Evo za Prvi maja (napokon) dobra jedna vijest – pišu Srđevci, dodajući kako je Ministarstvo kulture i medija prije desetak dana u Registar kulturnih dobara RH na svojoj web stranici uvrstilo i antifašistički spomenik na Taboru kod Pijavičine na Pelješcu. U nastavku stoji:
To znači da je postupak proglašenja tog spomenika za kulturno dobro (spomenik kulture) krajem prošle godine napokon uspješno okončan. I to nakon samo pet godina trajanja. Naime, prijedlog za zaštitu spomenika bio je podnesen u rujnu 2021. godine na inicijativu skupine građana okupljenih oko dubrovačke stranke Srđ je Grad i oko korčulanske Udruge ta promicanje ljudskih prava i građanskoga aktivizma (KaP).
Prijedlog je potpisalo šezdesetak javnih ličnosti, među kojima i oni koji su te godine bili okupljeni na tada četvrtom izdanju KAP-a. Arhivsko i terensko istraživanje te pisanje opsežnog obrazloženja bilo je povjereno povjesničaru umjetnosti Ivanu Viđenu uz stručnu podršku dr.sc. Dubravka Bačića i dr.sc. Sanje Horvatinčić. Za vrijeme petogodišnjega trajanja tog postupka pred Ministarstvom kulture izmijenio se pročelnik nadležnoga Konzervatorskog odjela u Dubrovniku (Antun Baće), umrli su i arhitekt spomenika (Zlatko Jerić) i jedan od nepokolebljivih kroničara i podržavatelja inicijative (Ante Lešaja), a promijenio se bogme i sam zakon o zaštiti kulturnih dobara (izgleda na gore, ali nemojmo sada o tomu)…
U studenome 2024. su dubrovačko-korčulansko-pelješki aktivisti odradili i radnu akciju čišćenja smeća oko spomenika i prikupljanja kamenih fragmenata koji su s njega bili višestrukim devastacijama kroz godine razdvojeni. U međuvremenu se za obnovu spomenika na različite načine i lobiralo i trudilo… Ali naposljetku evo ipak i formalne zaštite kakvu taj spomenik zaslužuje; ne samo po žrtvama koje komemorira već i po svojoj umjetničkoj i ambijentalnoj vrijednosti.
Podsjetimo, spomenik na Taboru izgrađen je u etapama između 1971. i 1983. godine prema projektu arhitekta Zlatka Jerića (1931.-2023.) i kipara Ivana (Paja) Mitrovića (1925.-1994.) te komemorira poginule borce antifašiste, ali i sve žrtve fašističkoga terora kao i one umrle u zbjegu s područja čitavoga poluotoka Pelješca, od Stona do Lovišta.
Predstavlja jedan od najmonumentalnijih primjera spomeničke plastike 20. stoljeća u našoj županiji. Drago nam je da institucije naše države to odnedavno i formalno prepoznaju te – nadamo se – i štite. Sada je na potezu općina Orebić koja u svome planu rada i proračunu ima predviđenu i toliko potrebnu sanaciju ovog spomenika. Ne dajmo da akcija stane, podržimo i dalje! – pišu Srđevci.
