9.8 C
Dubrovnik
Četvrtak, 13 veljače, 2025
NaslovnicaLifestyleZahvaljujući gospođi Mirjani Kaznačić dubrovački "gospari" su "zaludili" cijelu Hrvatsku

Zahvaljujući gospođi Mirjani Kaznačić dubrovački “gospari” su “zaludili” cijelu Hrvatsku

Odavno se nije, baš s gustom, moglo u javnom prostoru pročitati i čuti toliko pozitivnih i dobrohotnih primjedbi i osvrta kao nakon prikazivanja dokumentarca “Najljepši vrtovi Dubrovnika” nedavno prikazanog na HTV-u, što je samo dokaz koliko su ljudi željni lijepih priča u moru svakodnevnih katastrofičnih vijesti.

O toj emisiji i onome što se moglo vidjeti ni danas se ne prestaje pričati, ali je osobitu pozornost javnosti, čini se, ipak privukao cvijet pod imenom – dubrovački gospar. Zahvaljujući i osobnoj priči zbog koje dubrovačka profesorica Mirjana Kaznačić njeguje posebnu emociju prema tom nenametljivom, ali neobičnom i raskošnom cvijetu, čini se kako je dubrovački gospar šarmirao brojne vrtlarice i zaljubljenike u prirodu širom Hrvatske.

Dubrovački gospar za nonu iz Istre

Nakon prikazivanja dokumentarca, prof. Kaznačić je dobila tridesetak zamolbi za njegovom sadnicom, a u svom zanimljivom đardinu je jučer imala i susret s jednim mladim čovjekom koji želi “dubrovačkog gospara” odnijeti kao iznenađenje svojoj noni u Istru.

– Mladić iz Pule, trenutno nastanjen u Dubrovniku i zaljubljen u Dubrovkinju me jučer nazvao i molio za sadnicu jer ga je nazvala nona iz Pazina koja se oduševila i ljepotom priče i ljepotom cvijeta, a danas ide doma u Istru i želio bi obradovat nonu. Pristojan, i topao pitao me i za cijenu, te se oduševio kad sam rekla da ja sadnice dijelim iz srca i želje da se ovaj ljepotan vrati u đardine – ospričala nam je prof. Kaznačić, dodajući:

-Bio je jučer u mom đardinu oko tri ure, došao je sa svojom djevojkom i donio mi poklon od none: liker od 25 vrsta trava po receptu fratara iz Pazina, a pravi ga njegova nona. Nisam u životu provala nešto tako divno. Sad imam nove prijatelje Istrijane, a gospar ide u ruke none kojoj je cvijeće ljubav i inspiracija. Ja presretna, divno, zar ne? U đardinu je ugledao i koralj kojeg je nona dugo željela imati, pa me onako utiho zamolio i za njega, a kako je taj koralj, kad uvučem glavu u njega, veći od mene, naravno da sam radosno i njega poslala noni. Eto, priča o gosparu priča je baštini, o tome kako ta priča može postati i obiteljska, ali i spojiti ljude. Sad čekam da mi se jave, i da putem e kontakta vidim njegovu dragu nonu – ispričala nam je gospođa Mirjana.

Stranac, a naš!

Dubrovački gospar je tako, i ne sluteći toliku popularnost došao u žižu javnosti, iako ni dosad nije baš živio u sjeni anonimnosti i neprepoznatljivosti. Podsjetimo kako je i nedavno nagrađeni dizajner Zoran Đukić za vizual 74. Dubrovačkih ljetnih igara, uz agavu, izabrao i dubrovačkog gospara i koralj, te je u obrazloženju zapisao:

Dubrovački koralj i dubrovački gospar, koji nedvojbeno govore o svom podrijetlu, bojama i oblicima svojih cvjetova slave ljeto. Međutim, opuncije su prvi put uočene na Lastovu 1911. godine, a izvorno su iz Meksika – baš kao i agave, koje su tu stoljeće dulje. Palme ispod mosta na Pločama su iz Kalifornije, dok su one na Posatu s Kanarskog otočja. Dubrovački koralj stigao je iz Gvatemale, a naš gospar porijeklom je iz Brazila – pojasnio je Đukić koji je kroz ovakvo svoje dizajnersko rješenje uporište imao u propitkivanju „kada se gube granice između našeg/dubrovačkog i stranog/tuđeg” postavljajući pitanje „Kada i kako se “novo” integrira u “staro”? I je li mogućnost takve alkemije još uvijek otvorena?”

Gospari u đardinima

Tko je ovom, izvorno brazilskom grmu nadjenuo ime dubrovački gospar i kada, te zašto, dosad nije poznato, no eto, slična je sudbina i koralja koji nam je stigao iz Gvatemale, pa smo ga mi “prekrstili” u dubrovački koralj.

Dubrovački gospar koji je u svijetu struke i botaničara nazivan Jakobinija ili justicija (Justicia carnea Lindl), poznat je kao vazdazeleni grm izrazito zanimljiv u toplom dijelu godine, točnije od ljeta do jeseni kada ga krase ružičasti cvjetovi. Poznat je i po nazivima kraljevska kruna, ali i brazilsko pero jer je prirodno rasprostranjen u tropskom Brazilu. Ovaj grm baršunastih listova koji dosegne visinu do 150 centimetara a širinu do 100 centimetara, najbolje raste u polusjeni.

I za kraj, nakon ovako lijepog dokumentarca koji je osvojio gledatelje u cijeloj Hrvatskoj, manje je bitno kad se i tko dosjetio tom cvijetu koji je vjerojatno stigao u naše krajeve zahvaljujući nekom kapetanu i pomorcu, nadjenuti ime dubrovački gospar.

Šaljivci bi rekli – kad ih je sve manje oko nas, neka ih je, barem, sve više u đardinima!

Jeste li pogledali dokumentarac “Najljepši vrtovi Dubrovnika”?

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

NJORGANJE