Kad ovaj svijet napuste takvi ljudi, ne pita se za njihove godine, jer je njihovo postojanje i djelovanje zabilježeno u nečemu većem od ljudske, vremenom ograđene, krhkosti.
Danas je godina dana otkako je u Dubrovnik stigla tužna vijest da je preminuo gospar Ivo Felner, veliki dobročinitelj i zaljubljenik u Grad, ugledni kemičar s međunarodnom karijerom.
Gospara Felnera pamtimo kao potomka stare dubrovačke obitelji i čovjeka čijim je posredstvom preko Zaklade Caboga Stiftung u obnovu i revitalizaciju spomeničke baštine uloženo preko 10 milijuna eura.
Nešto što je započelo obnovom ljetnikovca Bunić Kaboga u Rijeci dubrovačkoj, uz koji je bio osobno i emotivno vezan kao izdanak tog obiteljskog stabla, godinama je naraslo u čitav niz obnoviteljskih zahvata kojima je vraćen život zapuštenim spomeničkim zdanjima.
I zato danas, kad se prisjećamo odlaska gospara Iva, prisjećamo se njegova života i godina koje je proveo uz ovaj Grad, fizički boraveći u njemu ili negdje na europskim adresama misleći i radeći za njegovu dobrobit.
Gospar Ivo bi bio sretan jer u palači Ulice braće Andrijić i danas žive neki novi klinci, a veselim učeničkim glasovima odjekuju i hodnici Osnovne škole Marina Getaldića u Ulici Ilije Sarake, dok će prelijepi Knežev dvor na Lopudu otvoriti svoja vrata i ugostiti kulturna i ina događanja na tom otoku … veselio bi se uspjesima svih mladih koje je Zaklada podržavala u njihovom znanstvenom i umjetničkom putovanju kroz život.
Gospara Iva Felnera danas se sjećamo, kao čovjeka koji jest zadužio ovaj Grad obnavljajući zidove njegove starine, ali i više kroz život koji se danas odvija unutar njih. Bez ljudi i ulaganja u mlade generacije, nema budućnosti, govorio je i one koji su znali čuti, podučavao je o prioritetima koje ljudski život mora imati kao vlastitu mjeru postojanja.
Danas se sjećamo gospara Iva sa zahvalnošću, jer je dio svog života posvetio životu našeg Grada. Kojega je, baš i kao njegove stanovnike, doživljavao svojima.
