Završila je studij inženjerstva, ali radi godinama u glazbenoj industriji, kao menadžerica i producentica. Spaja naizgled nespojivo, iako je za organizaciju koncerata potrebna upravo kombinacija “tehnički složenog uma” i emocije. Mia Milovčić u svojim rukama “drži” karijere nekih ponajboljih hrvatskih pjevača među kojima su Nina Badrić, Marija Cvek, Marko Tolja i Jakov Jozinović. I sve što radi, čini se, radi s lakoćom.
Mia, laska li ti “titula” jedne od najuspješnijih hrvatskih glazbenih menadžerica kako te u posljednje vrijeme nazivaju i predstavljaju kroz medije?
Naravno da je lijepo kada ljudi prepoznaju vaš rad i to mi zaista laska. Ako me tako doživljavaju, to mi je velika čast i dodatna motivacija da svaki novi projekt bude još bolji.
Nakon godina iskustva, možeš li u kratkom roku procijeniti stoji li ispred tebe zvijezda, poput Jakova Jozinovića koji je društveni fenomen?
Nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti hoće li netko postati zvijezda. Talent je tek početak. Kod Jakova se dogodila iskrenost i sposobnost da ljudi povjeruju svakoj emociji koju otpjeva. To je rijetko. Ali bez ogromnog rada ni taj talent ne bi bio dovoljan.
Je li teže stvoriti zvijezdu ili je “održati” na duge staze?
Daleko je teže održati karijeru. Danas netko može postati popularan preko noći, ali publika vrlo brzo osjeti postoji li iza toga sadržaj. Dugotrajna karijera traži stalni razvoj, hrabrost za promjene, ali i dosljednost.
Kad spominješ odnos povjerenja, između tebe i ljudi o čijim karijerama brineš i gradiš ih, na što točno misliš, odnosno, koliko ti je važno da te se “posluša”? Zna li se čija je zadnja?
Povjerenje znači da možemo iskreno razgovarati, čak i kada se ne slažemo. Moj posao nije govoriti ljudima ono što žele čuti, nego ono što vjerujem da je najbolje za njihovu karijeru. Naravno da postoje rasprave i različita mišljenja. Ali kada donesemo odluku, iza nje stojimo zajedno.
Što je zajedničko estradnjacima koje “vodiš”?
Svima je glazba više od posla, ona je njihov život. I upravo zbog te iskrene ljubavi prema glazbi spremni su puno raditi, učiti i dati publici najbolje od sebe.
Razmišljaš li i bi li bilo moguće da ih sve čujemo na jednom zajedničkom koncertu?
Mislim da bi to bio prekrasan koncert. Nikad ne reci nikad. Ako pronađemo pravi povod i pravu priču, zašto ne?
Kako bi ih opisala – tko je najduhovitiji od njih, tko je perfekcionist, tko voli improvizirati, tko je najosjetljiviji na kritike, tko ostvaruje najbolji kontakt s publikom, tko je najkarizmatičniji?
Svatko od njih u sebi ima pomalo od svega. Svi su duhoviti kad se ugase kamere, perfekcionisti kad se radi, vole improvizirati kad osjete trenutak, imaju sjajan odnos s publikom i svaki na svoj način nosi posebnu karizmu. Mislim da upravo zato rade ovo što rade.
Koja je odluka koju si donosila dosad, bila za tebe najstresnija?
Svaka odluka koja uključuje velike koncertne dvorane nosi ogromnu odgovornost. U tim trenucima ne razmišljate samo o prodaji ulaznica nego o stotinama ljudi koji rade na projektu, partnerima, izvođaču i publici koja vam je poklonila povjerenje.
Koliko medijska vidljivost “održava” popularnost pjevača u javnosti, pogotovo ukoliko nije riječ, npr. o novom albumu, pjesmi, nekom profesionalnom napretku?
Važna je, ali nije presudna. Mislim da danas publika puno bolje prepoznaje autentičnost nego prije. Mediji mogu pomoći da neka priča dođe do ljudi, ali ne mogu stvoriti emociju. Ako nema dobre pjesme, dobrog koncerta i iskrenog odnosa s publikom, medijska prisutnost neće dugoročno napraviti razliku.
Nina ti je jedina pjevačica, ostalo su muške zvijezde… je li s njima lakše raditi ili…se samo tako potrefilo?
Sve je počelo s Ninom, tako da mi je ona “krivac” za sve ostale. Vjerujem da godine zajedničke suradnje sa svima najbolje govore da smo pravi dream team.
Kad se kaže, ljeto, što ti je prva asocijacija?
Dubrovnik.
A kad se kaže, Grad?
Dom i obitelj. Bez obzira gdje živim i koliko putujem, Dubrovnik će uvijek biti mjesto kojem se najradije vraćam. To je grad koji me oblikovao.
Gdje je organizacija koncerta zahtjevnija – u zatvorenom ili otvorenom prostoru – i tebi draža?
Otvoreni prostori uvijek nose više nepoznanica, od vremena do logistike. S druge strane, imaju posebnu čar koju nijedna dvorana ne može zamijeniti. Volim i jedno i drugo, ali koncert pod zvijezdama ima neku posebnu emociju.
Kako se nosiš sa neizvjesnošću prodaje ulaznica za koncerte čiji si organizator?
S vremenom naučite živjeti s tim. Naravno da postoje dani kada otvorite prodaju i svakih deset minuta gledate broj prodanih ulaznica. Ali iskustvo vas nauči da panika nikada nije donijela dobru odluku.
Razmišljaš li prije izlaska pjevača na binu o svemu što bi moglo poći po zlu?
Kada se svjetla ugase i koncert počne, publika ne smije osjetiti nijedan problem koji se možda dogodio iza pozornice. Upravo zato toliko planiramo unaprijed. A kad izvođač izađe na binu, tada pokušam barem na trenutak stati i uživati.
Znaš li cijele repertoare “tvojih” zvijezda i koje su ti njihove pjesme najdraže?
Naravno da znam. Toliko puta sam ih slušala na koncertima i u autu da bih vjerojatno mogla odraditi pola koncerta s njima. Teško mi je izdvojiti jednu pjesmu jer svaka nosi neko razdoblje.
Koliko je bitno i potrebno, ali i teško zadržati u takvim odnosima granicu privatnosti i profesionalizma?
Jako je važno. Provodimo puno vremena zajedno i normalno je da se razviju prijateljski odnosi. Ali uvijek nastojim da profesionalnost ostane iznad svega jer vjerujem da upravo to dugoročno čuva i odnos i posao.
Koja bi, prema tvom mišljenju, kod javnih osoba trebala biti granica privatnosti o kojoj bi mediji trebali biti suzdržani?
Mislim da publiku prvenstveno zanimaju njihova glazba, koncerti i stvaralaštvo. Privatni život bi trebao ostati privatan sve dok ga sami ne odluče podijeliti. Vjerujem da svatko, bez obzira na to koliko je poznat, ima pravo na dio života koji pripada samo njemu i njegovoj obitelji.
I, za kraj, što tebe u tvom poslu čini najsretnijom?
Onaj trenutak kada se ugase svjetla, krene prva pjesma i vidim osmijehe ljudi koji su došli stvoriti uspomenu. Glazba ima nevjerojatnu moć povezivati ljude, a činjenica da mogu biti dio toga najveća je privilegija mog posla.
Foto by Biljana Blivajs
