18 C
Dubrovnik
Četvrtak, 6 svibnja, 2021
NaslovnicaVijestiSocijalna radnica Katarina Svetac: razumijem građane jer sam i ja ljuta kad...

Socijalna radnica Katarina Svetac: razumijem građane jer sam i ja ljuta kad vidim da korisniku ne mogu dati sve što mu treba

Nakon slučaja smrti dvogodišnje djevojčice iz Nove Gradiške, sve su naslovnice hrvatskih medija “virštale”, građani su tražili odgovornost, ministar je najavio reforme sustava. Samo tjedan dana iza, sve je utihnulo. No, usprkos tišini koja stigne nakon velikih tragedija i nekakvom prividnom primirju do neke sljedeće velike tragedije, ostaje činjenica da se u sustav socijalne skrbi ne ulaže, a da socijalni radnici imaju sve više posla. Centar za socijalnu skrb Dubrovnik tako od 2009. ima zabranu zapošljavanja i trenutno mu prema svim pravilnicima, nedostaje čak sedam stručnih djelatnika. Trinaest socijalnih radnika pokriva područje od Konavala do Janjine, uključujući i Mljet. O radu Centra, kojemu se utječu najosjetljivije kategorije društva, razgovarali smo sa socijalnom radnicom Katarinom Svetac.

Koliko stalno zaposlenih socijalnih radnika ima Centar za socijalnu skrb u Dubrovniku?

-CZSS Dubrovnik ima ukupno zaposlenog 21 stručnog djelatnika. Od toga je 13 socijalnih radnika, 5 pravnika, 2 psihologa i 1 socijalni pedagog. Prema pravilnicima nedostaje nam 7 stručnih djelatnika. Pokrivamo područje od cca 67.500 stanovnika – područje grada Dubrovnika i šest jedinica lokalne samouprave, općine: Konavle, Župa dubrovačka, Dubrovačko primorje, Ston, Janjina i Mljet. 

Koje sve kategorije socijalno ugroženih građana dolaze po pomoć u Centar?

-Imamo tri Odjela. Odjel za odrasle osobe i novčane naknade bavi se zaštitom odraslih osoba  s problemima zdravlja,  intelektualnim teškoćama, mentalnim oboljenjima, starijima i nemoćnima, osobama u teškoj financijskoj situaciji ili osobama bez osobnih prihoda, nasiljem u obitelji bez maloljetne djece.

Odjel za djecu, mlade i obitelj bavi se zaštitom djece i obitelji. To znači da pomažemo u obiteljskim odnosima, roditeljstvu, radimo sa obiteljima u kojima se dogodi nasilje, zanemarivanja i zlostavljanja djece, vodimo postupke vezane za razvod braka, bavimo se maloljetnicima i mlađim punoljetnicima s problemima u ponašanju i počiniteljima kaznenih djela i prekršaja, te djecom s teškoćama u razvoju.

Odjel obiteljskog centra pruža savjetodavne usluge koje se odnose na brak, roditeljstvo, obiteljske i partnerske odnose, organizira i provodi edukacije posvojitelja i udomitelja te provodi obiteljsku medijaciju.

Jesu li djelatnici centra preopterećeni poslom?

Definitivno, svaki naš djelatnik višestruko prelazi propisane norme. Primjerice, jedan socijalni radnik na Odjelu za odrasle osobe i novčane naknade prati cca 500 osoba korisnika novčanih prava ostvarenih na temelju zdravstvenog i funkcionalnog statusa – doplatak za pomoć i njegu i osobna invalidnina. Taj isti socijalni radnik na godišnjoj razini zaprimi cca 250 novih zahtjeva za ista prava. Jedan socijalni radnik prati i brine o cca 120 osoba pod skrbništvom, a zakonom je propisano da smo, između ostalog, dužni terenskim izvidom obići ih 4 puta godišnje.

Nadalje, druga kolegica, socijalna radnica brine o 330 djece s teškoćama u razvoju. Da sad ne nabrajam dalje, jasno je da smo preopterećeni, a uvijek je bitno naglasiti da ovdje ne govorimo o predmetima, novcima, brojkama, nego o ljudskim životima. Mi svakodnevno radimo s onima najsiromašnijima i najnesretnijima. Jer kad sve zakaže, mi smo tu.

Prema pravilnicima, koji su sad već zastarjeli jer su doneseni prije 7-8 godina, nama nedostaje 7 stručnih suradnika, a kad bi se pravilnici prilagodili sadašnjoj situacijii standardima, nedostajalo bi nas još više.

Smrt djevojčice, koju su roditelji u Novoj Gradiški pretukli, a bila je prije toga izdvojena iz obitelji zbog nasilja, izazvala je velike reakcija u javnosti. Kakvo je stanje na području koje naš Centar pokriva, koliko je obitelji sa djecom koje su trenutno pod nadzorom Centra?

Jedan socijalni radnik u Odjelu vodi od oko 20 obitelji tijekom cijele godine u kojima je roditeljima temeljem Obiteljskog zakona izrečena mjera Stručne pomoći i potpore roditeljima u ostvarivanju skrbi o djetetu. Rad s tim obiteljima zahtjeva više intervencija mjesečno.

Prema Obiteljskom zakonu svaka osoba koja ima saznanje o povredi djetetovih osobnih i imovinskih prava, što podrazumijeva tjelesno ili mentalno nasilje, spolne zlouporabe, zanemarivanje ili nehajno postupanje, zlostavljanje ili izrabljivanje djeteta, dužna o tome obavijestiti nadležni Centar za socijalnu skrb. Prijavljuju li građani sumnju na nasilje nad djecom na našem području?

-Građani, ne mislim pritom na članove obitelji,  još uvijek rijetko prijavljuju saznanja o nasilju u obitelji, zlostavljanje, zanemarivanje djece. Ne preuzimamo građansku odgovornost, odgovornost odraslih ljudi da zaštitimo djecu. Kao društvo pretjerano toleriramo nasilje na svim razinama, kao i fizičko kažnjavanje. Na primjer ako neki roditelj fizički kažnjava svoje dijete, recimo u parku, vrlo vjerojatno nitko od prisutnih neće reagirati. Zašto građani rijetko prijavljuju nasilje nad djecom? Nije potpuno jasno –  jesu li razlog osobni stavovi i vrijednosti ili ravnodušnost ili pak neznanje? Koji god je razlog, upućuje na potrebu senzibilizacije javnosti, edukacije i prevencije. Naglašavam da se nasilje može prijaviti anonimno.  

Kad Centar zaprimi prijavu sumnje na nasilje, što se onda događa?

Ako prijava nije stigla od policije, odmah je prosljeđujemo policiji na daljnje postupanje. Odmah se kontaktira obitelj, ovisno o procjeni, u obitelj odlaze ili socijalni radnik i psiholog, ili socijalni radnik i pravnik ili socijalni pedagog. Posjete su, ovisno o procjeni i problematici, najavljene ili nenajavljene. Intervencije imaju za cilj zaštitu žrtve – djece i odraslih. Stručni tim (socijalni radnik, psiholog, pravnik) na temelju standardiziranih metoda procjenjuje obiteljsku situaciju i rizik po sigurnost i razvoj djeteta i ovisno o rezultatima procjene poduzimaju se daljnje radnje. To može biti savjetovanje, izricanje jedne od mjera temeljem Obiteljskog zakona, ako postoji opasnost po život, zdravlje ili dobrobit djeteta, poduzimaju se žurne mjere izdvajanja djeteta iz obitelji. Ističem ovdje ulogu suda u zaštiti djece jer na prijedlog Centra sud donosi mjere oduzimanja prava roditeljima na stanovanje sa djecom i lišenje prava na roditeljsku skrb. 

Koji su to kriteriji i metode na osnovu kojih se procjenjuje je li dijete u neposrednoj opasnosti ili nije i jeste li donijeli pravu odluku o mjerama ili izostanku istih za pojedini slučaj?

Procjena je li dijete sigurno u obitelji te procjena razvojne ugroženosti djeteta donose se na temelju standardiziranih instrumenata. Citirat ću ovdje jedan dio Stručnog očitovanja studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta sveučilišta u Zagrebu.

Područje zaštite djece neizbježno uključuje nesigurnost, nejasnoće i mogućnost pogreške! Ono je vrlo zahtjevno područje rada jer stručnjaci moraju donositi složene zaključke, mišljenja i teške odluke u uvjetima u kojima gotovo uvijek postoji ograničeno znanje o nekoj obitelji, niz emocija, vremenski pritisak i suprotstavljena prava i vrijednosti, što sve utječe na njihovu točnost.

Svako donošenje odluka zapravo podrazumijeva da je moguće i donošenje pogrešne odluke. Neke profesije određenu količinu pogrešaka smatraju normalnom nuspojavom te se jasno razlikuje nemar od pogrešne prakse. Pogreške su neizbježan pratitelj svake prakse i treba ih prepoznati i prihvatiti na način koji nije osuđujući. Osnovno je pitanje što je moguće, a što nemoguće predvidjeti i kako to učiniti, pa onda i za koje aspekte struka može biti odgovorna, a za koje ne.

Neke su greške neizbježne zbog ograničenog znanja i nepredvidivosti ljudskog ponašanja i (ne)mogućnosti uzimanja u obzir svih budućih okolnosti. No one koje proizlaze iz načina donošenja odluka, iz pojednostavljivanja procesa odlučivanja, neprikupljanja i neprocesuiranja svih mogućih informacija, nisu slučajne već predvidive i mogu se spriječiti ako su ih stručnjaci svjesni i nastoje ih izbjeći.

One koje proizlaze iz organizacijskih teškoća, preopterećenosti obimom radnih zadataka ili nedostatnih sredstava također se mogu prepoznati i spriječiti. Dakle, niti u savršenom sustavu socijalne skrbi nije moguća izbjeći sve tragične događaje. niti je moguće postići apsolutnu točnost u odlučivanju jer je previše promjenjivih čimbenika u svakom trenutku, a njihova međusobna interakcija oblikuje stvarnost i budućnost djeteta koja se ne može predvidjeti (kao što npr. nije moguće predvidjeti ishod svih medicinskih postupaka, prometnih događaja itd.). Utvrđivanje pojedinačne profesionalne odgovornosti ne smije biti rukovođeno javnim mnijenjem već se treba temeljiti isključivo na stručnoj procjeni nadležnih tijela.

Socijalni radnici, stručni djelatnici Centra i vanjski sutručni suradnici, nakon što se nekoj obitelji izreču mjere Stručne pomoći izvan svog radnog vremena, najmanje jedanput tjedno moraju obaviti kućnu posjetu, a osim toga biti u kontaktu sa školama, liječnicima, pružateljima usluge savjetovanja gdje su i roditelji uključeni. Mjesečna naknada voditelju mjere iznosi 400 kuna.

Mislim da ne moram isticati da je 400kn nedovoljno. Mi smo imali problem s pronalaskom voditelja mjera, Mjeru je potrebno izreći, ali je nema tko provoditi. Sada je situacija za područje Grada drugačija, ali nedostaje nam voditelja za područje Općine Konavle, Dubrovačkog primorja,a posebno za Ston, Janjinu i otoke.  

 Smatrate li da Država treba uložiti više novca u Centre za socijalnu skrb?

Da, mora se uložiti više novca, ali i više slušati nas ljude s terena, kad se donose zakoni i pravilnici. Nažalost svjedok sam kako se već godinama glas nas praktičara ne čuje, osim kad se dogode tragedije i kad sva manjkavost sustava socijalne skrbi ispliva u javnost. Oni koji kreiraju socijalne politike, trebaju uložiti novac i u druge sustave koji sudjeluju u zaštiti djece (sudstvo, školstvo, zdravstvo) i sustavno raditi na prevenciji i zaštiti djece od nasilja u obitelji. Kad kažem sustavno mislim na brižljivo planiranje, ulaganje u reforme i promjene, a ne na gašenje vatre i krpanje rupa u sustavu.

Razumijem ljutnju građana jer ljuta sam i ja kad sam svjesna da zbog manjkavosti sustava ne mogu pružiti korisniku sve ono što mu je potrebno. Osim manjka stručnih djelatnika u CZSS ističem manjak stručnih djelatnika u svim ustanovama socijalne skrbi, neravnomjernu rasprostranjenost socijalnih usluga u RH.

Što Vas ljuti?

Pa evo, na primjer na našem području nedostaje udomiteljskih obitelji, ponekad se zna dogoditi da šaljem zahtjev za smještaj djeteta u udomiteljsku obitelj svim Centrima za socijalnu skrb na području RH i svim domovima i da na sve zahtjeve dobijem negativan odgovor.

Pa onda i skrb o djeci s višestrukim teškoćama u zdravlju i razvoju, pa nedostatan smještajni kapacitet za starije i nemoćne osobe. Činjenica da na našem području još uvijek nema Sigurne kuće i Prihvatilišta za beskućnike, pa djecu do treće godine starosti, smještavamo u Dječji dom Maestral u Splitu.

Ovo su samo neki od problema s kojima se svakodnevno susrećemo. Naravno događaju se i pozitivne promjene, ali to nije dovoljno. Puno je pitanja koja zahtijevaju suradnju, analizu, planiranje i djelovanje. Na primjer tromost sudova, odgovornost zdravstva i školstva.

U zaštiti obitelji ne sudjeluje samo socijalna skrb, već i drugi sustavi s kojima surađujemo – pedijatri, doktori obiteljske medicine, vrtići, škole, policija…. Na našem području dobro surađujemo, ali generalno mislim da je potrebno raditi kontinuirano na edukaciji svih stručnjaka, na temu povrede djetetovih prava i interesa te zaštite najboljeg interesa djeteta. Još uvijek je mali broj prijava pedijatara, posebno u dojenačkoj dobi djeteta, kada su obvezni sistematski pregledi, mislim da se treba raditi na osvještavanju odgovornosti svih sustava u zaštiti djece.

Je li se broj korisnika vaših usluga povećao u posljednjih godinu dana od početka koronakrize?

Svjedoci smo posebno u posljednje vrijeme porastu nasilja u obitelji, porastu obitelji koji žive na rubu siromaštva, porastu problema mentalnog zdravlja, a sve to kao posljedica vremena u kojem živimo – vrijeme neizvjesnosti, socijalne izoliranosti, egzistencijalne ugroženosti.  Sve to utječe na roditeljstvo i dobrobit djece. 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

đ

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

Komentar tjedna by Lidija Crnčević

Put oko Svijeta

Slatki život Alise Nenadić