Sve što dospije u more pa ostane plutati, nakuplja se na obali ili potone na morsko dno, morski je otpad koji pretežito čini plastika. Zatvoreno Sredozemno, a unutar njega Jadransko more posebno su osjetljivi na onečišćenje morskim otpadom i zbog ograničene izmjene vode i zbog guste naseljenosti obale i pomorskog prometa.
U Jadranu se za snažnih južnih vjetrova, prekogranični otpad nakuplja baš na dubrovačkom području, izloženim južnim obalama Mljeta, Korčule, Lastova i Pelješca čije strme uvale oblikovane poput lijevka koncentriraju otpad koji dolazi s mora, a plaže okrenute prema jugu i jugoistoku primaju nerazmjerno velike količine otpada. O tome kolike su količine, kakva raspodjela, putovi i dinamika kretanja morskog otpada koji povremeno zapljusne dubrovačke zidine, provedeno je više istraživanja znanstvenika Sveučilišta u Dubrovniku. Znanstvenice s Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku doc.dr.sc. Barbara Gangai Zovko, doc.dr.sc. Ivona Onofri i dr.sc. Marijana Hure nedavno su objavile rad „Floating Versus Stranded Macro-Litter in an Urban Adriatic Coastal System: A One-Year Comparison of Two Litter Compartments in Dubrovnik – Plutajući nasuprot naplavljenom krupnom otpadu u urbanom jadranskom obalnom sustavu: jednogodišnja usporedba dvaju obalnih staništa otpada u Dubrovniku“ nakon provedenog istraživanja u suradnji s Upravnim odjelom za zaštitu okoliša i komunalne poslove koji je financirao istraživanje, Lučkom upravom i tvrtkom Čistoća Dubrovnik.
Luka i plaža – dvije vrste otpada
Polazeći od toga da luke i urbane plaže mogu pokazivati različite obrasce nakupljanja otpada jer poluzatvoreni lučki bazeni učinkovitije zadržavaju plutajući otpad nego otvorene plaže izložene valovima, tijekom godine dana istodobno su promatrale dinamiku morskog otpada u dva funkcionalno različita urbana obalna područja Dubrovnika u staroj gradskoj luci i na plaži u Posatu, na kojima se pojavljuju različite vrste otpada – plutajući odnosno naplavljeni otpad. Rad je bio usmjeren na makro-otpad, odnosno vidljive predmete i fragmente, a ne na mikroplastiku.
– Istraživanje je provedeno od travnja 2023. do ožujka 2024., na dvije lokacije u Portu, gdje smo pratile plutajući otpad, i na plaži Posat, gdje smo pratile naplavni otpad. Ukupno smo zabilježile 1325 komada otpada u Portu i 1768 komada u Posatu. Prema materijalu, najveći udio činili su umjetni polimeri, odnosno različite vrste plastike. Pritom se sastav otpada na dvije lokacije razlikovao: u Portu su prevladavali plastični fragmenti, dok je na Posatu osobito izražen bio ekspandirani polistiren (stiropor) – navode znanstvenice.
Pri svakom dosadašnjem većem čišćenju dubrovačkih obala od morskog otpada kao i uvijek se postavlja pitanje podrijetla otpada za koje se najčešće spominje kako stiže s područja država južno od nas, no dr. Gangai kaže kako je pitanje podrijetla morskog otpada vrlo složeno i važno je biti oprezan s njegovim pripisivanjem pojedinoj državi. Jadran je poluzatvoreno i hidrodinamički složeno more, povezano sa širim sustavom cirkulacije Sredozemnog mora. Struje iz istočnog Sredozemlja oplahuju Grčku pa dalje Albaniju, Crnu Goru, Hrvatsku te dalje prema sjeveru. Morske struje, vjetar, valovi i drugi procesi mogu omogućiti prijenos otpada između različitih dijelova Jadrana. Hrvatska primjenjuje zakonodavstvo Europske unije u području gospodarenja i odlaganja otpada, dok susjedne države koje nisu članice EU-a nemaju obvezu primjenjivati isti pravni okvir, zbog čega se javlja određeni nerazmjer u standardima gospodarenja otpadom i zaštite okoliša.
Praćenje otpada na europskoj razini
– Nije moguće pretpostaviti da je sav pronađeni otpad tijekom istraživanja došao morskim strujama iz udaljenijih područja. Dio otpada mogao je dospjeti iz neposrednog okoliša, npr. aktivnostima na obali ili u moru. Analiza oznaka, natpisa i drugih karakteristika na pojedinim predmetima pokazala je prisutnost predmeta koji su povezani s različitim državama, među ostalim Albanijom, Italijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Grčkom. Međutim, važno je naglasiti da oznaka na proizvodu ne mora nužno označavati mjesto na kojem je taj predmet dospio u more. Nalazili smo i naljepnice iz Velike Britanije i Francuske što je najvjerojatnije uneseno s kopna, a ne morskim strujama. Zbog toga takva analiza može dati indikaciju o mogućim izvorima, ali sama po sebi nije dovoljna za izračun udjela otpada koji dolazi iz pojedine države. Za takvu procjenu trebalo bi kombinirati dugoročna terenska mjerenja s analizom karakteristika otpada, hidrodinamičkim i atmosferskim podacima te modelima transporta otpada – iznosi dr. Gangai Zovko.
Na europskoj razini upravo se zbog potrebe za usporedivim podacima razvijaju standardizirani sustavi praćenja morskog otpada, uključujući programe poput Marine Litter Watch, koji omogućuju sustavno prikupljanje podataka o količinama i vrstama otpada na različitim obalama. Takav pristup dugoročno može pomoći i u boljem razumijevanju regionalnog kretanja otpada.
Indeks čistoće od 1,5 do čak 21,9
– Jedan od vrlo zanimljivih rezultata našeg istraživanja upravo je velika mjesečna varijabilnost. U Portu smo u jednom mjesecu zabilježili 551 predmet, a u drugom samo 7. Na Posatu su također zabilježene značajne promjene tijekom godine. Indeks čistoće obale (CCI) na Posatu kretao se od 1,5 do 21,9, dok je godišnji prosjek iznosio 7,1. Treba napomenuti da su vrijednosti CCI osim o vjetru, valovima, morskim strujama i drugim hidrodinamičkim procesima ovisile i o našem uklanjanju otpada s plaže koji smo zatim klasificirale i mjerile. Tako je i očekivati da su prvi mjeseci mjerenja pokazivali veću onečišćenost. Također, povećana aktivnost tijekom turističke sezone može biti jedan od čimbenika, ali ju nije moguće izdvojiti kao jedini uzrok povećanog nakupljanja otpada jer se istodobno mijenjaju i meteorološki, hidrodinamički i drugi uvjeti. Upravo velika varijabilnost pokazuje koliko je važno kontinuirano praćenje. Jedno mjerenje daje informaciju o stanju u određenom trenutku, ali ne mora predstavljati prosječno ili dugoročno stanje obale – dodaje dr Barbara Gangai Zovko. Ona i kolegice doktorice znanosti Ivona Onofri i Marijana Hure ističu kako je kontinuirano praćenje stanja morskog otpada iznimno važno jer monitoring omogućuje da se ne reagira samo na pojedinačne epizode nakupljanja otpada, nego da se prepoznaju obrasci i potencijalni izvori te planiraju odgovarajuće mjere. Jednako je važna edukacija što svatko od nas može napraviti za bolje sutra, suradnja lokalnih institucija, znanstvenih ustanova i građana, kao i uključivanje u šire europske programe praćenja naglašavaju:
– Standardizirano i dugoročno prikupljanje podataka omogućuje usporedbu različitih područja i kvalitetnije planiranje mjera.
Smatramo važnim naglasiti da morski otpad ne treba promatrati kroz pitanje odgovornosti samo jedne lokacije, skupine ljudi ili države. Jadran je povezan morski sustav u kojem se lokalni izvori otpada mogu isprepletati s procesima transporta na većim udaljenostima. Istodobno, činjenica da dio otpada može biti prenesen iz drugih područja ne umanjuje važnost smanjivanja lokalnih izvora otpada. Najkorisniji pristup je stoga kombinirati lokalne mjere prevencije i edukacije s kontinuiranim praćenjem i regionalnom suradnjom.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
