Ivan Kušelj akademski glazbenik i pedagog, aktivist Udruge Konavle Art, već dvije godine obnaša dužnost ravnatelja Muzeja i galerija Konavala. Tek je od nedavno izabran za ravnatelja nakon provedenog natječaja na koji je, uz njegovu, stigla još jedna kandidatura.
Zato ga na početku razgovora i pitamo zašto se toliko dugo čekalo na natječaj i imenovanje ravnatelja s punim mandatom.
Na čelu Muzeja i galerija Konavala kao v.d. ravnatelja ste bili dosta dugo. Što biste izdvojili kao najvažnije što je MIGK napravio od vašeg dolaska na mjesto v.d. ravnatelja?
Razdoblje vršitelja dužnosti ravnatelja doista je trajalo duže nego što je uobičajeno. Trebalo je pričekati da se steknu svi uvjeti potrebni za raspisivanje natječaja i puni mandat jer statutarne, financijske i organizacijske pretpostavke moraju biti posložene prije takvog koraka.
Ta priprema me dodatno obvezuje, kao i činjenica da nastavljam rad svojih prethodnica, Marine Desin i Antonije Rusković Radonić koje su, svaka u svom razdoblju, dale važan doprinos razvoju ustanove.
Što bih izdvojio? Teško je rad muzeja svesti na nekoliko rezultata. Ipak, kad već pitate, izdvojio bih monografiju o Vlahu Bukovcu, autora Igora Zidića. Njezino privođenje kraju i predstavljanje javnosti jedan je od najvažnijih izdavačkih iskoraka ustanove u ovom razdoblju, koji trajno obogaćuje stručnu literaturu o Vlahu Bukovcu. Zatim je tu izložba o Ratku Zvrku u Zavičajnom muzeju Konavala koja je vratila u našu kulturnu memoriju jednu od najsvestranijih konavoskih ličnosti 20. stoljeća, predstavljenu u brojnim ulogama: kao boksača i trenera, novinara i urednika u Vjesniku te priznatog autora dječje književnosti. Posebno me veseli što se ovom izložbom ostvarila odlična suradnja sa školama, a privukla je i veliki broj lokalne publike.
Također moram spomenuti da se nakon dugotrajnog I zahtjevnog procesa obnove, u Cavtat je svečano vratio restaurirani barjak sv. Nikole. Naslikao ga je Vlaho Bukovac 1902. kao osobni dar i zavjetne ponudu župnoj crkvi sv. Nikole u Cavtatu. Budući da je sv. Nikola zaštitnik pomoraca ribara i djece, barjak ima neprocjenjivu emotivnu i povijesnu vrijednost za cijelu cavtatsku zajednicu.
Ne mogu ne spomenuti otkriće iznimno rijetkog nalaza, zapečaćenog kasnoantičkog sarkofaga koji je privukao veliku pozornost javnosti. Za mene je posebno važno jer je pokazao stručni kapacitet našega Odjela za arheologiju i spomeničku baštinu.
Nadam se da sam kroz ova četiri primjera, izdavaštvo, izložbu, restauraciju i arheološko istraživanje, pokazao da muzej, unatoč ograničenim resursima, ali zahvaljujući stručnosti i angažmanu djelatnika, ostvaruje rezultate koji nadilaze lokalni okvir, što je i temelj na kojemu gradim program za sljedeći mandat.
Koji su glavni ciljevi Vašeg programa rada na čelu Muzeja i galerija Konavala i što želite promijeniti ili unaprijediti u odnosu na dosadašnje razdoblje? Što će biti najveći novi projekt MIGK-a u 2027. i 2028.?
Glavni mi je cilj izgraditi stabilan i stručan sustav u kojemu svaka muzejska jedinica ima jasan profil, uređen fundus, odgovarajuće radne i izložbene uvjete te prepoznatljive programe. Najveći projekt u sljedećem razdoblju bit će rješavanje prostornog pitanja Zavičajnog muzeja Konavala u Čilipima. Planiramo pokrenuti izradu projektne i tehničke dokumentacije za proširenje muzeja na susjedni objekt čijom bismo adaptacijom dobili odgovarajući depo, uredske prostore i dvoranu za programe. Projekt bi obuhvatio i izgradnju sanitarnog čvora za posjetitelje te statičku sanaciju sadašnje zgrade muzeja. Usporedo će se raditi i novi stalni postav.
Koji su konkretni planovi za MIGK u sljedećih nekoliko godina za sve sastavnice, od Zavičajnog muzeja Konavala, Kuće Bukovac, Odjela za arheologiju i spomeničku baštinu te Mauzoleja obitelji Račić?
Započet ću s Mauzolejem obitelji Račić jer ondje najprije kreću konkretni radovi. Prioritet nam je sanacija prodora vode u unutrašnjost Mauzoleja, a radovi će uskoro započeti zahvaljujući iznosu od 70.000 eura koji nam je odobren na natječaju Ministarstva kulture i medija. Uvodimo redovite preventivne stručne preglede kako bi se problemi na vrijeme uočavali i rješavali. Također planiramo i nove interpretativne materijale, ali i jedan izložbeni projekt posvećen gradnji mauzoleja i odnosu Ivana Meštrovića s Cavtatom.
Uz već spomenute planove za Zavičajni muzej nastavit će se razvijati projekte svilogojstva, izrade konavoskog veza i tradicijskog rukotvorstva kao i suradnja sa školama i lokalnom zajednicom.
Za Kuću Bukovac također planiramo pokrenuti projekt izmjene cjelokupnog rasvjetnog sustava, kao i radove na pripremi novog postava. Nadam se da ćemo do sljedeće sezone modernizirati suvenirnicu odnosno prijemnu točku muzeja i urediti vrt. Odjel za arheologiju nastavlja s istraživanjima na arheološkom lokalitetu Rat, kao i s istraživanjima na kojima smo angažirani izvan muzejskih programa.
To su samo neke od planiranih aktivnosti. Program svake jedinice znatno je širi.
Hoće li se mijenjati stalni postavi muzeja i na koji način želite suvremenim sadržajima približiti konavosku baštinu posjetiteljima, izložiti muzejsku građu koja još nije adekvatno prezentirana javnosti?
Da, mijenjat ćemo stalne postave svih jedinica. Stalni muzejski postavi imaju rok trajanja. S vremenom se mijenjaju spoznaje, načini interpretacije i očekivanja publike, a i muzejski fundus se nadopunjuje novom građom. Prirodno ih je povremeno mijenjati i nadopunjavati. Do kraja godine imat ćemo nadopunjen postav Odjela za arheologiju, a u sljedećem razdoblju planiramo nove postave Kuće Bukovac i Zavičajnog muzeja Konavala.
U Kući Bukovac želimo cjelovitije povezati umjetnička djela, prostor i slikarevu biografiju. Sama kuća u tom kontekstu važan je dio priče jer omogućuje da se Bukovčev život i rad razumiju u autentičnom obiteljskom i stvaralačkom okruženju. Novi postav bi trebao jasnije pokazati širinu njegovog djelovanja.
U Zavičajnom muzeju postav će prikazati način života konavoske obitelji kroz običaje, svakodnevicu, rad, odijevanje, ali i promjene kroz koji je taj prostor prolazio. Ne moram posebno naglašavati da nije moguće izložiti svu građu koju muzej čuva. Ona će biti dostupna kroz izložbe, digitalne platforme i publikacije. Ako govorimo o samom muzejskom prostoru, ne mislim da se svaki postav mora nužno prilagoditi novim tehnologijama. Novi i suvremen može biti i način na koji se povežu i interpretiraju muzejski predmeti s ljudima i prostorom u kojemu su nastali.
Koji su najveći infrastrukturni problemi MIGK-a i što planirate učiniti kako bi se riješili?
Najvažnije infrastrukturne potrebe Zavičajnog muzeja i Mauzoleja obitelji Račić već sam spomenuo. U Kući Bukovac imamo problema s prodorom vlage i neodgovarajućim mikroklimatskim uvjetima u prizemnim prostorijama. Prošle smo godine uveli klimatizaciju na 1. i 2. katu, čime su znatno poboljšani uvjeti za slike i ostalu muzejsku građu, ali i boravak posjetitelja. Probleme u prizemlju planiramo rješavati usporedo s pripremama novog stalnog postava. Odjel za arheologiju trenutačno radi s minimalnom tehničkom opremom pa su prioriteti kvalitetnija rasvjeta te oprema za dokumentiranje i opremu građe.
Koliko MIGK danas ima vlastitih prihoda i koliko ih se planira povećati?
Muzej već ostvaruje značajne vlastite prihode, a rast prihoda od ulaznica, stručnih vodstava i usluga, suvenira i publikacija želimo povećati postupno i realno. Ne bih unaprijed licitirao postotkom, ali smjer je jasan, smanjiti ovisnost o općinskom Proračunu. Mogu reći da trenutno bilježimo rast u svim segmentima poslovanja.
Postoje li projekti za koje ćete tražiti sredstva iz EU fondova, Ministarstva kulture i drugih izvora?
Priprema projektnih prijava bit će stalna aktivnost i tijekom novog ravnateljskog mandata. Kao i do sada, sredstva ćemo tražiti putem natječaja Ministarstva kulture i medija, Dubrovačko – neretvanske županije, raznih zaklada kao i fondova Europske unije. Uglavnom sam već višekratno naveo prioritete: uređenje Zavičajnog muzeja i Kuće Bukovac, novi stalni postavi, nabava tehničke opreme, digitalizacija građe te izložbeni i drugi muzejski programi.
Postoji li građa u privatnim zbirkama ili kod konavoskih obitelji koju bi željeli uključiti u fundus?
Da, značajan dio etnografske građe i danas se čuva u konavoskim obiteljima i privatnim zbirkama. Naravno, otkupi i donacije građe redovit su i kontinuiran dio našega rada, ali vrijedna građa ne mora nužno postati dijelom muzejskog fundusa, naprosto ljudi je često žele sačuvati u svojim obiteljima. Upravo zato želimo takvu građu što bolje evidentirati i dokumentirati, ali i biti na raspolaganju vlasnicima sa stručnim savjetima o njezinu čuvanju i zaštiti.
Na tom je tragu ranije pokrenut projekt disperzivnog muzeja, u okviru kojega se građa na terenu započela fotografirati, opisivati i evidentirati. Projekt planiramo ponovno pokrenuti i dalje razvijati, uključujući stvaranje digitalne baze koja bi se kontinuirano nadopunjavala i pružala vrijedan uvid u baštinu koja se još uvijek čuva u konavoskim kućama. Paralelno pripremamo i priručnik za čuvanje i zaštitu etnografske, prvenstveno konavoske tekstilne građe, namijenjen upravo lokalnom stanovništvu, s praktičnim smjernicama za njezino pravilno čuvanje.
Planirate li dodatno razvijati Kuću Bukovac i postoji li konkretan plan za vraćanje ili otkup još Bukovčevih djela koja se danas nalaze izvan Konavala?
Plan razvoja Kuće Bukovac dijelom sam spomenuo. Pred nama su, dugoročno, novi stalni postav, uređenje vrta i korte, sanacija prizemlja, poboljšanje uvjeta rada i izlaganja, modernizacija suvenirnice. Kad su otkupi u pitanju, kontinuirano pratimo tržište i u skladu s financijskim mogućnostima otkupljujemo građu za fundus. Baš smo nedavno otkupili jedan jako lijepi Bukovčev crtež s prikazom žene iz Župe kao i jedan cavtatski morski krajolik njegove kćeri Ivanke. Nažalost, otkupi slika Vlaha Bukovca koje nalazimo na aukcijama često premašuju financijske mogućnosti muzeja. Ipak, zahvaljujući financijskoj potpori Općine Konavle i Zračne luke Ruđer Bošković, prošle smo godine otkupili iznimno vrijednu Studiju za Alegoriju umjetnosti II. Fundus ne obogaćujemo samo umjetničkim djelima nego i arhivskom građom važnom za istraživanje Bukovčeva života.
Koliko je u Vašem programu važna digitalizacija muzejske građe, digitalne zbirke i korištenje novih tehnologija u prezentaciji baštine?
Za mene je digitalizacija, osim što je važan dio brige o muzejskom fundusu, ujedno i način da muzejska građa bude pristupačnija i otvorenija kako stručnjacima tako i široj publici, a Muzeji i galerije Konavala to sustavno rade već dugi niz godina. Imamo već od ranije razvijene digitalne platforme vezane za nekoliko važnih tema iz fundusa Kuće Bukovac, ili arheološke baštine Cavtata. Redovito se javljamo na natječaje Ministarstva kulture i medija vezane za digitalizaciju građe pa smo tako prošle godine, u vrlo visokoj rezoluciji, digitalizirali slike i crteže Vlaha Bukovca iz naše zbirke koja je sada svima dostupna na platformi eKultura. Ove godine, što će sigurno biti zanimljivo stručnjacima, ali i kolekcionarima, planiramo digitalizirati stare reprodukcije Bukovčevih djela iz Arhivske zbirke, koja će biti dostupna na istoj platformi. Digitalna dostupnost je važna. Tako se proširuje vidljivost i pristupačnost muzejske građe. Ali to nije zamjena za posjet muzeju niti ima tu funkciju.
Koliko je MIGK danas otvoren prema lokalnom stanovništvu, a koliko je program usmjeren turistima? Kako želite povećati broj domaćih posjetitelja, posebno djece i mladih? Planirate li nove edukativne programe za djecu i mlade te snažnije povezivanje muzeja sa školama?
Ne bih muzejski program dijelio na onaj za lokalno stanovništvo i onaj za turiste. To nisu suprotstavljene publike, niti ih tako promatramo kada osmišljavamo i provodimo svoje programe. Osim programa posvećenih Vlahu Bukovcu, čije značenje nadilazi lokalni okvir, naše su teme najvećim dijelom vezane uz Konavle, njihovu kulturu, etnološku i arheološku baštinu. Muzejski sadržaji, kao i svugdje, imaju svoju određenu publiku, a mi se trudimo tu publiku postepeno širiti. Posebno smo otvoreni prema djeci i već dobro surađujemo s vrtićima i školama. Trudimo se i imamo dobre temelje, ali svakako postoji prostor za napredak. Želimo razvijati sadržaje za različite uzraste. Poseban su izazov tinejdžeri, iako to nije problem samo muzeja. Kao glazbeni pedagog i voditelj limene glazbe vidim da među mladima postoji interes kada mogu aktivno sudjelovati i osjetiti da nečemu pripadaju. Mislim da i muzeji iz toga mogu učiti. Mladima nije dovoljno samo ponuditi gotov sadržaj. Treba razvijati programe u čiju će pripremu i provedbu oni biti izravno uključeni, kako bi osjetili da njihov doprinos ima stvarnu vrijednost i da je muzej prostor u kojemu se mogu kreativno izražavati i stjecati neke nove vještine.
Kakva je suradnja s drugim dubrovačkim i hrvatskim muzejima, planirate li zajedničke izložbe, istraživanja, razmjenu građe?
Suradnja s drugim institucijama važan je dio našega rada i odvija se na različitim razinama, od zajedničkih programa i istraživanja do posudbe građe. S Arheološkim muzejom Dubrovačkih muzeja ove smo godine na lokalitetu Sustjepan u Cavtatu organizirali Arheo pop-up muzej, a tu suradnju namjeravamo nastaviti i sljedeće godine. U Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu trenutno se priprema izložba Vlaho Bukovac u Pragu, treća i posljednja izložba iz ciklusa Vlaho Bukovac u Europi, za koju ćemo rado posuditi Bukovčeva djela praškog razdoblja koja se čuvaju u našem fundusu.
Upravo ovih dana dogovaramo i novu međuinstitucionalnu suradnju s Muzejom Podravine, a program koji bismo prijavili na natječaj Ministarstva kulture je još u razradi. Vjerujem da takva povezivanja otvaraju prostor za nove teme i drukčije načine predstavljanja.
