Svake se godine 22. srpnja održava fašinada – tradicionalno nasipavanje kamenja oko otoka Gospe od Škrpjela. Bokeljska je to tradicija koja seže od daleke 1452. kada je pronađena Gospina slika. Sandra Luković, bokeljka, lastovljanka – zaljubljenica u fotografiju i bokeljske običaje ustupila nam je svoje fotografije.
Perast, jedan od najstarijih i najljepših gradića u Boki kotorskoj, smjestio se u podnožju Ilijina brda u Crnoj Gori. Uz bogatstvo crkvi, od kojih je dvadeset katoličkih i dvije pravoslavne, gradić je poznati i po brojnim palačama te pomorskoj školi iz 16. stoljeća. U Perastu se rodio i poznati hrvatski slikar Tripo Kokolja te brojni pomorci. Također, petorica nadbiskupa i biskupa dolaze iz toga kraja. Pred Perastom su dva otočića: Sveti Juraj s benediktinskim samostanom iz 12. stoljeća i umjetni otočić sa zavjetnom crkvom Gospe od Škrpjela.
“Otok Gospe od Škrpjela jedinstven je u svijetu. Naime, braća Mortešići iz Perasta našli su jedne noći na hridi ispod glavnog oltara sliku Gospe. Sliku su ponijeli u svoju obiteljsku kuću. U arhivskom zapisu stoji kako je jedan od braće obolio i ozdravio po Gospinu zagovoru. No, tradicija govori da se ta slika tri puta vraćala na tu hrid. Stanovnici Perasta u tome su vidjeli Božju poruku da Gospa tu želi ostati. Počeli su 22. srpnja 1452. nositi kamenje, a bilo je potrebno oko 220 godina da sagrade otok. Gospa od Škrpjela jedno je od triju poznatih svetišta u Kotorskoj biskupiji, a zasigurno jedno od najljepših i najzanimljivijih svetišta kod Hrvata”, opisao je prije nekoliko godina ovaj običaj upravitelj Svetišta, mons. Srećko Majić.
“Prva fašinada bila je 22. srpnja 1452. Svake godine stanovnici Perasta napune svoje barke kamenjem i veslajući dolaze na otok. Obiđu oko otoka te izbace kamenje u more. Na taj se način održava otočić. Poslije toga slijede molitva krunice i slavlje mise. Često bude održan koncert ili izložba. U barkama budu muškarci bez obzira na vjeru i naciju. Riječ je o običaju koji u sebi nosi trostruku vrijednost. Prije svega, onu vjersku jer se kamenjem održava svetište. Također, pjevaju se pjesme iz toga kraja što daje kulturnu notu. Naposljetku, to je običaj koji obiluje folklorom. Na neki se način tu preklapaju vjerske, kulturne i folklorne vrijednosti. To je ogromno vjersko i kulturno bogatstvo”, pojasnio je mons. Majić.
Upravitelj svetišta mons.Srećko Majić je 2019. za Hrvatsku katoličku mrežu govorio o povijesti svetišta, hodočasnicima i suživotu u Boki, a čije dijelove smo prenijeli prethodno.
foto:Sandra Luković