Nakon odlaska dr. Vukasovića iz primarne zdravstvene zaštite, Dubrovnik se suočio s ozbiljnim manjkom ginekologa, a stotine pacijentica ostale su bez svog liječnika. Velik pritisak pao je na preostale ambulante, koje već rade na granici kapaciteta.
S mr.sc. Željkom Bačićem, specijalistom ginekologije i opstetricije, dugogodišnjim dubrovačkim liječnikom koji na pola radnog vremena radi iz mirovine u Domu zdravlja, razgovarali smo o preopterećenosti sustava, odlasku mladih liječnika mogućim posljedicama za zdravlje žena i demografsku sliku Dubrovnika.
Odlaskom dr. Vukasovića iz primarne zdravstvene skrbi, ženama je u Dubrovniku teško pronaći svog primarnog ginekologa. Je li se povećao pritisak i na Vašu ordinaciju zbog toga bez obzira na to što radite na pola radnog vremena?
-Još od kada je dr. Vukasović neslužbeno najavio odlazak primio sam više stotina njegovih pacijentica i sad sam stvarno zatrpan i pretrpan, jer ja radim na pola radnog vremena. S obzirom na broj pacijenata koji već sada imam, kada bi se to pretvorilo u puno radno vrijeme, imao bih ih 11.000 što je ekstremno puno, a maksimalan broj za ovakvu ambulantu je devet tisuća. Tako da ja više niti mogu, niti želim niti smijem uzimati nove pacijentice, jer onda dolazi u opasnost i kvaliteta posla koju obavljate.
Cijelu karijeru ste u javnom zdravstvu, kako biste opisali trenutačno stanje s brojem ginekologa u Dubrovniku. Je li i ranije bilo ovakvih razdoblja? Očito ni u bolnici niti u domu zdravlja nemamo dovoljno liječnika da pokrije potrebe žena iz Dubrovnika i okolice?
-Koliko ja pamtim, a radim već 41 godinu, ovako nije bilo nikada. Nikada nije bila gora situacija ni u bolnici gdje su trenutačno samo tri ginekologa. To zaista ne pamtim da je ikada bilo i oni su možda i u većoj nevolji nego što smo mi. U bolnici je potrebno da bude osam specijalista da bi se pokrila dežurstva, pripreme, operacijski rad, ambulante, a njih je troje. To dovoljno govori. Ovdje u domu zdravlja imamo recimo ‘dva i pol’ ginekologa, iako ja po broju pacijenata skoro pa imam punu ambulantu, no njima je ipak gore. Ne možemo se mi na njih oslanjati, slati im pacijente na pregled, a trebalo bi biti obrnuto.
Koliko nedostatak liječnika i preopterećenost sustava utječe na kvalitetu skrbi za trudnice i hitne ginekološke pacijentice?
-Muči me da bi se moglo događati sljedeće, problem bi mogao nastati s trudnicama koje iziskuju da ih treba pregledati ponovo nakon sedam, deset dana da vidite kako neka dinamika ide. Ako ja nemam termina za taj pregled, već sam nervozan, jer to nije u redu. Primam pacijentice i prekovremeno i prije posla i poslije radnog vremena, i stvarno više nemam kada. Da ne bih došao u takvu situaciju, onda smo morali ograničiti broj pacijenta da koliko-toliko očuvamo kvalitetu posla i da odvojim svakom pacijentu onoliko vremena koliko on treba. U ambulanti u prosjeku naručujemo pacijentice svakih petnaest minuta. Za to vrijeme moram i poslušati probleme, upisati, pregledati, napraviti ultrazvuk, sestra treba uraditi svoj dio, nemamo vremena za pola sata, a neka pacijentica toliko treba. Srećom netko je gotov i za pet minuta pa se ‘pokrpimo’. Svakako ne bih htio da se zbog brzine nešto propusti ili nekakve greške počnu događati pa više nema smisla raditi.
Što će biti s pacijenticama koje se ne uspiju upisati kod ginekologa u sustavu javnog zdravstva. I ravnatelj Doma zdravlja Branko Bazdan kaže kako će kada ordinacija dr. Daničića popuni svoju maksimalnu kvotu još ostati neupisanih pacijentica iz ordinacije dr. Vukasovića?
-To je stvar ravnatelja i HZZO-a, kako će to riješiti, a ne znam postoji li u drugim centrima u Županije još liječnika koji nisu potpuno popunili svoje kapacitete, ali teško da će neka pacijentica iz Dubrovnika ići na ginekološki pregled u Metković.
Hoće li se u tom slučaju dopuštati pacijenticama da pregled obave kod privatnog ginekologa, a da im HZZO nadoknadi troškove pregleda što već postoji u slučajevima nekih medicinskih pretraga?
-Još nisam čuo da je toga bilo za ginekološke preglede, ali možda bi i to bio rješenje.
Postoji li opće interes mladih liječnika ginekologa da dođu raditi u Dubrovnik, ili ih visoki troškovi života i stanovanja odbijaju?
-Dosta mladih liječnika specijalizira ginekologiju, ali onda ode u druge sredine. U zadnjih nekoliko mjeseci dva su mlada liječnika s odjela otišli iz Dubrovnika, a isto tako su neke mlade kolegice koje su na specijalizaciji, odgodile specijalizaciju jer su na porodiljnom dopustu. Sve je to normalno i poželjno, ali s druge strane to traje, i kolegice nema na poslu. Bolnica ima tri specijalizantice u Zagrebu na specijalizaciji, a i Dom zdravlja ima specijalizanticu ginekologije. Ima ih još koji su tek započeli specijalizaciju tako da perspektiva nije loša, ali je sada tako kako jest.
Nije znači problem u interesu za specijalizaciju iz ginekologije i opstetricije, što mlade najviše odvraća od rada u javnom sektoru?
-U moje vrijeme ginekologija je bila atraktivna specijalizacija, a sada više nije. Kada sam ja započinjao nije bilo ženskog ginekologa uopće, a sada i u ginekologiji i u medicini općenito prevladavaju žene. Zašto je to tako teško je reći. Raditi ovaj posao u bolnici iznimno je stresno, imate dežurstva, pripreme, operacije, a u rađaoni imate hitne situacije koje su možda najhitnije koje postoje u medicini. Morate donositi odluke u nekoliko minuta, napraviti carski rez u deset minuta da bi spasili dijete itd. U svijetu je opstetricija najtuženija struka, tako da je iznimno stresno i morate dobro paziti što radite, i zato ljudi bježe u nešto manje stresno. Uz to po novom zakonu možete specijalizirati za naš dom zdravlja ili našu bolnicu i ako niste u obvezi platiti neku veliku odštetu kako je prije bilo, slobodni ste ići gdje god hoćete u Europskoj uniji.
Je li tu možda rješenje za dubrovačko javno zdravstvo da dođe do mladih specijalizanata, da Županija i većim penalima bar na dulje vrijeme zadrži ovdje one čije je specijalizacije financirala?
-Ravnatelji imaju takav stav, ali liječnička struka ima drugačiji, da liječnici nisu najamna radna snaga i da imaju kao i drugi pravo ići raditi gdje želi. Zašto se tako onda ne bi ograničilo advokata, elektroinženjera? Argumenata ima i za i protiv.
Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju krenuo je prvi veliki val odlazaka iz javnog zdravstva u inozemstvo, odnosno EU. Drugdje se nekako situacija smirila, a u nas je nedostatak liječnika ostao trajan problem, a evo u ginekologiji su žene, trudnice, žene u menopauzi koje trebaju stalnu skrb, ostale bez pomoći.
-Hoće li se to izjednačavanjem standarda kod nas i vani oni početi vraćati veliko je pitanje. U ovom sadašnjem vakuumu situacija je katastrofalna. Sve će žene kod nas u primarnoj zaštiti dobiti svoj termin, ali će morati više čekati, možda će se termin koji su mogle dobiti za tjedan dana sada morati čekati mjesec, ali će biti pregledane. Ono što je hitno ide u bolnicu, gore se kolege pomažu specijalistima iz drugih centara, Zagreba, Rijeke, Splita itd. No tu je pokriveno dežurstvo, ali nije operacijski program i on je spao samo na troje kolega.
Što u međuvremenu možemo očekivati ako se trend nedostatka ginekologa nastavi, kakve bi posljedice to moglo imati za zdravlje žena i ovdašnju demografsku sliku?
-Nadam se da se to neće osjetiti, ali da je teško i liječnicima i ženama to je sigurno i svi se moramo na neki način prilagoditi novonastaloj situaciji. Mislim da je ginekološka struka sada kod nas u najtežoj situaciji, a prvi smo u bolnici i započeli s dovođenjem stručnjaka iz drugih centara jer smo prvi osjetili deficit kadra. Ravnatelj raspisuje specijalizacije, nudi stan, a nitko se ne javlja, što može drugo napraviti? Ako ne možete pronaći nikoga iz Hrvatske da u nas radi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti zato što to nije atraktivno, a Dubrovnik je ekstremno skup za život u odnosu prema drugim gradovima u Hrvatskoj, možda bi netko tko o tome vodi računa Županija ili Grad to trebao stimulirati. Već se to i radi, određenim strukama u medicini se daju stanovi samo da dođu u Dubrovnik, ali opet, toliki fond nemate. Zagreb i veliki centri u Europi vjerujem nemaju deficit liječnika jer se mladi ljudi žele probijati na klinikama što je razumljivo.
