Izložba radova Tonka Smokvine ‘Prostori života’ otvorena je sinoć u Galeriji Waldinger u Osijeku u organizaciji ustanove Gradske galerije Osijek. Izložba ostaje otvorena do 30. kolovoza.
U predgovoru kataloga koji prati izložbu, Iva Körbler zapisuje:
Slikarstvo Tonka Smokvine formiralo se na tradiciji apstraktnog / postapstraktnog ekspresionizma, gestualnog slikarstva i kolorističke apstrakcije, s posebnim senzibilitetom prema motivima iz prirode, mora i mediteranskog pejzaža, koji su često u slici transformirani tek na trag ili simbol, na gestu i odgovarajući ton boje. Njegovo se slikarstvo u potpunosti može svesti na koncept boje, prostora i geste, gdje je umjetniku važno u prostor slike prenijeti osjećaj i atmosferu jednog isječka stvarnosti koja ga okružuje. Tu ćemo, naravno, doći i do pojma prepoznate i prenijete energije trenutka, onog specifičnog mediteranskog spleena, gdje u gustim prepletima Smokvininih slikâ prepoznajemo zvukove, mirise i boje dubrovačkog podneblja. Bez obzira do koje mjere u mnogim slikama umjetnik odlazi prema čistoj gestualnoj apstrakciji, mi ćemo u jednoj dimenziji slike uvijek snažno osjećati atmosferu našeg Juga, i jasno zacrtano motivsko polazište cijelog opusa. Uzmimo u obzir kako je i tradicija modernog dubrovačkog i dalmatinskog slikarstva morala
ostaviti traga jer biti okružen s tako slikarski moćnom i zahtjevnom ostavštinom, gdje su letvice u startu vrlo visoko podignute, nije mala stvar!
No, to Smokvinu nije slomilo ili iskompleksiralo, već mu je dalo zamah i krila, potrebu da dokaže koliko je njegov slikarski svjetonazor osoban i autentičan.
Prepoznat ćemo po tretmanu svjetlosti u slikama i određeno doba dana, kasna, teška ljetna popodneva i sutone, gdje paleta boja postaje intenzivna i zagušena, ili sumrake koji unose hladnije tonove nakon užarenog dana. U nizanju pozadinskih planova, u snažnim kosim prodorima potezâ, Smokvina stvara dinamične kolorističko-prostorne pokrenute kompozicije. Kroz izmjene i kontrapunktiranje snažnih, ekspresivnih i na prvi pogled neobuzdanih poteza, pred nama se naslućuje prostor koji često podsjeća na gustu mediteransku – pa i tropsku – vegetaciju, kao da se vizualno u slici probijamo kroz nekoliko planova. To bogatstvo gesti i fakture slike u sebi, međutim, ne nosi i ne kreira kaos: niti jedna slika nije vizualno kaotična ili iritantna, već ukazuje na jedan drugi proces koji se zbiva u umjetniku: slikarstvo je za njega duboko emotivno pa i kontemplativno iskustvo.
Na tom je tragu kustosica Petra Golušić već ranije zamijetila nešto važno za ovo slikarstvo:
„Sloboda od predmetnog svijeta, ne-vezanost i poništavanje ne- bitnog; (on) uprizoruje prostranstvo duha. Rukopis je žestok i tih istodobno. On je duhovni akt“.
Složila bih se s tom konstatacijom jer u slikarstvu Tonka Smokvine vidim istu onu težnju koju je zamijetio legendarni povjesničar umjetnosti Edward Lucie Smith za slikarstvo Vatroslava Kuliša, a radi se o „traganju za prostorom osobne slobode“.
Gesta, boja i energija pokreta. Oni stvaraju i daju „prostore života“. Ili, kako još Tonko Smokvina vidi i opisuje vlastito slikarstvo, kao „puls postojanja“, „snagu trenutka“, „iskru ili titraj postojanja“, „prostor između“, „s onu stranu pogleda“, „iza vidljivog“.
Slikarstvo je za njega fizička, emotivna i duhovna avantura u koju prenosi proživljene ili zapažene sinestezijske situacije svojeg dana. Određuje ga ambijent u kojemu živi, i od toga ne može pobjeći. A i zašto bi bježao! Neke su slike kadrirane poput pogleda kroz prozor ili loggiu, ili obilja fotografija koje spremamo u mobitel pa se kasnije podsjećamo zapamćenih detalja. U mnogim slikama vidim neukroćeno bogatstvo raslinja dubrovačkih vrtova i okućnica; palmi, bugenvilija i gorkih naranči koje se naginju preko kamenih zidova, ili tamnih silueta vegetacije noćnih vrtova, gdje se zelenilo listova srebrno ljeska pod noćima punog Mjeseca.
Svjetlost – i refleksije svjetla – važna je podtema ovog slikarstva, čije je bogatstvo asocijacija formalno ukroćeno apstraktnom redukcijom polaznog motiva. Prostor u kojem živi umjetnikova je sudbina, ali i slikarsko poslanje.
