Sve je počelo, reklo bi se, bezazleno. I naravno, na facebooku, kada je Zvonimir Bašica napisao: Totalni RESPECT ovom zaštitaru u školi Montovjerna, svako jutro dočeka djecu i prevede ih preko puta, pazi ih kao svoje.
I onda se nanizalo od mama i tata, te zaposlenika: duša od čovjeka, dobri duh Monte, čudo od čovjeka, divan, najbolji, uvijek spreman pomoći, uvijek nasmijan, strpljiv…
I nije bilo druge. Nazvali smo ga.
Jer tako samozatajnih, dobrih i skromnih ljudi koji drugim osobama uljepšavaju i dan i život, u medijima nikad nema dovoljno. A Robert Kalačić je, čini se, baš čovjek čiju dobrotu ljudi primjećuju.
Dobar dan gospar Robi, Vi ste danas zvijezda društvenih mreža. Vi stvarno dočekate svu djecu i prevedete ih preko puta do škole?
-Pa, to je normalno, tko ne bi sigurno preveo djecu preko puta? – pomalo s čuđenjem odgovara.
A, ne bi baš svi… – pokušavamo ga barem malo navesti da više govori. Smiren je i čini nam se, ne od prevelikih riječi.
-Doduše, drukčija su vremena i sve, ali djeca su naša budućnost. Pričekajte malo, imam ovdje jednu mamu, nešto pita…. – tekao je tako naš razgovor.
Volite djecu?
-Kako ne bi volio djecu?! Ne bi ovdje radio da ih ne volim – ponovno čuđenje u glasu.
Pa zafrkantski dodaje:
-Školu ne volim, ali djecu obožavam.
A, dobro nećemo baš to tako napisat, radi djece – smijemo se.
Koliko imate godina?
-52.
Mladić! – komentiramo.
-Pravi. U najboljim godinama – odgovara “k’o iz topa”.
Ne čudimo se da ga svi na Monti vole.