Zavod za obnovu Dubrovnika održao je drugo javno izlaganje u sklopu javne rasprave o Prijedlogu Plana upravljanja svjetskim dobrom UNESCO-a „Starim gradom Dubrovnikom“, putem online sustava. Jedan od aktivnijih na raspravi bio je bivši gradonačelnik, Andro Vlahušić. Kazao je kako je on za donošenje plana, a uputio je i nekoliko sugestija. Smatra da se ne može zabraniti ljudima da iznajmljuju u povijesnoj jezgri, ali kako bi im uveo poreze. Marin Krstulović napomenuo je kako treba na neki način razdijeliti turiste s kruzera od jednodnevnih posjetitelja, a Đuro Capor zatražio je pojašnjenje oko teme „carrying capacity“.
Na samom početku dekan Arhitektonskog fakulteta Krunoslav Šmit, ujedno i koordinator Izrade plana upravljanja održao je prezentaciju sudionicima. Kazao je kako je plan izrađen prema smjernicama UNESCO-a.
-U analitičkom dijelu koji je izrađen na početku samoga procesa su se pokušali definirati izazovi koji su grupirani u nekoliko tematskih cjelina, utvrđena je vizija. Akcijski plan obuhvaća upravljanje dobrom i izgradnja kapaciteta, upravljanje rizikom od katastrofa, upravljanje prometom, upravljanje turizmom, održivi razvoj, zaštita, očuvanje i održavanje.
Nakon prezentacije uslijedila je rasprava, a prvi za riječ javio se bivši gardonačelnik Grada Dubrovnika Andro Vlahušić.
Andro Vlahušić: Prvo bih pohvalio Zavod za obnovu i izrađivača plana, to su sve stručnjaci. Vratio bih se na početak, gdje su izazovi i vizija, tu nastaje problem. Grad Dubrovnik upravlja dobrom svjetske baštine, od 1992. godine pogotovo povijesnom jezgrom je sve to razjedinjeno, dubrovačkim zidinama upravlja udruga, portom ne upravlja grad, žičarom ne upravlja grad, to je problem dezintegracije. Prava bi šteta bila da u narednom periodu plan upravljanja ne kaže koji su to elementi potrebni da bi grad upravljao. Ja sam napisao 19 stranica i uputio sam ih vam. Grad Dubrovnik treba upravljati dobrom svjetske baštine. Drugi dio, drago mi je da je Institut za turizam aktivni sudionik ovoga plana. Oni su 2018. proveli Thomas istraživanje, i kada apliciramo brojke iz 2019. tada vidimo da su turisti potrošili šest milijardi kuna, od toga je svjetsko dobro generiralo polovično, u ovome dopisu sam pokazao da je samo javno dobro koje je u vlasništvu države, grada i županije generiralo samo 400 milijuna kuna. Plan je dobar, može ga se nadopuniti, ali će ostati mrtvo slovo na papiru. Ovaj plan ne bi trebao imati nikakvu šansu za neuspjeh, za njega ne trebaju veliki novci.
Profesor Šmit: Ovo što gospodin Vlahušić naglašava je kroz plan ustvari registrirano, svjesni smo da je uloga svjetskog dobra u vlasništvu države i županije. Ciljevi su fokusirani na javno dobro i da ono generira jako puno novaca. Oni mogu pomoći za realizaciju odredbi. Isto tako stoji činjenica nakon što se plan donese da je on mrtvo slovo na papiru ako se on ne krene realizirati. Mislim da je dobro imati plan i krenuti u drugu fazu, fazu realizacije, iako plan i ne bio savršen i iako ima mogućnost dodrade jer će toga uvijek biti. Ako budemo čekali bit će puno više negativnih posljedica.
Vlahušić nastavlja kako je on za donošenje plana, predlaže uvođenje poreza za one koji iznajmljuju u povijesnoj jezgri jer smatra kako se ne može zabraniti daljnja apartmanizacija.
Vlahušić: Ja mislim da plan treba donijeti, mi smo donijeli i plan za Lazarete i za Lokrum je također ja mislim pri samom kraju. Kakav god bio plan bit će dobro da se donese, ja nikad nisam protiv planova pa i da se donese na ovome Gradskom vijeću. Ako želimo živi grad onda iz tih novaca generiramo projekte, npr. od poreza na promet nekretninama. Ne možemo možda zabraniti ljudima da iznajmljuju, ali možemo staviti poreze. Porezima možemo kupiti nove stanove, može se početi uređivati sv. Marija, projekt Pustijerna… Treba donijeti odluku da fond za stanovanje ima realne iznose prihoda. Kada se udruže npr. četiri zaklade imamo na godišnjoj razini oko 40 milijuna kuna što je ogromna brojka.
Odgovorio mu je profesor Šmit, koji je između ostalog nagalsio kako izvor financiranja nisu stavili u nacrt jer su tako preporučili stručnjaci iz UNESCO-a.
Profesor Šmit: Što se tiče izvora financiranja, recimo da su ovi primjeri od gospodina Vlahušića koji govore o tome da je moguće imati konkretne aktivnosti, ali to su sve aktivnosti koje će uslijediti nakon što se plan donese. U fazi izrade imali smo dvije teme, izvor financiranja i procjena. Na kraju to nismo stavili u ovaj nacrt plana zbog toga što su nam stručnjaci iz UNESCO-a naglasili kako to ne mora biti sastavni dio dokumenta, to će biti dio koji će se donijeti nakon što se Plan usvoji. Taj dio je ovdje izostao namjerno i po preporukama stručnjaka. Naravno o njemu smo vodili računa, brojke do kojih smo došli su brojke koje su zahtjevne financijski. Vjerujem da je to moguće ostvariti i po pitanju drugih planskih odrednica.
Na ovo se osvrnula i članica Povjerenstva Saša Poljanec-Borić.
Poljanec -Borić: Kao članica povjerenstva htjela bih reći kako mandat plana nije donositi financijski plan. Rekla bih razumijevajući rakurs iz kojega gospodin Vlahušić govori da je to dio političkog procesa. Plan je itinerer kolektivne akcije, a kako će ga politički proces interpretirati i implemetirati, to je pitanje druge naravi. Plan će doći i donijeti će se u uvjetima pandemijske krize, nije racionalno očekivati oporavak u ovoj, a ni sljedećoj turističkoj sezoni i trebalo bi možda razmisliti jedno prihvaćanje načela plana.
Vlahušić: Ja sam dao konkretne primjedbe, ne govorim da o njima treba posebno raspravljati. Samo svjetsko dobro je otprilike dvije milijarde kuna, od čega su javne površine i prostori 500 milijuna kuna. Negdje bi trebalo u preambuli teksta s malim odjeljkom staviti da svjetsko dobro nije nešto što se zarađuje nego samo po sebi služi kao generator novca. To je naš moto, ‘de facto’ jedan posao je implementacija ovoga plana u sljedećih 50 godina.
Nastavno, nitko se nije javljao za riječ pa se opet javio Vlahušić.
Vlahušić: Imaju četiri odrednice za promet. Promet se ne rješava dovođenjem automobila u grad nego pješačkom zonom, takve odluke nažalost dosada nismo donosili. Dubrovnik sa samo pet odluka može riješiti promet.
Profesor Damir Pološki: Dubrovniku još predstoji jedan elaborat, a to je plan urbane mobilnosti. To je plan koji predstoji, u ovome našem poslu iscrpno je pokazana analiza stanja i opis problema i ukazano je na načine kako ih savladati. Promet preko Ilijine glavice ili s druge strane preko Sustjepana je rak rana cijelog sistema. Potrebno je vidjeti što se događa na državnoj razini, ja imam neka saznanja da se još uvijek radi studija, a to bi Dubrovnik trebao ubrzati jer se taj proces vrti već 40 godina, bolje rečeno ništa nije učinjeno da se promet preko Ilijine glavice riješi. Govorimo primarno o tranzitu.
Vlahušić nastavlja jer se Marin Krstulović nije mogao uključiti.
Vlahušić: Pitanje je upravljanja posjetiteljima grada Dubrovnika, svatko može vidjeti na visitors koliko ima ljudi u gradu. Na šest ulaza su postavljene kamere i možemo vidjeti broj posjetitelja. Upravo je ona napravljena na sugestiju UNESCO-a, jer je on kazao kako u povijesnoj jezgri ne bi trebalo biti više od osam tisuća ljudi. To je alat kojemu treba omogućiti nastavak, za naše muzeje, Knežev dvor i za zidine treba imati brojače posjetitelja. Ovo nismo napravili do sada, međutim preskočili smo izrazito važnu stvar, a to je pitanje covida, nama će ova pandemija trajati i ove godine. Nama atraktivni dio je sada epidemiološki najopasniji. Ovo što je napisano u planu upravljanja je dobro i detaljno napisano. Još jedanput upozoravam da imamo vremena da u naredna dva mjeseca grad, TZ, HZJZ napravi plan za ovo ljeto zbog pandemije.
Profesor Šmit: Što se tiče covida, mi smo naravno suočeni s tim tijekom izrade, postavlja se pitanje na koji način u planu reagirati na tu činjenicu, Ono što je još prijedlog da se pojavi još jedan odjeljak koji bi upozorio na ove aktivnosti koje je potrebno dodatno provoditi, a kako bismo reagirali na covid ili bilo koju drugu poteškoću. Potrebno je napraviti već za ovo ljeto plan upravljanja posjetiteljima u doba pandemije ako se želi imati turizam.
Dalje se za riječ javio Predsjednik Gradskog kotara Grad, Marin Krstulović, ponovio je kako nije zadovoljan što građani ne sudjeluju u upravljačkoj strukturi.
Marin Krstulović: Nismo ništa radili zadnjih 20 godina pojavio se problem depopulacije i gubitka stanovništva. Ono što je nama krucijalno je održavanje stanovnika grada jer bez njega cijelo svjetsko dobro i sam život će poći ‘do vraga’. Direktna prijetnja gradu i planu upravljanja je naš menadžment i ogromna količina novca koje zarađujemo od povijesne jezgre. Stanovništvo koje se nalazi u jezgri isto kao i turisti ne mogu dobiti adekvatnu uslugu hitne službe, taj dio je vezan uz moj sljedeći komentar, a on je vezan za upravljanje turizmom. Svi se slažemo da turizam donosi najveći potencijal za novac, ali i za uništavanje. Nadam se da ćemo ovim dokumentom iznaći koje su to dobre, a koje loše strane turizma. Sigurno izrađivaču kroz izrađivanje nije bilo jednostavno, ali mislim da stanovništvo kao takvo je sigurno najzainteresiraniji čuvar uspješnosti plana upravljanja. Da se vratim na upravljačku strukturu, bez građana ovaj plan neće moći iznjedriti onaj sinergijski efekt koji nam je svima potreban.
Po pitanju teme oko demografije i “živog grada” koje je Krstulović spomenuo govorio je Ognjen Čaldarović. Kazao je kako sintagma “Dubrovnik kao živi grad” znači da grad sam sebe generira.
Ognjen Čaldarović:Sintagma Dubrovnik “živi grad” treba pokazati da grad sam sebe generira i da on živi kroz svoje stanovnike i privremene posjetitelje koji dolaze i odlaze. Pokušali smo ne samo demografski analizama nego prikazanim analizama, pokazati zapravo kako je potrebno drugačije planirati u budućnosti grada, a to je uključivati stanovnike koji će donosit odluke.
Jana Vukić: Mislim da bih podržala ovo što nam je rekao Marin Krstulović. Stanovnika je malo prebrojali smo ih zajedno. Socijalni kapital je najveća vrijednost. Mislim da su građani jako važni. Ne bih duljila previše jer sam prošli put četiri sata sjedila i sudjelovala u raspravi.
Vezano uz nosivi kapacitet, upravljanje turizmom i upravljačku strukturu govorio je profesor Šmit. Naglasio je kako se broj najviše dopuštenih turista unutar povijesne jezgre treba dogovoriti između stanovnika, stručnjaka i ostalih dionika.
Šmit: Što se tiče nosivog kapaciteta, ono što je tu možda važno je da, nije samo pitanje jedne brojke nego vezi te brojke između sustava upravljanja posjetiteljima. Mi smo i jedno i drugo naglasili kao najvažnije aktivnosti. Naglasio bih kako se tu radi o rasponu, o tome da li je nešto idealno dobro ili neprihvatljivo, a do svega toga dolazi procesom uključenja građana i stručnjaka. Oko konkretnih brojki posjetitelja, o tome se da diskutirati, a ne želimo ostavljati mogućnost da se licitira o tim brojkama, do toga je bolje da se dođe procesom sudjelovanja građana i stručnjaka. Što se tiče teme upravljačke strukture, upoznati ste kako je tijekom izrade plana na neki način dobivala svoju strukturu koja je bila komunicirana sa građanima i predstavnicima udruga. Model koji smo mi prvi predložili je bio bliži onome što su bile vizije građana međutim on se nije poklopio s vizijama i potrebama institucija i njihovog viđenja. Ono što kažu iz UNESCO-a, a to je da je to stvar dogovora. Vide se izvjesne napetosti, pojavilo se pitanje do koje mjere sada građani imaju mogućnost utjecati na donošenje odluka.
Ivanka Jemo: Žalosna sam s brojem sudionika, mislila sam da će to biti ogromna količina ljudi koja će biti zainteresirana za vaše izlaganje. Tijekom izlaganja sam primijetila da nisu unesene primjedbe koje smo imali od strane Povjerenstva. Mislim da su bile vrlo konstruktivne i mislim da se čeka da se sve primjedbe objedine. Pred nama je ogroman posao nakon donošenja plana, mislim da ćemo dobiti sažete smjernice kako dalje. Nadam se da će biti od koristi ogromna tehnička dokumentacija koja postoje u Zavodu za obnovu Dubrovnika. Nadam se da će ovaj sutrašnji „miting“ biti posjećeniji.
Šmit: Mi smo još uvijek u javnoj raspravi i pričekat ćemo da prikupimo sve primjedbe i onda to ugraditi. Sve ono što smo čuli na tome sastanku mi već ugrađujemo u novu verziju dokumenta.
Ponovno se uključio Marin Krstulović.
Krstulović: Još jedna opaska, na neki način moramo se osvrnuti na kruzing turizam, i razdijeliti ga od jednodnevnih posjetitelja, iako brojimo ljude, nismo uspjeli doći do toga koliki je utjecaj ljudi s broda, a koliko ovih jednodnevnih posjetitelja. Moramo imati nekakve analize od izrađivača, one primarne analize koje su plaćene mislim da bi bilo dobro da se naprave.
Profesor Šmit: Sve one analize koje smo radili, ima jako puno analitičkog materijala i istraživanja, nismo mogli zbog dužine ugraditi u plan, ali mogu biti dostupni. Dogovorit ćemo se koji bi to oblik bio primjeren da bude dostupan svima koji bi se željeli detaljnije upoznati s nekim od tema.
Davor Lucianović: Mislim da se može postaviti jedno pitanje, da li je moguć Dubrovnik bez turista? Mogu li se neka sredstva početi preusmjeravati? Treba li razmišljati možda o nekim drugim vizijama i stilu života?
Šmit: Naš stav je da Dubrovnik ne treba biti monokultura, turizam ne treba biti jedina aktivnost koja uspijeva. Smatramo da bi trebao imati mogućnosti da se u svome razvoju u nekim drugim aktivnostima i da one teku paralelno. One bi trebale osigurati manju osjetljivost na krizu kao što danas svjedočimo. To se ne događa samo po sebi, pitanje je kako ostvariti takve aktivnosti.
Za riječ se javio i Đuro Capor koji je zatražio pojašnjenja izrađivača oko teme „carrying capacity“.
Đuro Capor: Zamolio bih izrađivače da se što konkretnije izjasne vezano uz „carrying capacity“, još ga nemamo nego ostaje za budućnost kao jedna od akcijskih mjera. Rekli ste da će se plan raditi u hodu i mijenjati, mislim da je ta vrsta rečenica nešto što ne očekujemo.
Šmit: Metodologije koje se koriste za utvrđivanje „carrying capacity“ ono što smo mi utvrdili jest da se radi o iskazima koji se nisu mogli vezati za dobro svjetske baštine. Nisu imali dijalog sa građanima koji je također izrazito važan u definiranju. Smatramo da se radi o procesu i da je potrebno uspostaviti taj proces i da je potrebno voditi brigu o tome. Što se tiče druge teme, a vezano uz plan da će se u hodu mijenjati, nisam mislio tako. Naime kod planova jest plan kao dokument, kao ideja, nacrt ili iskaz onih želja koje želimo ostvariti u prostoru i taj plan je nepromjenjiv i on se ne može u hodu mijenjati tako da ga prilagodimo nekim dnevnim potrebama, kada kažem da se u planu može nešto promijeniti taj postupak mora proći sve ispočetka, svi se moraju izjasniti. Planove je potrebno povremeno mijenjati u nekom vremenskom odmaku zbog nekih objektivnih okolnosti koje se dogode, a na koje ne možemo računati pri samoj izradi, ali ne tako da provoditelj ima slobodu da odlučuje o tome što želi ili ne želi već da se provede cjelokupni postupak, a on uključuje sve dionike.
Nakon dvosatne rasprave, završnu riječ uputio je koordinator izrade plana upravljanja profesor Krunoslav Šmit.
-Zahvaljujem svima na sudjelovanju, ovo je bilo drugo izlaganje, javna rasprava traje do 6. ožujka, do tada ćemo prikupljati sve primjedbe. Ono što je moguće ugradit ćemo u plan na najbolji mogući način. Nakon toga doći ćemo do unaprijeđene verzije, čeka nas izvješće o svim koracima koji slijede. Zahvaljujem svima na primjedbama i sugestijama kako plan učiniti boljim.
Snimka rasprave:
Druga javna rasprava – Plan upravljanja svjetskim dobrom UNESCO-a „ Starim gradom Dubrovnikom“
Ovdje možete pročitati kako je protekla prva javna rasprava o Planu upravljanja:
Burna rasprava o Planu upravljanja: građani nezadovoljni izbacivanjem iz upravljačke strukture
