Župki Niki Miloslavić, studentici 4. godine sveučilišnog preddiplomskog studija Poslovna ekonomija u turizmu i ugostiteljstvu, Sveučilišta u Rijeci, uručena je proteklog tjedna Rektorova nagrada za najbolji uspjeh u akademskoj godini 2025./2026. Uz ovu, dobitnica je i Dekanove nagrade za proteklu akademsku godinu.
No, nisu samo ocjene kriterij prema kojem se ova nagrada dodjeljuje. Kako nam je Nika kazala potrebno je ispuniti i druge uvjete. Upravo joj ja zato ova nagrada toliko draga, a trenutak njenog uručenja jedna od najljepših studentskih uspomena. A kad smo je pitali kako najbolje učiti kazala nam je da ne postoji tajni recept. Glavni sastojak, je smatra konzistentnost i neizostavna podrška obitelji, a ponešto se krije i u kavama s kolegama nakon studentskih obaveza.
Iako je studij odveo u Rijeku, svoju budućnost Nika, po završetku diplomskog studija koji namjeravam opisati ipak vidi u svojoj rodnoj Župi, gdje se nadam da će imati priliku stečenim znanjima i iskustvima ostaviti pozitivan trag na cjelokupnu zajednicu.
Ovog tjedna uručena vam je Rektorova nagrada za izvrsnost. Kako ste se u tom trenutku osjećali?
– Moj Fakultet predložio me za Rektorovu nagradu kroz ožujak, nakon što sam dobila Dekanovu nagradu za prošlu akademsku godinu u prosincu. Za Rektorovu nagradu potrebno je ispuniti i određene dodatne uvjete, osim dobrih ocjena, na primjer biti demonstrator, sudjelovati na radionicama, cjeloživotno učenje i slično. Iskreno, nisam očekivala da ću dobiti ovu nagradu, mogu reći da sam se baš ugodno iznenadila kad sam dobila obavijest, a dodjela ovog tjedna bila mi je poseban trenutak i sigurno jedna od najljepših uspomena iz dosadašnjeg studiranja. Zaista je lijep osjećaj kad se trud i rad prepoznaju i nagrade.

Što se sve krije iza te nagrade? Koliko neprospavanih noći, stresnih dana pred ispit, kava s prijateljima?
– Pa krije se svakako dosta truda i rada, kod mene nema baš neprospavanih noći jer se trudim uvijek sve napraviti na vrijeme, ali zato su dan, dva prije ispita uvijek stresni. Kave s prijateljima ne mogu ni izbrojati, to nam je svakako najdraži dio studiranja. Tako se zajedno pripremamo, međusobno bodrimo i na kraju opustimo kad sve riješimo. Mislim da je upravo ta podrška i zajedništvo najvažnije te da upravo to zaista uljepša i olakša studentske dane.
Postoji li tajna, neki trik kako najbolje učiti? Kako balansirate između učenja i studentskog života – društva, izlazaka?
– Nema neke posebne tajne ni jedinstvenog recepta, meni najviše pomaže što idem na predavanja i trudim se pratiti gradivo tijekom semestra pa mi je onda i dosta lakše sve naučiti za kolokvij i ispit. Naravno, uz učenje i studentske obaveze uvijek treba pronaći vrijeme i za druženje i izlaske. Kako većina mog društva u Rijeci ide na isti fakultet zajedno prolazimo kroz sve te izazove, pa se tako u vrijeme kolokvija međusobno tješimo i bodrimo, ponekad učimo zajedno, a ponekad je najvažnije da popijemo kavu i malo skrenemo misli od ispita i stresa.
Tko vam je bio najveća potpora za vrijeme studiranja? Tko je džoker zovi kad je stresna situacija pred kolokvije, ispitne rokove?
– Najveća potpora tijekom cijelog studiranja su mi svakako roditelji koji su uvijek bili uz mene u svim izazovima, a mama je definitivno džoker zovi uvijek za utjehu pred ispite, ona uvijek kaže da se ne smijem nervirati zbog učenja i ispita i da nije kraj svijeta i da nešto padnem i ne riješim iz prve.

Na relaciji ste Župa – Rijeka… Što dalje? Nastavljate li studirati, tražite posao u struci?
– Nastavljam još studirati, ovu godinu privodim kraju, a onda dogodine planiram upisati diplomski studij na istom Fakultetu. Voljela bih svakako steći još znanja i iskustva tijekom studiranja jer je to i vrijeme kad si postavljamo temelje za budućnost, a onda se svakako kasnije vidim u poslu u struci.
Vidite li se viši u Župi kao manjoj sredini, s dobrim potencijalu za razvoj turizma ili u Rijeci, velikom gradu s više mogućnosti?
– Više se vidim u Župi zato što jako volim svoj kraj i baš zato što ima veliki potencijal za razvoj turizma. Voljela bih svojim znanjem i iskustvom doprinijeti razvoju kako župskog turizma tako i cijele društvene zajednice. Naravno, nikad ne znamo što budućnost nosi, ali trenutačno se ipak više vidim doma.





