U organizaciji Dubrovačkih knjižnica, u utorak, 15. rujna 2026., u Ogranku Lapad održana je druga stručna radionica iz ciklusa „Izazovi odrastanja i sazrijevanja u suvremenom društvu“, posvećena temi utjecaja digitalnih tehnologija i pretjerane izloženosti ekranima na razvoj djece i mladih.
Radionicu je vodio Marko Grgurević, socijalni radnik i geštalt-psihoterapeut s višegodišnjim iskustvom u radu s djecom, adolescentima i obiteljima. Svoje je profesionalno iskustvo stjecao i kroz rad u Obiteljskom centru te udrugama koje se bave djecom i mladima, a trenutno se dodatno educira u području geštalt-psihoterapije za djecu i mlade.
Program je uvodno predstavila knjižničarka Katarina Palinić ispred Dubrovačkih knjižnica, istaknuvši kako je cilj ciklusa informirati i educirati građane, roditelje te sve koji rade s djecom i mladima o procesu odrastanja, sazrijevanja i mogućim teškoćama koje se mogu pojaviti kada razvoj ne ide očekivanim tijekom. Ciklus je zamišljen u pet tematskih cjelina, a nakon uvodne teme o razvoju djece i mladih, druga je posvećena ekranima, digitalnim tehnologijama i njihovu utjecaju na svakodnevni život.
„Djeca u velikoj mjeri kopiraju nas odrasle. Ako vide da mi stalno tipkamo po mobitelu, vrlo je teško očekivati da će ona razviti drugačije navike“, istaknuo je Grgurević, naglašavajući kako razgovor o korištenju ekrana ne može zaobići navike samih odraslih.
Predavanje je započelo analizom pojma „ekranizma“, za koji je naglašeno da ne predstavlja službenu medicinsku dijagnozu, već opisni pojam koji se sve češće koristi u stručnim krugovima pedijatara, logopeda i psihologa kada se govori o posljedicama pretjerane izloženosti ekranima i digitalnim sadržajima. Grgurević je istaknuo važnost ranog razvoja, kada dijete svijet upoznaje kroz neposrednu interakciju, dodir, kretanje, igru, razgovor i promatranje lica drugih ljudi. Ilustrirajući to primjerom igre kockicama, objašnjeno je kako dijete, dok slaže, ruši i promatra reakcije roditelja, razvija motoriku, osjetila i kognitivne funkcije, dok kod ekrana takva dvosmjerna komunikacija izostaje.
„Dijete se razvija kroz interakciju uživo, dodir i kretanje. Kada se ti podražaji zamijene brzim izmjenama sadržaja na ekranu, gubi se važan dio iskustva kroz koje dijete upoznaje svijet“, kazao je Grgurević.
Posebna pozornost posvećena je i društvenim mrežama, algoritmima te načinima na koje su digitalne platforme dizajnirane. Beskonačno skrolanje, automatska reprodukcija sadržaja, obavijesti, lajkovi i različiti sustavi nagrađivanja mogu poticati korisnike na dulje zadržavanje na platformama. Zato je, uz vremenska ograničenja, važna i digitalna pismenost – djecu i mlade potrebno je učiti kako digitalne platforme funkcioniraju, kako prepoznati manipulativne sadržaje te kako zaštititi privatnost i osobne podatke.
Osvrćući se na promjene u fizičkom i senzomotoričkom razvoju, Grgurević je usporedio odrastanje nekada i danas: „Kada smo mi bili djeca, puno vremena provodili smo vani. Penjali smo se po drveću, igrali se u parkovima, trčali, gradili razne konstrukcije i stalno bili u pokretu. Danas su igrališta često manje puna nego prije, a djeca puno više vremena provode u kući.“ Smanjenje neposrednog fizičkog kontakta i druženja s vršnjacima u razdoblju prijelaza u adolescenciju izravno se povezuje s porastom usamljenosti, socijalne izoliranosti te anksioznih i depresivnih stanja kod mladih.
U pogledu jezično-govornog razvoja i koncentracije, upozoreno je da rana izloženost ekranima u prve dvije godine života negativno utječe na usvajanje rječnika i komunikacijskih vještina jer dijete govor uči isključivo promatrajući lice roditelja, njegovu mimiku i žive reakcije: „Dijete govor uči kroz živu interakciju – promatra lice roditelja, njegovu mimiku i reakcije.“ Djeca naviknuta na brze podražaje kasnije pokazuju znatne poteškoće u održavanju pažnje na sporijim sadržajima poput slikovnica, čitanja ili školske nastave. Predavač je stoga naglasio da je ključno razlikovati pasivno od aktivnog korištenja ekrana, pri čemu roditelj mora biti prisutan, postavljati pitanja i poticati razgovor.
Na radionici je detaljno razjašnjen i pojam „pseudoautizma“ ili „digitalnog autizma“, pri čemu je podvučeno da nije riječ o klasičnom poremećaju iz spektra autizma, već o skupu ponašanja (izostanak kontakta očima, neodazivanje na ime, povučenost) koja nastaju kao posljedica intenzivne izloženosti ekranima u najranijoj dobi. Pravovremenim uklanjanjem ekrana i uključivanjem stručnjaka – psihologa, logopeda i edukacijskih rehabilitatora – ti su simptomi u pravilu reverzibilni. Jednako tako, naglašena je važnost izgradnje emocionalne regulacije i tolerancije na frustraciju, jer dijete mora naučiti podnositi neugodu i situacije u kojima ne dobije ono što želi: „Cilj razvoja jest da dijete postane fleksibilno i da može podnijeti situacije u kojima nešto nije po njegovu. Život je pun izazova, interakcija i situacija u kojima čujemo ‘ne’.“
Naglašeno je da se u takvim situacijama odraslima preporučuje ostati smirenima, govoriti tihim glasom i ne povećavati dodatno napetost. Važno je razumjeti da dijete tek razvija sposobnost regulacije vlastitih emocija te da odrasla osoba svojim ponašanjem može biti model takve regulacije.
Govora je bilo i o sigurnosnim rizicima interneta, uključujući elektroničko nasilje, komunikaciju s nepoznatim osobama, zlouporabu osobnih podataka i različite oblike manipulacije. Posebno je istaknuta važnost otvorene komunikacije između roditelja i djece kako bi djeca znala kome se mogu obratiti ako dožive neugodno ili ugrožavajuće iskustvo na internetu.
U dijelu radionice posvećenom kritičkom mišljenju naglašeno je kako se vlastiti sustav vrijednosti razvija kroz iskustvo, razgovor, susret s različitim mišljenjima i učenje empatije. Djecu je važno poticati da ne prihvaćaju automatski sve što vide na internetu, nego da postavljaju pitanja, provjeravaju informacije i donose vlastite zaključke.
„Ako dijete od najranije dobi samo konzumira gotove sadržaje, ima manje prilika za razvoj vlastitog mišljenja“, upozorio je predavač, istaknuvši kako je u adolescenciji posebno važno poticati razvoj vlastitih vrijednosti, empatije i sposobnosti kritičkog promišljanja sadržaja koji se svakodnevno pojavljuju na internetu.
Sudionici su upoznati i s različitim mehanizmima koji se koriste u videoigrama i na digitalnim platformama, uključujući mikrotransakcije i kupnje unutar igara. Naglašena je potreba za razgovorom o novcu, postavljanjem jasnih granica i upoznavanjem djece s načinima na koje digitalne platforme potiču potrošnju.
Kao važan dio prevencije istaknuta je potreba za jasnim obiteljskim pravilima. Za najmlađu djecu preporučuje se izbjegavanje samostalnog korištenja ekrana, dok se za djecu predškolske dobi naglašava ograničeno i kvalitetno korištenje uz prisutnost roditelja. Preporučuje se i uvođenje zona bez ekrana, primjerice tijekom obroka i u spavaćim sobama, kao i izbjegavanje korištenja uređaja prije spavanja.
Zaključno je istaknuto kako cilj savjetovanja nije potpuna zabrana tehnologije, već usmjeravanje djeteta da ovlada digitalnim alatima umjesto da tehnologija upravlja njegovim vremenom, pažnjom i odnosima. U slučaju uočenih teškoća u ponašanju, spavanju, učenju, socijalnom funkcioniranju ili emocionalnoj regulaciji, važno je pravodobno potražiti stručnu procjenu i pomoć.
Gdje potražiti pomoć
Obiteljski centar – Područna služba Dubrovačko-neretvanska
Adresa: Ulica Svetoga Križa 3, Dubrovnik
Tel: 020 447 558 | Mob: 099 162 8796
E-mail: oc-dubrovnik@obiteljski.hr
Radno vrijeme:
Od 1. listopada do 31. svibnja:
Ponedjeljak, utorak, srijeda i petak: 7:30 – 15:30
Četvrtak: 11:00 – 19:00 sati
Od 1. lipnja do 30. rujna:
Ponedjeljak, utorak, srijeda i petak: 7:00 – 15:00 sati
Četvrtak: 11.00 – 19.00 sati
Poliklinika za zaštitu mentalnog zdravlja djece (Opća bolnica Dubrovnik)
Telefon za narudžbe: +385 (0)20 431 582
Radno vrijeme s pacijentima: 8:00 – 20:00 sati
