Popustio vam je silikon u kupaonici, “pala” su vam vrata i ne možete ih zatvoriti, treba sastaviti ormar, postaviti sliku na zid, riješiti vlagu ili vam gosti ne mogu ući u apartman – naizgled “sitnice” ponekad su nerješivi problemi. Pogotovo kad nema meštra “ni za lijeka”.
No, čini se da ipak nije sve tako crno, otkad se pojavio Meštar u điru. I to ne bilo kakav “meštar u điru”, već jedan koji se vratio iz Novog Zelenda gdje je stekao dragocjeno iskustvo i gdje je počeo razmišljati o svemu što je odlučio ostvariti povratkom doma.
Meštar u điru je svojim simpatičnim videima s raznoraznim zgodama i nezgodama s terena privukao pažnju brojnih Dubrovčana na društvenim mreža. Iza svega stoji 31-godišnji Đani Cumeljan iz Mandaljene u Župi dubrovačkoj, po struci brodostrojar, koji je iz hobija, malo po malo postao meštar i stvara zanimljiv brend meštra 21. stoljeća na društvenim mrežama, a sve to uz veliku podršku i sudjelovanje djevojke Klare.
Prethodno je radio u turizmu, u tehnički zanimanjima i raznim projektima, a danas vodi dva posla. Uz posao meštra, osnovao je i obrt za poslovno savjetovanje, na što ga je potaknulo iskustvo života i rada na Novom Zelandu, kroz koji nastoji pomoći mladima i poduzetnicima da lakše donesu poslove odluke i prevladaju nesigurnosti oko prvih koraka.
– Na prvi pogled to su dva potpuno različita svijeta, ali u oba je cilj isti, pomoći ljudima da riješe problem i krenu dalje.
Što nam je ovaj meštar 21. stoljeća kazao o motivima za pokretanje jednog ovakvog posla, zgodama i nezgodama koje doživljava, društvenim mrežama kao alatu izgradnju povjerenja s potencijalnim klijentima, zaradi meštara, poslovnim ciljevima, životnoj filozofiji i iskustvima s Novog Zelanda pročitajte u nastavku.
Meštar ste, kako je do toga došlo?
– Meštrijanje je zapravo krenulo kao hobi. Oduvijek sam volio rastavljati, sastavljati i popravljati stvari, a kako su naše obiteljske kuće stare, uvijek je bilo nešto što je trebalo popraviti ili obnoviti. Upravo tada sam shvatio da je održavanje zapravo ulaganje. Što više ulažeš u ono što imaš, to mu više raste vrijednost. Postoji ona stara izreka da prva generacija gradi, druga čuva, a treća raskući. Nisam htio biti ta treća generacija. Htio sam naučiti obnavljati, stvarati novu vrijednost i ostaviti nešto iza sebe kako bi jednog dana i moja djeca imala nešto u čemu će uživati. Iz hobija je tako nastao posao.
Mnogi su primijetili vaše simpatične videe na društvenim mrežama, na kojim snimate dane na terenu, intervencije, popravke i slično? Kako ste došli na tu ideju?
– Mislim da ljudi danas ne traže samo uslugu, nego i osobu kojoj će vjerovati. Kroz videe mogu vidjeti tko sam, kako radim i kakav odnos imam prema klijentima. Na taj način odmah znaju odgovaram li im ili ne. To je olakšalo posao i meni i njima jer danas puno rjeđe dolazi do nesporazuma ili pogrešnih očekivanja. Društvene mreže za mene nisu samo reklama, nego način da izgradim povjerenje prije nego što uopće pokucam na nečija vrata.
Je li to bilo čisto da dođete do poslova i klijenata? Znamo svi da dobrih i efikasnih meštara ionako fali?
– Ne toliko zbog novih klijenata, koliko zbog toga da dođem do pravih klijenata. Prije su me ljudi zvali za sve i svašta jer nisu bili sigurni čime se točno bavim. Kroz videe su stekli jasniju sliku o mom načinu rada i uslugama koje nudim. Danas me uglavnom zovu ljudi koji već znaju što mogu očekivati, pa je puno manje nesporazuma, a puno više kvalitetnih suradnji.
Od sebe malo po malo gradite brend i pojavu na društvenim mrežama? Kako ljudi reagiraju na vaš objave i koliko vam je to posla zapravo donijelo?
– Društvene mreže danas su jedan od najjačih alata za izgradnju povjerenja i brenda. Ljudi vole vidjeti stvarne situacije, a ne samo gotov rezultat. Jedan uspješan video često mi donese više kvalitetnih upita nego više plaćenih oglasa. Mislim da će autentičan sadržaj s vremenom imati sve veću vrijednost jer ljudi žele znati kome daju svoje povjerenje.
Koje usluge sve nudite i za što vas najčešće zovu, o kojim se popravcima radi?
– Najbolje je to objasniti na primjeru. Nedavno me nazvao čovjek zbog vlage u kući. Prvo smo pronašli i riješili uzrok, zatim sanirali štetu, a usput smo napravili obilazak cijele kuće i dvorišta. Sastavili smo popis od dvadesetak sitnica, od silikoniranja i zamjene dotrajalih utičnica, lustera i špina, do bojanja koje smo dogovorili nakon sezone. Nešto ću odraditi ja, nešto moji partneri, ali njemu je najvažnije bilo da je jednim pozivom riješio sve svoje brige. To je zapravo moj cilj. Želim da vlasnici nekretnina imaju jednu osobu kojoj mogu poslati popis stvari koje treba riješiti, a da nakon toga više ne moraju razmišljati tko će što napraviti. Na meni je da se sve organizira i završi.
Trenutačno smo fokusirani na završne radove, održavanje i sve one sitnice koje vlasnicima oduzimaju najviše vremena. Ne radimo kompletne adaptacije ni keramičarske radove jer želim održati kvalitetu usluge. Dok ne pronađemo dovoljno kvalitetnih suradnika kojima mogu potpuno vjerovati, radije ćemo ostati u onome što znamo da možemo odraditi vrhunski.
Posebno mi je drago što su mi se u poduzetničkim vodama pridružili sestra Ivana i rođak Luka. Ivana kroz ANNIKO pruža usluge property managementa i fiskalnih blagajni, dok je Luka pokrenuo Air Care, specijaliziran za dubinsko čišćenje klima uređaja. Lijepo je vidjeti da se i u obitelji razvija poduzetnički duh te da jedni drugima možemo biti podrška i razmjenjivati iskustva.
U koje doba godine imate najviše posla, je li to ljeto kad turizam u punom jeku, prije ili poslije sezone?
– Najviše posla ima prije sezone, kada svi žele pripremiti apartmane i kuće za goste. Tada se radi punim tempom jer sve mora biti spremno na vrijeme. Tijekom sezone uglavnom rješavamo hitne intervencije i kvarove koje nije moguće odgoditi, dok se veći zahvati planiraju za kraj sezone ili zimu. Zapravo, posla ima tijekom cijele godine, samo se mijenja vrsta posla.
Vjerujem da posla ima na sve strane, a tu je snimanje i montiranje, vođenje društvenih mreža…Koliko vam to vremena oduzima i odmarate li ikad?
– Istina je da posla ima puno. Nakon rada na terenu slijedi odgovaranje na poruke, organizacija poslova, snimanje i montaža. Zanimljivo je da mi je upravo montaža navečer način opuštanja. Tada pregledam što smo taj dan napravili i pretvorim to u sadržaj koji ljudi mogu pogledati. Naravno, uvijek treba pronaći vrijeme i za odmor, ali za sada uspijevam pronaći dobru ravnotežu.
Često je u vašim videima i vaša djevojka, koja i ide s vama na intervencije i snima, pretpostavljam i pomaže sa svime ostalim, a ljudima je to sudeći po reakcija jako simpatično?
Klara i ja zajedno smo četiri godine i praktički sve prolazimo zajedno, privatno i poslovno. Ona mi je najveća podrška i često je sa mnom na terenu ili iza kamere. Završila je poslovni studij i ima ono što meni nedostaje. Ja sam po prirodi spontan i usmjeren na rješavanje problema, dok je ona odlična u organizaciji, planiranju i pamćenju detalja. Upravo zato se odlično nadopunjujemo i kad smo zajedno, stvari jednostavno idu puno brže i lakše.
Trenutačno radi na pokretanju vlastitog poslovanja u području dekoracija i rekvizita za vjenčanja, što je njezina velika strast. Kao što ona svakodnevno podržava mene u izgradnji mog posla, tako i ja dajem punu podršku njoj da ostvari svoju poslovnu priču.
Najpamtljivija, najzanimljivija, najčudnija intervencija ili popravak?
– Najpamtljiviji mi je bio prvi posao nakon otvaranja obrta. Dan nakon što sam otvorio obrt zazvonio je mobitel. Gospođa me pitala mogu li montirati pregradne zidove za jednu izložbu, a kad sam rekao da mogu, začudila se što sam tako brzo slobodan. Rekao sam joj: “Pa tek sam jučer otvorio obrt, kako ste me prije stigli pronaći?”
Naravno, odmah sam pristao, a da nisam ni pitao o kakvom se poslu radi. Kad sam došao, shvatio sam da treba postaviti oko 70 metara pregradnih zidova, a za par dana dolazili su već drugi meštri bojati ih. Radio sam i po 17 sati dnevno te zvao prijatelje da mi pomognu kako bismo sve završili na vrijeme.
Na kraju je sve ispalo odlično, a ja sam naučio jednu važnu lekciju. Danas uvijek prvo provjerim o kakvom se poslu radi, pa tek onda kažem: “Može.”
Iako nekad fizički težak, biste li ovaj posao mijenjali za bilo koji drugi?
– Ja sam možda malo drugačiji od većine jer posao uvijek nastojim prilagoditi životu, a ne život poslu. Trenutačno sam u fazi u kojoj želim okupiti što više kvalitetnih izvođača na koje mogu računati. Nakon toga cilj mi je pronaći osobu koja će jednog dana preuzeti ulogu Meštra u điru kako bih se mogao više posvetiti razvoju novih projekata.
Plan za budućnost mi je baviti se renovacijama stanova uz primjenu mikrocementa i epoxy rješenja, podizati kvalitetu i vrijednost nekretnina te se okušati u njihovoj kupnji, kvalitetnoj obnovi i prodaji. Volim stvarati novu vrijednost i vjerujem da je to smjer u kojem želim razvijati svoj posao.
Donedavno, mnogi mladi nisu ni htjeli čuti za bilo kakav obrt i fizički rada? Mijenja li se taj trend nabolje i smatrate li da su tome i pridonijeli i medijski natpisi o tome koliko meštri zarađuju jer ih nema?
– Iskreno, ne mislim da se trend značajno promijenio. Medijski natpisi o dobrim zaradama privuku pažnju, ali rijetko prikazuju drugu stranu ovog posla. Radi se na velikim vrućinama, po kiši i vjetru, a posao je fizički zahtjevan i nosi određeni rizik. Dovoljna je jedna ozbiljnija ozljeda da više ne možete raditi.
Zato mislim da se kod ovakvog zanimanja ne smije gledati samo koliko se može zaraditi. Treba razmišljati i dugoročno jer je to posao u kojem se tijelo s godinama troši. Upravo zato važno je ulagati u znanje, organizaciju i razvoj kako jednog dana ne biste ovisili isključivo o vlastitom fizičkom radu.
Zarađuju li meštri stvarno toliko?
– Ovisi o tome o kojem meštru govorimo. Kao i u svakom poslu, postoje oni koji zarađuju jako dobro i oni koji jedva pokriju troškove. Ljudi često vide satnicu ili cijenu posla, ali ne vide koliko iza toga stoje ulaganja u alat, vozilo, materijal, doprinose, osiguranja i sve ostale troškove poslovanja.
Dobar meštar može dobro zaraditi, ali iza toga stoje godine iskustva, odgovornost i puno rada. Mnoge privuku velike brojke.
Primjerice, u prvih šest mjeseci poslovanja ostvario sam oko 30.000 eura prometa. Na prvu to zvuči odlično, ali tek kad sam izvukao sve troškove i napravio detaljnu analizu, shvatio sam koliko je velika razlika između prometa i stvarne zarade. Oko 70% profita ulažem natrag u posao, u alat, opremu, vozila, a u planu je i izgradnja hangara. Pomirio sam se s tim da će pravi financijski rezultat doći tek kroz nekoliko godina.
Vi i vaša djevojka živjeli ste godinu dana na Novom Zelandu i to u kamperu. Zašto ste otišli, što ste naučili i zbog čega ste se odlučili vratiti?
U Novi Zeland pošao sam jer sam osjećao potrebu za promjenom okruženja. Stalno sam slušao da čovjek kroz putovanja zapravo pronađe svoj put i kod mene se to pokazalo točnim. Želio sam izaći iz svoje zone komfora, vidjeti kako žive drugi ljudi i steći iskustva koja kod kuće ne bih mogao.
Na Novom Zelandu naučio sam jako puno o balansu između rada i uživanja. Tamo sam otišao sa željom da upoznam sustav jedne funkcionalne države i upravo sam u tome pronašao najveću vrijednost. Shvatio sam da dobar sustav nije nastao slučajno. Stalno se radi na njegovim manama, ljudi dijele znanje i svatko nastoji ostaviti stvari boljima nego što ih je zatekao. Vjerujem da, kada imate kvalitetno postavljen sustav i neprestano ga unapređujete, šanse za uspjeh postaju puno veće. Upravo me takav način razmišljanja najviše inspirirao.
Život u kamperu dodatno nas je naučio jednostavnosti i snalažljivosti. Shvatili smo da čovjeku za sreću ne treba puno te da su iskustva i sloboda često vrjedniji od stvari
U Hrvatsku sam se vratio s puno više znanja, samopouzdanja i jasnijom vizijom što želim graditi. Upravo na Novom Zelandu dobio sam ideju za poslovno savjetovanje kroz koje danas pomažem mladima koji žele ostvariti svoje ciljeve i pokrenuti vlastiti posao. Bez razmišljanja bih ponovno prošao isto iskustvo jer me oblikovalo i privatno i poslovno.
Što ste kad niste Meštar u kući? Koji su vam hobiji, čime se još bavite, što vas zanima?
– Kad nisam Meštar u điru, najviše volim putovati i upoznavati nova mjesta. Posebno me vesele razgovori s ambicioznim ljudima od kojih uvijek mogu nešto novo naučiti. Vjerujem da je jedan život i želim ga iskoristiti maksimalno, jednako u radu kao i u uživanju. Upravo zato nastojim pronaći ravnotežu između posla, putovanja i vremena provedenog s ljudima koji me inspiriraju.
