30.8 C
Dubrovnik
Utorak, 23 srpnja, 2024
NaslovnicaNaša čeljadLjudi NazbiljNora Miljanić, svestrana talentirana mlada Cavtajka koju najviše zanima fizika elementarnih čestica

Nora Miljanić, svestrana talentirana mlada Cavtajka koju najviše zanima fizika elementarnih čestica

Nora Miljanić mlada je Cavtajka, dekanovom nagradom nagrađena za najbolju studenticu preddiplomske, integrirane i diplomske razine studija nastavničkog usmjerenja na Fizičkom odsjeku PMF-a u Zagrebu. Uz fakultet na kojem je u rujnu čeka obrana diplomskog rada, Nora se tijekom studija profesionalno bavila i manekenstvom. Uz fiziku i modu, njezina je velika ljubav i glazba, odnosno violina.

Noru sam kratko upoznala još 2016. kad je osvojila 2. nagradu na natjecanju violinista u Poreču. Imala je tada 17 godina, a uz srednju glazbenu školu, pohađala je i Privatnu gimnaziju i prolazila je s čistom peticom. Svako jutro budila se u 6.30 i iz Konavala putovala prema Gradu, a iz svoje dvije srednje škole doma se vraćala tek uvečer. Tad mi je rekla kako se dvoumi između Glazbene akademije i Medicine, a šest godina kasnije pred diplomom je iz fizike. Logično pitanje, je kako to da je odabrala baš fiziku?

-Otkad sam se susrela s fizikom u sedmom osnovne, postala je moj omiljeni predmet. Još uvijek se sjećam prvog sata fizike i oduševljenja s predmetom. Pošto sam svirala i violinu, dugo je postojala dilema hoću li na akademiju. U trećem srednje sam bila uvjerena da će violina biti ono čime ću se baviti u životu, ali su se razmišljanja kroz četvrti srednje izmijenila gdje je postojalo još raznih opcija, ali na kraju je fizika pobijedila. Iskreno uvijek sam znala da će to biti fizika, ali htjela sam se dodatno preispitati sviđa li mi se još nešto.

Je li fizika težak fakultet? Što ti je bilo najteže, a što najdraže na faksu?

– Malo mi je teško na ovo odgovoriti. Ako radiš redovno i ono osnovno, ako te fizika zanima, onda u tome uživaš i ne razmišljaš je li teško. Realno jest teško, ali ako radiš dobro je. Najteže na faksu mi je bilo sve u vezi kompjutera jer me to toliko ne zanima pa nisam voljela to učiti. Puno toga mi je bilo super na faksu. Najviše mi se svidjela nuklearna fizika i fizika elementarnih čestica jer tu ima puno toga neistraženog. Također mi je bilo jako lijepo slušati astronomiju, astrofiziku i geofiziku.

Koji te segment fizike kao znanosti najviše interesira i zašto?

-Najviše me interesira fizika elementarnih čestica. Razlog tome je što ima jako puno neistraženih pitanja na koja se traže odgovori i to je jedna od grana fizike koja će još dugo samo napredovati dalje i otvarati neka nova područja istraživanja. Bavi se pitanjima tamne materije i tamne energije što me jako zanima.

Što je tema tvog diplomskog rada?

-Tema mog diplomskog rada je Oscilacije kaona i narušenje CP simetrije. Tema je iz područja fizike elementarnih čestica te je teorijskoj tipa. Bavim se opisom oscilacija kaona i narušenja CP simetrije. CP simetrija je jako bitna za naš svijet uopće te je to glavni od razloga zašto sam i odabrala ovu temu. Ukratko, pri nastanku Svemira nastala je jednaka količina materije i antimaterije, odnosno vladala je simetrija. Prema toj simetriji, sve što je nastalo trebalo se i poništiti jer materija i antimaterija se, kad se sastanu, i ponište.  Mi danas vidimo da je Svemir sastavljen od materije, odnosno materija je nadvladala nad antimaterijom te smo zato i mi tu. Jedan od krivaca zašto je materija nadvladala, smatra se i narušenje CP simetrije koje se dogodilo. No, i dalje je jedna od najvećih zagonetki na koje se traži odgovor: “Zašto je materija nadvladala antimateriju?”

Jesi li se možda bavila klimatskim promjenama (fizikom okoliša)? Imaš li neko svoje viđenje, stav prema promjenama koje se događaju oko nas?

-Primijetila sam da se o klimatskim promjenama u zadnje dosta priča, iako sam ja gledanje i praćenje vijesti svela na minimum jer se moje povjerenje u ono što nam se prezentira na dnevnicima i sličnim stvarima srušilo u koroni. Ukratko bih samo rekla da su ledeno doba i globalno zatopljenje prirodni procesi do kojih će doći htjeli mi to ili ne. Kroz povijest su se uvijek izmjenjivali i tako će i dalje biti. Postoje nagađanja da mi te procese malo ubrzavamo, točnije zatopljenje, ali to još nigdje nije dokazano tako da ja kao fizičar ne prihvaćam baš samo činjenice bez dokaza.

Ako radi nečega trebamo mijenjati životne navike i raditi neke promjene, smatram da to mora biti radi ljudskog zdravlja, a ne radi nekih klimatskih promjena. Npr. ako želimo smanjiti CO2 i obuzdati rad tvornica onda to trebamo raditi radi nas, da živimo na čistom zraku. U ovih pet godina studija, bilo je više dana u Zagrebu kada se vani doslovno nije moglo izaći koliko je zrak smrdio pa bolje da se time pozabavimo.

Uz to me jako ljuti što ne želimo razvrstavati otpad, a to je valjda osnovno i najjednostavnije od čega bi trebali krenuti, ako želimo zdraviji život i ako želimo misliti na planet. Sve u svemu, mislim da je ovo samo novo “mazanje očiju” narodu jer da su htjeli brinut se o prirodi, to su trebali početi puno ranije. Sumnjam da mi mali ljudi i da želimo tu možemo išta jer uvijek neke velike korporacije imaju interese u nečemu i uvijek će se njima podilaziti.

Kako ti se svidio studentski život u Zagrebu?

-Studentski život u Zagrebu je odličan. Zagreb ima jako puno sadržaja tijekom cijele godine i nudi jako puno mogućnosti u vezi svega. Također je pun studenata tako da studentskih zabava ne manjka.

Jesi li razmišljala, možda ostati u Zagrebu tražiti posao ili možda otići negdje u inozemstvo?

-Za dalje mi se otvorilo više opcija, ali treba izabrati. Razmislit ću još do devetog mjeseca gdje se najviše vidim pa odlučiti. Škola je definitivno jedan od glavnih izbora i to sam sigurna da ću nekad raditi samo ne znam hoću li odmah nakon faksa ili malo kasnije.

Želim raditi u školi jer nam  fali profesora fizike i uopće dobrih profesora fizike što rezultira tome da se djeci loše predaje i djeca zamrze fiziku već u sedmom osnovne. Vjerujem da bi djeca stvarno uživala u tom predmetu da im se prezentira na pravi način.

Fizika je predmet koji je povezan sa svakidašnjim životom tako da se svako gradivo može povezati s nečim što djeca već poznaju. Također je puna pokusa koje oni mogu samostalno izvoditi i tako se automatski podiže kvaliteta nastave, a i djeca bolje pamte onda kada nešto sami isprobaju, a ne kada bubaju napamet.

Što se tiče drugih opcija, ove godine sam imala priliku raditi na Institutu Ruđer Bošković te mi se rad tamo također jako svidio. Ako bih se odlučila za Institut, tu bi onda ulazilo daljnje školovanje i doktorat. Stoje otvorene opcije i pozivi u još nekim firmama, ali kao što sam rekla, trebam razmisliti. Namjeravam ostati u Zagrebu bar još jednu godinu, a za dalje ćemo vidjeti.

Baviš li se i dalje sviranjem violine ili glazbom općenito?

-Sviram violinu još uvijek, ali to je sada više za moj gust. Od faksa se nisam stigla posvetiti violini koliko bih htjela, ali sad nakon faksa će biti više vremena. Ljeti ponekad sviram na vjenčanjima i to mi bude stvarno predivno i čini me sretnom.

Osim sviranja, baviš se i manekenstvom. Kako je došlo do toga?

-Do manekenstva i modelinga je došlo kada sam bila na upisima za fakultet. Sjedala sam na kavi s prijateljicom gdje me Tihana Harapin Zalepugin ugledala i prišla mi. Ponudila mi je da budem u njenoj agenciji te je suradnja tako krenula. Nosila sam par revija i odradila par slikavanja tijekom faksa, koliko bih stigla. U Zagrebu mi je najdraže bilo surađivati s Lanom Puljić za njen brend Lokomotiva te s Damirom Begovićem i njegov brendom TWINS.

Oni su mi se svidjeli kao osobe, jako su ljubazni, veseli i prizemni. No, uz sve to, najdraže su mi suradnje bile s našim ljudima odavde. Nosila sam revije od naše dizajnerice Marine Glavinić te smo odradili neke suradnje skupa. Obožavam raditi s Marinom jer je divna osoba. Nadalje, jako puno suradnji sam imala s Leonardom Fabris.

Ona se bavi fotografijom i stvarno skoro svako ljeto napravimo neke nove slike. Cura je pretalentirana. Skupa s Leonardom sam surađivala s dizajnericom i mojom prijateljicom Ivanom Blažević za njen završni rad na fakultetu gdje je ona dizajnirala više kreacija. Također smo surađivale i s dizajnericom Tenom Filičić što je isto tako bilo jedno predivno iskustvo koje jedva čekam ponoviti. Malo nas ima, ali imamo jako puno talentiranih ljudi ovdje samo im treba dati prostora i počet cijeniti njihov rad.

A kad je riječ o tvom osobnom stilu odijevanja, što ti je najdraže?

-Što se tiče mog modnog stila ili najdražeg kreatora, iskreno nemam nijedno. Nosim što mi se svidi i u čemu se ja osjećam dobro taj dan.

Kako si uspjela uskladiti sve te obaveze studij i manekenstvo?

-Bilo je dana kada je naporno i dana kada ti tako neka stvar sporedna dođe dobro za odmorit glavu od faksa. Malo se družiš s curama i upoznaš neke nove ljude. Pošto sam išla u dvije osnovne i srednje škole, ostala mi je ta disciplina i organiziranost tako da rasporediti vrijeme nije bio toliki problem.

Možeš li usporediti život u Zagrebu i život u Cavtatu?

-Ne bih Cavtat mijenjala ni za što. Jest da Zagreb ima stvarno milijun mogućnosti, ali Cavtat ima mir. Kod Zagreba mi se nikako ne sviđa  što  je sve tako ubrzano i svi su nervozni. Mi smo ovdje navikli na pomalo i na opušten način života i to mi baš jako fali gore. Također mi gore fale ovi naši međususjedski odnosi gdje znaš cijelo svoje mjesto i imaš te seoske zabave gdje se svi druže. Kao što se da zaključiti, više volim male gradove i mjesta nego velike. Mi smo ovdje puno druželjubiviji i imamo neko zajedništvo.

Smatraš li da mladima ovdje nešto nedostaje?

-Vjerujem da bi se našlo dosta toga što mladima nedostaje i na što se mladi žale. Što se tiče posla, dosta puta čujem od kolega s FER-a da bi se vratili doma, ali da ne znaju što bi ovdje radili s tim faksom. T

akođer, ni ja sama nisam sigurna što bih ovdje, ako ne bih predavala u školi. Ali van toga, pošto je ljeto osvrnula bih se na noćni život. Cavtatu očajno fali noćni život i svake godine je po pitanju toga sve gori i gori da smo došli do ove godine gdje je ta situacija stvarno postala tužna.

Dubrovnik je bolji po tom pitanju te je uvijek pun mladih i zabave čim se dođe na Stradun. Zimi i Cavtatu i Dubrovniku fali nekog društvenog programa i nečeg što bi ljude zabavilo i izvuklo iz kuća, ali valjda bude bolje. Ja uz sve to volim živjeti ovdje, jer kao što sam rekla volim čari malih gradova.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA