9.8 C
Dubrovnik
Petak, 3 veljače, 2023
NaslovnicaNaša čeljadLjudi NazbiljMarina Perić, specijalistica parodontologije, nije uspjela pronaći posao u rodnom gradu, pa...

Marina Perić, specijalistica parodontologije, nije uspjela pronaći posao u rodnom gradu, pa sad u Splitu liječi i Dubrovčane

Mlada Dubrovkinja Marina Perić, stomatologinja koja je u Pisi završila doktorski studij iz područja parodontne medicine, intenzivno radi na podizanju svijesti o gingivitisu i parodontitisu i to s namjerom da se preveniraju bolesti koje mogu dovesti do gubitka zuba. Naime, upravo je parodontitis čest razlog gubitka zuba koji se može prevenirati, ako se bolest na vrijeme liječi i dijagnosticira. Iako je po završetku obrazovanja njena želja bila vratiti se i raditi u rodnom gradu, radno mjesto nije uspjela pronaći, stoga danas ova mlada stručnjakinja radi kao specijalist parodontologije u Splitu gdje svakog tjedna prima i pacijente iz Dubrovnika.

Naša današnja sugovornica rođena je i odrasla u Dubrovniku, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu, nakon čega je u Zagrebu studirala stomatologiju. Njen rad i znanje tijekom studiranja primijećeni su već tada te je nagrađena Dekanovom nagradom. Tijekom studiranja pridružila se i redakciji studentskog časopisa “Sonda”, a jedno je vrijeme bila i glavna urednica.

Po završetku fakulteta zadržala se u Zagrebu, odradila staž, položila državni ispit i radila u struci. No, paralelno je istraživala opcije daljnjeg obrazovanja u Europi. Iako je imala više mogućnosti, odlučila se na specijalizaciju iz parodontologije i implantologije u Belgiji na Université catholique de Louvain, pod mentorstvom prof. Michel Brecxa i prof. Selene Tome. Za istraživački projekt tijekom specijalizacije, Perić je stekla nekomercijalnu potporu za istraživanje o vitaminu D i parodontitisu od tvrtke Laboratories SMB S.A. iz Belgije, a što je rezultiralo objavom prve kliničke studije koja je istraživala moguće pozitivne učinke suplementacije vitaminom D u grupi liječenih pacijenata europskog podrijetla s generaliziranim parodontitisom.

Nakon završenog specijalističkog studija, srce ju je počelo vući prema jugu te je odlučila pohađati doktorski studij iz područja parodontologije, točnije parodontne medicine u Italiji, na Università di Pisa, pod mentorstvom profesora Filippa Grazianija. I ovu akademsku stepenicu Dubrovkinja je uspješno završila, a njeni članci proizašli iz doktorata objavljeni su u prestižnim znanstvenim člancima. Perić ističe kako je tijekom doktorata imala priliku raditi s izuzetnim kliničarom iz Pise, dr. Sergiom Bellemom, što joj je omogućilo daljnje kliničko usavršavanje.

Zbog čega ste se odlučili za stomatologiju?

– Sada kada o tome razmišljam, rekla bih iz više razloga, iako je u trenutku kad sam imala 18 godina to nekako bila više intuitivna, nego promišljena odluka. Danas, s vremenskim odmakom i iskustvom koje sam stekla, mogu reći da je odluka bila ispravna. Prvi je razlog svakako taj što je stomatologija struka koja se radi i rukama, a ja sam oduvijek voljela nešto raditi i oblikovati s rukama i imala sam za to smisla. Činjenica koja me sigurno motivirala je bila i ta da sam voljela odlaziti kod stomatologa i nije me bilo strah. Koliko god to može čudno zvučati, sviđao mi se ambijent ordinacije, vjerojatno i zato što sam kroz život imala stručne i simpatične stomatologe. Iz odnosa s njima se razvilo i moje povjerenje u struku, a činjenica da su mi odavali dojam da znaju što rade me dodatno ohrabrila. Ljubav prema medicini se razvila tek kasnije, kroz prve godine fakultetskog obrazovanja i dalje je rasla. Upravo sam se zbog toga i odlučila na doktorat iz područja parodontologije, odnosno parodontne medicine koja se ne zaustavlja samo na usnoj šupljini, već proučava čovjeka kao kompletno biće fokusirajući se na povezanost parodontnih patologija sa sistemskim bolestima i njihovu dvosmjernu vezu.

Niste se zaustavili samo na stjecanju diplome, obrazovali ste se i nakon završetka fakulteta? Što vas je “vuklo” da se i dalje usavršavate?

– Tako je, oduvijek sam voljela učiti i to me ispunjavalo i usrećivalo. Jedan od motiva koji su me potaknuli da se odselim iz Hrvatske je sigurno bila i moja želja za učenjem i daljnim obrazovanjem iz kliničkog, ali i znanstvenog područja medicine i stomatologije. U Belgiji, na specijalizaciji iz parodontologije, stekla sam teorijsko i praktično obrazovanje iz područja parodontologije, ali i implantologije. Koliko mi je poznato, implantologija nije prisutna u kurikulumu specijalizacije iz parodontologije u Hrvatskoj.

Ali još više od motiva za daljnjim učenjem, zanimalo me kakav je to svijet izvan granica Lijepe naše i kako bih se ja u njemu snašla. Ta moja znatiželja je bila i moj najveći pokretač, pogotovo kad se sjetim svih dugotrajnih administrativnih radnji koje sam bila primorana pokrenuti kako bih uopće mogla pristupiti natječaju za izbor specijalizanta u Briselu ili doktoranda u Pisi. Moram priznati da je administrativni posao koji prethodi doseljenju u stranu zemlju jako zahtjevan, pogotovo u zdravstvenim strukama. Naime, u nadležnosti je stručne komore zemlje u koju doseljavate hoće li vam priznati obrazovanje stečeno u vašoj domovini, bez obzira na činjenicu da je Hrvatska u trenutku kad sam ja diplomirala već bila članica Europske Unije (EU). To konkretno znači da morate dobiti odobrenje za rad s pacijentima. Postoje EU regulative koje imaju za svrhu standardizaciju tog cijelog procesa, ali svejedno je dužina administrativnog postupka neizvjesna.

Ono što mi je olakšalo cijeli proces preseljenja i prilagodbe na drugačiji mentalitet ljudi je bilo moje poznavanje jezika zemlje u koju sam išla. To je ujedno bio uvjet za specijalizaciju na kojoj se radi s pacijentima koje treba moći razumjeti, objasniti im tijek liječenja, kao i terapijske mogućnosti. Veoma sam zahvalna mojim roditeljima koji su u meni prepoznali ljubav prema stranim jezicima od malih nogu i neprestano me ohrabrivali da ulažem trud i vrijeme kako bih ih dobro naučila.

Tako ste specijalizirali parodontologiju i implantologiju. Zbog čega ste izabrali upravo ove specijalizacije? I o kojim se područjima točno radi?

– Tako je, oba područja stomatologije, poglavito parodontologija su bila moja prva ljubav i upravo sam iz parodontologije pisala svoj diplomski rad.

Što se tiče kliničkog rada, izrazito mi se sviđa što je parodontologija grana stomatologije koja se bavi potpornim tkivima zuba, tzv. parodontom u koji spadaju periodontalni ligament, gingiva, cement i alveolarna kost. To je kao kad idete graditi kuću, imate zemljište, dovedete arhitekta da vam sve isplanira i nabavite potrebni materijal. Vi tada imate ideju koju treba realizirati, provesti u djelo. A to provođenje u djelo počinje postavljanjem dobrih i čvrstih temelja kuće. Upravo to parodontologija omogućuje, postavljanje dobrih temelja za svaku daljnju rehabilitaciju u usnoj šupljini.

Završili ste i doktorski studiji? Na koju temu?

– Završila sam doktorski studij iz područja parodontne medicine, i bavila sam se povezanosti upale u usnoj šupljini s upalom u cijelom tijelu i kako parodontna bolest utječe na opće zdravlje, laički rečeno. U timu s redovitim profesorom Filippom Grazianijem proučavali smo što se događa kada se pacijent koji nema komorbiditeta podvrgne parodontnoj nekirurškoj i kirurškoj terapiji. Istraživali smo kako parodontna terapija utječe na sveukupno psihofizičko zdravlje pacijenta. Naša istraživanja smo proširili i na populaciju s komorbiditetima, kao što je šećerna bolest, hipertenzija, pretilost, a kojoj je dijagnosticiran parodontitis i koja je upućena na parodontnu terapiju.

Konkretno o mojoj disertaciji, moja populacija su bili zdravi, mladi ljudi s dijagnozom generaliziranog gingivitisa – krvarenje zubnog mesa uzrokovano naslagama bakterijskog plaka na zubima. Kako je uzrok upale zubnog mesa kod njih bio loša i neispravna tehnika četkanja, mi smo dio ispitanika učili ispravnim tehnikama četkanja kroz 4 tjedna, a drugi dio ispitanika smo pustili da četkaju kao i do tada. Na početku i na kraju tog jednomjesečnog perioda mjerili smo parametre vezane za opće zdravlje, kao što su C-reaktivni protein (CRP) i interleukin 6 (IL-6) u serumu, ali i parametre koji mjere psihofizičko blagostanje. Rezultati ove studije pokazali su da je kliničko liječenje gingivitisa povezano sa smanjenjem lokalnih upalnih parametara, ali i onih sistemskih te poboljšanjem kvalitete života.

Taj rad je objavljen u prestižnom znanstvenom časopisu Journal of Clinical Periodontology, koji je službeni časopis  Europske Federacije za Parodontologiju (EFP-European Federation of Periodontology), na što sam izrazito ponosna.

S obzirom da se ste obrazovali i u Hrvatskoj i po Europi – koji je sustav bolji, mogu li se uopće komparirati?

– Obrazovni sustavi pojedinih zemalja se znatno razlikuju, bez obzira na Europski sustav prijenosa i prikupljanja bodova (ECTS), pogotovo u omjeru zastupljenosti kliničke prakse u odnosu na teorijsko znanje. Moje iskustvo je da sjevernoeuropske zemlje omogućuju dosta veliku zastupljenost kliničkog rada svojim studentima tijekom fakultetskog obrazovanja. To mogu reći iz prve ruke jer sam na Université catholique de Louvain radila sa studentima, držala pretkliničke i kliničke vježbe i predavanja, ali i iz svog osobnog iskustva rada kao specijalizant na istome fakultetu. Radni dan na klinici nam je počinjao službeno u 9 sati ujutro, iako bismo često dolazili ranije i završavao u 18 sati. Moram priznati da je bilo naporno, ali sam zahvalna za kliničko iskustvo i znanje koje sam tamo stekla. Moj fakultet, koji je bio najveći frankofoni fakultet u Belgiji, imao je ukupno dva mjesta godišnje za nove specijalizante iz parodontologije, i više od toga nije primao. Ako dobijete specijalizaciju, onda ste ujedno za svoj rad i plaćeni, što je rijetkost za specijalizacije iz stomatologije. Ujedno vas po završetku specijalizacije ne veže ugovorna obaveza za fakultet ni bolnicu Cliniques universitaires Saint-Luc, u kojoj sam radila, a to se razlikuje od Hrvatske.

Danas radite u Splitu, ne u Dubrovniku, kako je do toga došlo?

– Tako je, danas radim kao specijalist parodontologije u Stomatološkoj poliklinici Split.

Vratila sam se iz inozemstva u Hrvatsku krajem studenog 2021. godine. Moj prvotni izbor je bio Dubrovnik, gdje sam odlučila potražiti posao. Obzirom da parodontologija nije strateški važna na području Dubrovnika, ili je Dubrovnik jednostavno premali, mjesto specijalista parodontologije u javnoj zdravstvenoj mreži ne postoji. Stoga sam odlučila javiti se na natječaj u najbliži veliki grad, a to je Split. Stomatološka poliklinika Split je objavila natječaj za radno mjesto specijalista parodontologije na koji sam se prijavila i bila primljena. Kada bi neki naš Dubrovčanin ili Dubrovkinja s parodontološkim problemima htjeli parodontološku skrb preko uputnice i javnog zdravstva za koje plaćaju zdravstveno osiguranje, bili bi primorani putovati u najbliži grad sa specijalistom parodontologije, a to je Split. Tome svjedočim i sama, jer u Stomatološkoj poliklinici Split svaki tjedan primam pacijente iz Dubrovnika ili Dubrovačko neretvanske županije.

Kako izgleda jedan vaš radni dan?

– Radim u timu s dentalnom asistenticom, Vinkom Puačom, koja je također iz naših krajeva i radila je dugi niz godina kao dentalni tehničar u Domu zdravlja Dubrovnik. Naši pacijenti iz Dubrovnika mogu osjetiti malo dubrovačke atmosfere kada dođu u Stomatološku polikliniku Split na pregled i terapiju. Organizirale smo se na način da počinjemo radni dan s prvim pregledima. Nakon toga slijede inicijalne parodontološke terapije i reevaluacije, te završavamo dan s kirurškim zahvatima. Također radimo i subotom, koja je uglavnom rezervirana za kirurške zahvate, poglavito zbog pacijenata koji se lakše mogu osloboditi od poslovnih obaveza taj dan. Moram priznati da se na prvi pregled sada treba čekati i do dva mjeseca. Razlog tome je činjenica da mi pokrivamo područje Splitsko-dalmatinske županije, ali primamo i pacijente preko uputnice iz Dubrovačko-neretvanske, Šibensko-kninske i Zadarske županije, kojima nije osiguran specijalist parodontologije u okviru javnozdravstvene mreže u njihovim županijama, što kao rezultat ima duže vrijeme čekanja na prvi pregled.

Koji su danas prevladavajući problem kad se radi o zdravlju zubi i desni?

– Karijes i parodontna bolest su najučestalije patologije čovječanstva i zajedno obuhvaćaju većinu svjetske populacije. Unatoč tako visokoj prevalenciji, karijes i gingivitis bi se mogli lako spriječiti odgovarajućim tehnikama kontrole plaka. Pravilna oralna higijena, koja obuhvaća i čišćenje interdentalnih prostora, mogla bi značajno smanjiti učestalost karijesa i gingivitisa te na taj način smanjiti mortalitet zuba.

Učestalost gingivitisa je jako visoka, iako nisam pronašla točan podatak za Hrvatsku, u svijetu se kreće čak do 94 posto . Treba znati razlikovati gingivitis od parodontitisa. Gingivitis je upala zubnog mesa koja se manifestira oteklinom, krvarenjem, promjenom boje i pojave boli u području gingive. Radi se o reverzibilnoj upali, što znači da ukoliko se terapijom postigne klinička rezolucija upale, vraća se parodontno zdravlje. Međutim, ukoliko se dogodi prijelaz iz gingivitisa u parodontitis, on je ireverzibilan jer je karakteriziran progresivnim gubitkom potpornog aparata zuba posredovanog imunološkim odgovorom domaćina na disbiotički biofilm, odnosno plak. Stadij, odnosno težina parodontitisa i njegovo napredovanje je uglavnom određeno prirođenim i stečenim imunosnim odgovorom domaćina na disbiotički biofilm. Učestalost parodontitisa u svijetu u populaciji starijoj od 30 godina je 47.2 posto, a težih kliničkih manifestacija bolesti oko 10 posto, što ga čini 6. najučestalijom bolesti čovječanstva. Učestalost parodontitisa raste s godinama, tako da se u populaciji iznad 65 godina dijagnosticira u 70.1 posto slučajeva.

Vjerojatno ste se susreli sa starijim članovima obitelji koji nemaju zube. Čest razlog je upravo parodontitis – i vjerojatno su ti stariji članovi obitelji mogli izbjeći potpunu bezubost da je bolest bila na vrijeme dijagnosticirana i liječena.

Postoji li dovoljna svijest o važnosti zdravlja zubi i desni?

– Iz mog kliničkog iskustva rada u Hrvatskoj, rekla bih da postoji, ali da ima i prostora za daljnju nadogradnju. Na žalost, velik dio hrvatske populacije nije dovoljno educiran o parodontnoj bolesti, zbog čega u kasnijim godinama života dolazi do gubitka zuba. Naspram gingivitisu i parodontitisu, stanovnici Hrvatske su više upoznati s patologijom karijesa. Međutim, u zemljama zapadne Europe, karijes postaje sve manje prisutna patologija, dok gingivitis i parodontitis postaju sve učestaliji, poglavito sa starenjem populacije. Ovakav uvid je posebice važan za Republiku Hrvatsku, jer demografska struktura ukazuje da Republika Hrvatska ima sve veći broj umirovljenika. Upravo zbog trendova u zapadnoj Europi i demografske strukture Republike Hrvatske, potrebno je raditi na podizanju svijesti o gingivitisu i parodontitisu. Kao i kod drugih upalnih bolesti, bitno je gingivitis i parodontitis dijagnosticirati na vrijeme, dakle u početnoj fazi u kojoj još nije došlo do generaliziranog oblika parodontitisa koji može svojom progresijom dovesti do narušavanja i u krajnjim slučajevima gubitka mastikatorne funkcije, problema vezanih uz govor, ali i estetiku te negativnog utjecaja na samopouzdanje i percepciju sebe.

Možda vaši bake i djedovi ipak nisu trebali ostati bez zuba.

Zapravo, stanje zubi može negativno utjecati na zdravlje cijelog organizma?

– To je točno. Oralno zdravlje je neizostavni dio pacijentova općeg zdravlja i sveukupnog psihofizičkog blagostanja te uvelike utječe na kvalitetu života svakog pacijenta.

Loše navike oralne higijene i posljedično upala gingive mogu dovesti do povećanog rizika od razvoja budućih kardiovaskularnih događaja, uglavnom zbog kronične bakterijemije niskog stupnja. Iz toga slijedi da je potrebno provoditi odgovarajuću svakodnevnu oralnu higijenu i redovito profesionalno čišćenje zubi u cilju smanjenju budućih kardiovaskularnih događaja.

Dakle, ukoliko imate dijagnosticiran gingivitis, tj.krvarenje zubnog mesa i vaš stomatolog ili parodontolog vas nauče kako četkati zube i čistiti interdentalne prostore, te se podvrgnete parodontnoj terapiji, u idućih mjesec dana doći će do drastičnog smanjenja plaka i krvarenja koje će rezultirati kliničkim izlječenjem gingivitisa. Posljedično, kliničko izlječenje gingivitisa pokazuje pozitivne učinke na smanjenje razine upalnih biomarkera u serumu i na poboljšanje kvalitete života povezane s oralnim zdravljem.

Parodontitis ima negativni utjecaj na kvalitetu života, te tijekom uspostavljanja plana terapije i daljnjeg liječenja, terapeut treba biti svjestan biomedicinskog, psihološkog i sociološkog utjecaja ove kronične bolesti na opće zdravlje pacijenta. Postoji dvosmjerna veza između parodontitisa i šećerne bolesti, koja je dijagnosticirana u 7 posto populacije. To konkretno znači da ljudi s parodontitisom imaju veći rizik za razvoj šećerne bolesti, i ljudi sa šećernom bolesti imaju tri puta veći rizik za razvoj parodontitisa. Ukoliko pacijent ima dijagnosticirane obje kronične bolesti, u prisutnosti parodontitisa kontrola šećerne bolesti postaje zahtjevnija. Vrijedno je istaknuti ovdje da uspješno provedena parodontna terapija kod pacijenata s dijagnozom šećerne bolesti ima pozitivan učinak na snižavanje razina glikoliziranog hemoglobina u serumu tri mjeseca nakon terapije.

Voljela bih se osvrnuti i na parodontitis i trudnoću, jer se često u praksi susrećem s trudnicama koje se boje napraviti parodontološku obradu za vrijeme trudnoće te odgađaju terapiju do nakon poroda. Trudnice s dijagnozom parodontitisa imaju do sedam puta veći rizik od prijevremenog poroda djeteta manje porođajne težine. Dalje, ukoliko tijekom trudnoće dođe do pogoršanja parodontne bolesti, mogućnost prijevremenog poroda postaje još vjerojatnija. Shodno tome, bitno je parodontitis liječiti prije trudnoće, ali i za vrijeme trudnoće jer on povećava rizik za neonatalnu smrt, preeklampsiju te hipertenziju uzrokovanu trudnoćom. Smatram da je sve gore navedeno dovoljan motiv da trudnice koje sumnjaju na postojanje parodontoloških problema potraže odgovarajuću liječničku skrb.

Zub ili implantat?

– U svojoj svakodnevnoj kliničkoj praksi susrećem pacijente s ekstrahiranim zubima zbog parodontitisa, koji bi uz odgovarajuću terapiju sigurno mogli biti u funkciji još dugi niz godina. Štoviše, znanstvena literatura nam daje čvrste dokaze da parodontno kompromitirani zubi i dalje imaju značajnu stopu dugogodišnjeg preživljenja (≥ 90 posto) kod pacijenata koji redovito posjećuju parodontologa. Dakle, takve zube nije potrebno preventivno ekstrahirati kako bi se ugradio implantat. Implantat je svakako valjana terapijska opcija i treba je izabrati onda kada smo sigurni da je to ispravna odluka za svakog pacijenta ponaosob.

Zbog kojih problema vaši pacijenti najčešće posjećuju parodontologa? Što preporučujete svojim pacijentima, koji su osnovi savjeti s kojima ne izlaze iz vaše ordinacije?

– Pacijenti najčešće dolaze zbog učestalog krvarenja zubnog mesa koje u većem broju slučajeva traje i godinama, zatim zbog povećane pomičnosti zuba i boli prilikom žvakanja, zbog pojave prostora između prednjih sjekutića, tzv. dijasteme koja prije nije bila prisutna, kao i zbog činjenice da su primijetili povlačenje zubnog mesa i kao posljedicu toga zube koji vizualno izgledaju duži. Pacijenti s parodontitisom se često žale na neugodan zadah, tzv. intraoralnu halitozu, koji se u većini slučajeva uspješno provedenom parodontnom terapijom izliječi. Željela bih ovdje istaknuti da su pušenje i šećerna bolest faktori rizika za razvoj parodontitisa. Često pacijenti koji imaju parodontitis u svojim obiteljima imaju ukućane s istom dijagnozom i to može biti upozorenje pacijentima da dođu na pregled. Na prvom pregledu pacijent dobije dijagnozu, plan terapije, ali i detaljno objašnjenje parodontne bolesti i njenog utjecaja na cjelokupno zdravlje. Od trenutka kada raspolaže sa svim potrebnim informacijama, pacijent postaje odgovoran za svoje oralno zdravlje te ishod liječenja u velikoj mjeri ovisi i o pacijentovoj želji da zadrži svoje zube. Kada je parodontitis dijagnosticiran, uspješno liječen, upala klinički otklonjena, a parodontitis stabilan, i dalje je potrebno organizirati odgovarajuću tzv. potpornu terapiju kako ne bi došlo do daljnje progresije bolesti.

Voljela bih da čitatelji zapamte da su četkanje zubi i čišćenje interdentalnih prostora najučinkovitiji načini prevencije gingivitisa i parodontitisa. To se odnosi i na probleme koji se mogu pojaviti oko implantata, kao što je krvarenje, tzv. periimplantatni mukozitis, eritem – crvenilo, supuracija – gnojni eksudat, oteklina, te progredirajući gubitak potporne kosti oko implantata u funkciji, tzv. periimplantitis. Pacijent koji ima dijagnozu parodontitisa ima veći rizik od razvoja upale oko implantata, poglavito ako je uz to i pušač. Pravilno četkanje je ujedno i vrlo važan dio terapije gingivitisa i parodontitisa te periimplantitisa. Potrebna je edukacija pacijenata o tehnici i frekvenciji četkanja, što znači da je dovoljno dva puta dnevno četkati zube, ali da to četkanje bude kvalitetno izvedeno. Kod problema s karijesom treba raditi i na učestalosti četkanja, zbog druge vrste bakterija koje uzrokuju karijes u odnosu na parodontitis. Pacijent do ulaska u ordinaciju cijeli svoj život četka na jedan način i stvori se navika četkanja koja gotovo graniči s automatskom radnjom. A svima nam je poznato da se navike jako teško mijenjaju. Tu odlučujuću ulogu za uspjeh terapije ima individualni pristup liječnika svakom pacijentu.

Hrvatska, pa tako i Dubrovnik imaju sve više problema s nedostatkom kadrova medicinske struke. Pretpostavljam da je slična situacija i sa stomatolozima? Kako vi vidite rješenje problema?

– Tako je. Taj problem je prisutan već duži niz godina u našem gradu. Usprkos tome što ne postoji objektivno mjerenje utjecaja tog problema na percepciju života ljudi u Dubrovniku, on sigurno narušava kvalitetu života naših sugrađana. Pitanje je na koji način stimulirati mlade da se vrate u Grad, ali i potaknuti doseljenje stručnjaka iz drugih dijelova Lijepe naše te na taj način zaustaviti val masovnih iseljenja u inozemstvo. Jedan od glavnih problema mladim stručnjacima koji bi i došli raditi u Grad je neriješeno stambeno pitanje. Smatram da to nije nepremostiv problem i da postoje načini kako ga riješiti, pogotovo kada imamo na raspolaganju sredstva EU za razne projekte koje treba samo dobro osmisliti.

I sama sam se odlučila vratiti u Hrvatsku, bez obzira na rastući i poražavajući trend iseljenja. Svaki povratak je sigurno jako težak, ali se u njemu krije i velika radost te potencijal života koji su za nas oblikovale generacije naših starih koje su se na toj istoj zemlji rađale i umirale. Čak bih rekla da je povratak radostan, a odluka koja mu prethodi teška. Naime, jednom kad otiđete vani i trudite se te postignete određene rezultate, ponude počinju stizati sa svih strana. Radi se o jako dobrim ponudama koje bi mladom kliničaru i znanstveniku omogućile daljnji napredak puno većom brzinom nego što bi to bio slučaj u našoj domovini. Međutim, kod mene je prevagnulo srce, i vjera, da će biti dobro.

Vidite li se možda u budućnosti u Dubrovniku, odnosno bi li se voljeli vratiti i raditi u Dubrovniku?

– Čujte, meni je Dubrovnik uvijek u srcu i jako se veselim svakom povratku doma i kavi na našem prekrasnom Stradunu. Ukoliko se stvore uvjeti za povratak u privatnom i poslovnom životu, sigurno ću ozbiljno razmotriti tu opciju.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA