljuju nasilje, jer nije hrabrost šutjeti i trpjeti i djeliti nasilje na društvenim mrežama, hrabrosti je spriječiti i prijaviti“, kazala je Matana te predstavila policijske statistike.
„Prošle, 2025. godina na razini države evidentirano je oko 1800 događaja vršnjačkog nasilja, a na području naše policijske uprave evidentirano je 19 slučaja. Naš cilj i svrha je da nasilja bude što manje“, kazala je.
Sudac kaznenog odjela Općinskog suda u Dubrovniku, Vlaho Bošković pojasnio je kako zakon tretira maloljetnike i s kojim se pravnim posljedicama mogu suočiti kao počinitelji nasilja.
„Prema maloljetnicima se postupa sukladno Zakonu o sudovima za mladež, a pravilu se izriču odgojne mjere, od sudskog ukora do maloljetničkog zatvora. Dio sankcije može biti i isprika žrtvi, novčana odšteta, psihosocijalne mjere. Ako se počinitelja treba izdvojiti iz sredine počinitelja se može uputiti u odgojnu ustanovu. Lokalno se provodi samo posebna briga i nadzor, a ostale mjere se provode u Split, u centru u Brdima. Na sud dolazi samo vrh sante leda. Ne dolaze sva kaznena djela na sud. Može i državno odvjetništvo odlučiti da kažnjavanje u određenom slučaju nije svrsishodno. Maloljetnici na sudu završavaju uglavnom zbog kaznenih djela nanošenja teških tjelesnih ozljeda, kaznenog djela nanošenja teških tjelesnih ozljeda u pokušaju, imovinskih djela poput kaznenog djela teške krađe ili zbog zloupotrebe opojnih droga, najčešće se tu radi o kaznenom djelu omogućavanja uživanja opojnih droga, to nam često dolazi“, istaknuo je.
Matana se nadovezala i dodala kako je prijetnja vrlo često zastupljeno djelo kod maloljetnih osoba, a među ostalim djelima koja su statistički često zastupljena su i izazivanje prometne nesreće, omogućavanje trošenja droga, kaznena djela bludnih radnji, no da se pretežno ipak radi o imovinskih kaznenim djelima.
„Tako smo recimo 2025. imali rast kaznenog djela teške krađe kod djece koja nisu navršila 14 godina. Općenito bilježimo pad kazneni djela maloljetnih počinitelja. Što se tiče prekršaja i ovisnosti o drogama udio maloljetnih osoba na našem području je mali, počinitelji su uglavnom maloljetni muškarci, lani smo imali osam prekršaja. Žene su uglavnom žrtve, a počinitelji muškarci“, dodala je.
Umirovljenih sveučilišni profesor Đorđe Bošković osvrnuo se na društvene mreže i njihovu vezu s vršnjačkim nasilje.
„U životu se jedino ne može sačuvati vrijeme i ono se ne smije trošiti samo ne ekrane. Mladi ljudi sada žive paralelne živote, za to su krivi algoritmi društvenih mreža. Okupljaju se u grupe istomišljenika i tada se osjećaju hrabrima. Svijet je izvan naših istomišljenika na društvenim mreža. Previše vremena na društvenim mrežama može biti negativno, ali ono može biti pozitivno“, kazao je, a potom se osvrnuo na medijsku pismenost i potrebu uvođenje medijske pismenosti kao posebnog predmeta u škole.
„To je pitanje koje me najviše nervira. Moji kolege znanstvenici cijelo vrijeme tupe o tome. Što će djeci medijska pismenost? Ove lažne prijetnje bombama u školama koje su počinili maloljetnici – pa oni su medijski pismeni. Uvođenje medijske pismenosti kao predmeta, to bi bilo bez previše smisla, to nije čarobni štapić. Naši stari ljudi su govorili „druži se s boljim od sebe“. Istodobnici su najvažniji uzori. To ne znači da su neki ljudi manje vrijedni, nego da ne činite zlo. Broj provala za vrijeme uragana Katarina se povećao 200 puta jer nije bilo struje, jer prilika čini lopova. Nemojte činiti zlo samo jer ste anonimni. Ne možete očekivati da će vas roditelji uputiti u tajne interneta jer ih vi znate bolje od njih. Nemojte da vam uzori budu serije na Netflixu i HBO-u gdje jedna skupina u školi progoni drugu. Nego učite kako biti najbolji“, kazao je.
Renata Gleđ, psihologinja iz OB Dubrovnik, osvrnula se na pitanje utjecaja okoline na razvoj nasilničkog ponašanja i korištenja opijata.
„To je spoj raznih čimbenika, međutim jako je važna okolina u kojoj dijete odrasta, a među tim je i škola važno okruženje. Osoba koja prijavi nasilje ako ne dobije poruke da je to kažnjivo, da to nije okej, možda neće idući put to nasilje prijaviti. Važno je i obiteljsko okružje, od same kontrole dijeta važnije je s djetetom razviti dobre odnose. Mi po školama imamo stručne službe. Nisam sigurna koliko se stignu baviti i preventivnim djelovanje. Važno je unutar obitelji pružiti podršku i da se dijete u svojoj okolini može provjerit nekome. Podrška stručnjaka mentalnog zdravlja je pravi put“, naglasila je.
Đivo Brčić se ispred Grada Dubrovnika osvrnuo na sve ono što gradska uprava čini po pitanju prevencije ovih negativnih pojava među mladima.
„Grad Dubrovnik ima niz preventivnih programa, ali moje je osobno iskustvo je što više tih projekata imamo, da je situacija sve teža i gora. Čini mi se da kroz te aktivnosti propuštamo nešto bitno, no ne moram biti u pravu. Imamo cijeli niz projekata za djecu i mlade, ali toga ima sve više i više. Bitnije je što se događa iza statistike, jer mislim da se puno slučajeva ne prijavljuje“, kazao je Brčić te potom pitao prisutne učenice koliko dnevno provedu vremena u razgovoru s roditeljima o onome što im se događa u stvarnom i virtualnom svijetu i imaju li osjećaj da se roditeljima mogu povjeriti o svemu što im se događa, na što su mu učenici odgovorili da mogu i da o tim stvarima s roditeljima razgovaraju svakog dana.
„Mi moramo raditi i s roditeljima, koji možda nemaju u ovom kaotičnom svijetu u kojem živimo potrebno vrijeme u danu koje bi izdvojili za svoju djecu. Mi smo prije godinu i pol dana uspostavili Centar za djecu, mlade i obitelj koji tijekom cijele godine razvija i provodi programa za te dobne skupine. Mislim da je puno bitnije ono što se događa iza paravana, a mislim da tu gubimo bitku, jer ne možemo dovoljno brzo reagirati. Stručne službe su preopterećene – od zamjena na nastavi, pratnje na izvannastavnim aktivnosti, tako da možda ni nemaju vremena za posvetiti se dovoljno ovoj temi. Djeca možda nisu ni svjesna koliko je u njihovoj svakodnevnoj međusobnoj komunikaciji vrijeđanja. Nama koji to gledamo sa strane to nije normalno, ali njima jest. Mladima treba više interakcije, ali oni o ovom vjerojatno slušaju jako često“, kazao je Brčić te kazao kako će u Hrvatskoj od jeseni s radom početi i Centar za sigurniji Internet te da Grad Dubrovnik i Dubrovačko-neretvanska županija rade da se takav jedan centar formira i u Dubrovniku.
„U svom radu prijetio sa da su često društvene mreže i nasilje na društvenim mrežama okidač za počinjenje kaznenih djela nanošenja teških tjelesnih ozljeda. Počinitelji takvih kaznenih djela u pravilu su žrtve verbalnog nasilja putem društvenih mreža, koji to nasilje ne prijave nego trpe. Oni to moraju prijaviti i ne smiju to držati u sebi, kako ne bi dolazilo do ovakvih slučajeva“, naglasio je sudac Bošković.
Matana je potom istaknula kako se na društvenim mrežama događaju sve vrste nasilja i da je ono sveprisutno.
“Mladi od najradnijih dana koriste društvene mreže, navikli su na određenu vrstu komunikaciju, koju možda ne vidi kao ponižavajuću za osobu kojoj je upućena, no tu smo mi, stručne službe koje ih o tome podučavaju“, kazala je Matana te nabrojala cijeli niz predavanja i edukacija namijenjenih roditeljima i mladima.
„Uvijek je potrebno ponavljati, jer oni ne vjeruju i ne uče na tuđim greškama nego vole vidjeti sami, od marihuane, od cigarete. Medijska pismenost bi bila jako potrebna u smislu da se oni informiraju što konzumiraju i kakve bi posljedice mogli osjetit po svoje tijelo i psihu. Ključno je da razmišljaju. Policija i sve ostale institucije provodeći sve ove aktivnosti žele da u nama vidite podršku i oslonac, a ne da nas se bojite. Ako vas nešto tišti, stvara vam neugodu povjerite se roditeljima, stručnoj službi, policiji, nekome starijem“, poručila je Matana mladima.
Svoje iskustvo borbe s ovisnošću s okupljenim učenicima podijelili su supružnici Marina Miljanić Jurinac i Stjepan Jurinac.
„Kao mlada djevojka s 14. godina u Stjepana sam se naivno zaljubljena. On je imao 17 godina i bio mangup koji je izlazio, imao problematično društvo. Meni to nije ništa smetalo, htjela sam mu biti u blizini. Bio je malo sa mnom, malo sa svojim društvom koje je koristilo marihuanu i te sitne droge s kojima ja nisam bila upoznata. Moja naivnosti i moja zaljubljenost doveli su toga ako i ja krenem s njima uzimati opijat. Nemojte biti naivni, pogotovo to govorim mladim djevojkama. Mislila sam da ćemo se brzo riješiti ovisnosti, ali su prolazile su godine i sve je eskaliralo. Danas imamo troje prekrasne djece. Nemojte nasjedati na priče da će to proći, neće! Uđete u začarani krug, mislite da su se svi okrenuli protiv vas. Kad smo se vjenčali, stala sam s time, nisam bila u teškim drogama, dobili smo i prvo dijete. Ušli smo mladi u brak, mislili smo da je brak bajka, a onda su krenula razočarenja. Imali smo i kćer, ali smo opet počeli i zaglibili smo u teške droge. Suprug je nakon dugo vremena odlučio otići u komunu, ja sam ostala doma sa svojom i njegovom obitelji. Naša kćerka Lea je bila s mojom mamom dok sam se ja rješavala droge. Nije bilo lako ali uz Božju pomoć smo uspjeli“, kazala je Miljanić Jurinac na što su učenici uzvratili pljeskom
Stjepan Jurinac osvrnuo se na dio izlaganja Đorđa Obradovića.
„Meni je bilo super izlaganje profesora koji je mladim savjetova da se druže s boljima od sebe. Nažalost, u mom životu, uzori su mi bili oni loši. Moja prekretnica se dogodila između osnovne i srednje škole, kad su mi se otvorile oči, mislio sam da sam odrastao čovjek, a zapravo nisam znao ništa. Kao mladić ne razumiješ što je to ovisnost. Vidiš netko puši, netko pije, a ne vidiš posljedice toga. Misliš da je su sve ovisnosti iste, a to su sve zarobljenosti. Cigarete su ovisnost koju društvo prihvaća. Cijeli moj život se promijenio u srednjoj školi. Jedva sam izvukao živu glavu. U ovim godina krojite svoju budućnost. Mislio sam da sam najpametniji, a to me dovelo do ustanove za liječenje o ovisnostima. Ne bi volio da i vi prođete ovisnost i tu zarobljenost. Sloboda je kad imate snagu da kažete ne onome za što znate da nije dobro za vas“, posvjedočio je Jurinac.
„Vaš čvrst karakter i kćer su vam pomogli. Mediji bi trebali isticali i pozitivne primjere poput vašeg“, kazao je pak Obradović.
