Kao Domaći, nerijetko imamo poriv sakriti od masovnosti ono najljepše što nam je priroda i skladna ruka ostavila u nasljeđe, ali Trpanj bi bilo grijeh “zatajiti”. Prelijepo staro pelješko naselje sve više otkrivaju stranci, ali i domaćima može biti idealnim mjestom za bijeg od svakodnevice, užurbanosti, kolotečina.
Ovog ljeta po prvi put se ima i super razlog za biti u trpanjskom Selu, gdje će se 7. srpnja održati prvi Village wine fest, kao mlađi brat trogodišnjeg Street wine festa u Kuni, koje je osmislio i u djelo provodi Toni Ostoja čija je ljubav nekako istovjetno podijeljena između ta dva malena mediteranska biserčića. Zašto?
-Najkraće rečeno, Trpanj je moj drugi dom! Iz Trpnja vučem korijene po majci. Proveo sam tamo bezbroj lijepih dana djetinjstva, rane mladosti, adolescencije pa i živio nekoliko godina po povratku na Pelješac, sve dok mama i tetka nisu otišle u mirovinu i vratile se iz Dubrovnika. Tada selim nazad u Kunu gdje sam odrastao, pokrenuo Okusime.com portal koji se bavi promocijom i prodajom proizvoda peljeških proizvođača hrane i pića i gdje je rođena moja prva “beba” Street wine fest. Lokalni naziv za trpanjski dio rive i oko rive je Žalo. Stari dio Trpnja poznat je pak po nazivu Selo. Festival posvećen pelješkim vinarima će se održati u Selu 07.07.2026. i otud naziv Village wine fest. Smatrao sam kako je ambijent uskih kaleta i starih kamenih kuća atraktivan, da će pridonijeti atmosferi i autohtonom doživljaju Dalmacije.
A na Village wine festu sve one koji se tamo zateknu ili tamo pođu s namjerom očekuje prava pelješka priča.
-Da, očekuju vas vinarije i vina diljem Pelješca. Za mališane smo pripremili likovnu radionicu, a za odrasle degustaciju vina na kojoj ćemo kušati ukupno 7 vina i prezentirati najznačajnije pelješke sorte grožđa. Krenut ćemo s pjenušcem, preko bijelih vina sorti rukatac (maraština), pošip i grk pa sve do crnih vina sorte plavac mali uključujući i čuveni Dingač. Neizostavno, bit će pršuta i sira, za nešto prizalogajit da ne pijemo na suho, roštilj, kamenice, jela od mušula, ribe i divljači. Plesat ćemo do sitnih jutarnjih sati uz veselu glazbu za sve uzraste.
Dakle, kao u Kuni. Čime potaknuti oživljavate još jednu, moglo bi se reći, proslavu pelješkog vinarstva i gastronomije?
-Village wine fest je moja druga beba. Volim djecu, što ih je više to bolje. Kao vinska regija smatram da bi Pelješac trebao imati puno više djece nego što trenutno ima i doslovno i u prenesenom značenju. Nadam se da će se iduće godine roditi i moja treća beba. Vjerujem kako se u eno-gastro smislu imamo čime pohvaliti, ničim ne zaostajemo u usporedbi s drugim Hrvatskim regijama, rekao bi i šire, preko granice. Blizu stotinjak proizvođača vina za ovako maleno područje nije malo, nadaleko cijenjene kamenice, mušule, jedna od najstarijih solana na Mediteranu i mnoštvo lokalnih specijaliteta zaslužuju pažnju i imaju potencijal za uvrštavanje na svjetske eno-gastronomske karte. No u smislu
prepoznatljivosti, posjećenosti i medijske prisutnosti prilično zaostajemo za nekim drugim domaćim regijama, poput Istre ili Kvarnera posljednjih godina. Ovakvim događanjima želim doprinijeti promociji peljeških vrijednosti, bogatstava, specifičnosti i eno-gastro scene
općenito.
Ležerno druženje, domaćinska atmosfera bez puno šminke i autentično okruženje
Je li bilo iznenađenja kad je o kunovskoj svečanosti vina riječ?
-Pa, već prvu godinu malo nas je zatekla odlična posjećenost i pozitivne reakcije posjetitelja, javnosti, čak i struke. Kuna je selo koje nije na moru i ima svega nekolicinu smještajnih jedinica pa tu ne obitava puno gostiju. Izazov je bio dovući ljude na festival. Između ostalih, Street wine fest je pokrenut i s ciljem popularizacije ruralnih sredina iz unutrašnjosti Pelješca koje u principu u eno-gastro smislu imaju za ponuditi i više nego mjesta uz more. Na primjer, većina vinarija je smještena u područjima koja nisu na moru. Želimo ovakvim događanjima omogućiti domaćim i inozemnim gostima upoznati vina i vinarije na jednostavniji način, na jednom mjestu, bez gubitka vremena na obilaženje
svih, za što bi im trebao godišnji odmor od barem petnaestak dana. Mislim da je i to doprinijelo popularnosti Street wine festa. Ispostavilo se kako publika pozdravlja ležerno druženje, domaćinsku atmosferu bez puno šminke i autentično okruženje, a pokazali smo i da uživanje vrhunskih vina nije rezervirano samo za luksuzne ugostiteljske objekte i manjinu dubljeg džepa.
Zajedništvo ili konkurencija?
Obzirom na to, ne bi trebalo sumnjati u atmosferu koja bi se mogla postići u mjestu kakav je Trpanj, obzirom na njegov šarm i tu neku intimu lokacije koja će postati scenografija za novu pelješku vinsku priču 7. srpnja. Ali, ovakva su događanja i divna prilika za zajedništvo … koliko ima toga, a koliko nekog osjećaja konkurencije kod peljeških vinara?
-U tom smislu na Pelješcu ne djelujemo organizirano, svak se bori pojedinačno sam za sebe. Međusobno se možda i kap previše doživljavamo kao konkurencija, vjerujem kako na tržištu ima dovoljno prostora za svih. Mislim kako bi se zajedničkim naporom u određenim segmentima nešto dalo napraviti, no nije jednostavno velik broj proizvođača uvjeriti u
zajednički nastup, ne razmišljamo svi jednako, ima malih i velikih vinarija, svaka iz tih kategorija imaju svojih specifičnosti koje ne daju prostora za donošenje pravila koja će biti jednako interesantna ili fer i prema velikima i malima.
Niz je faktora koji utječu na spremnost ljudi na zajedništvo, a mnogi od njih nažalost ispadnu i otegotne okolnosti. Često se tako lokalno potegne i pitanje definiranja cijena vina i njihove razlike od proizvođača do proizvođača za istu kategoriju proizvoda. Veliki
proizvođači mogu ponuditi povoljnije cijene jer imaju količinu i zadovoljavaju uvjete prodaje u velikim trgovačkim lancima. To utječe na male vinare koji nemaju taj “privilegij” prodaje i sa svojim cijenama ne mogu konkurirati velikima. U određenim kategorijama razlike u cijeni znaju biti i prilično drastične. Za razumjeti je obje strane no u smislu
zajedništva na tu temu nije lako naći zajednički jezik. Vrijedilo bi naći kompromis, stvoriti preduvjete da obje strane pomalo popuste pa se i cijene reguliraju i razlike smanje. No koliko je to realno i ideja ne zvuči romantično, možda i naivno teško je reći.
Ako bi se mogli složiti, a mislim da bi trebali obzirom smo količinom proizvedenog vina na Pelješcu samo kapljica u moru na razini državne proizvodnje pa kvantitetom ne možemo konkurirati i odredimo kao svoj vinski put onaj koji se bazira na vrhunskoj kvaliteti, promociji naših specifičnosti poput položaja i autohtonih sorti, tradicije, baštine i
slično, bio bi to velik korak ka početku izgradnje zajedničke vinske strategije. Strategije u kojoj je kvaliteta proizvoda i usluge na prvom mjestu. S vremenom će ona sigurno dati i financijske rezultate. Trebali bi je njegovati, paziti i štiti, najviše mi sami, teško da će netko
drugi to napraviti za nas.
Evo još jedne “romantične” ideje kad već govorim o zaštiti samih sebe, svog brenda pa i cijene vlastitog proizvoda. Svega pedesetak proizvođača vina Dingač, poznatog i u svijetu, moglo bi zajednički definirati minimalnu cijenu vina Dingač ispod koje se ne ide u prodaju prema distributerima, trgovačkim lancima i drugima. Sigurno je da ga svi koji ga prodaju neće izbaciti s polica, cijenjeno je, traženo, jedinstveno, može se nabaviti samo na Pelješcu pa bi se na ovaj način izbjeglo rušenje cijena s trgovačke strane koja vas na razno razne načine na to prisiljava iz godine u godinu bilo traženjem popusta na račun količine
prodaje u prošloj godini i mnogim drugim. Obrtaj prodaje bi se u početku vjerojatno smanjio no gledajući na duge staze sigurno bi uzrokovalo pozitivne učinke. Danas imamo situacije gdje se vino Dingač koje realno vrijedi oko dvadesetpet eura u svojoj baznoj varijanti može kupiti po značajno manjoj cijeni. Ne bismo to sami sebi trebali dopustiti, bar ne s Dingačem. Dugoročno siječemo granu na kojoj sjedimo, kao što smo istu stvar učinili s plavcem zadnjih tridesetak godina.
Ne bi li pomogao napraviti korak naprijed ka zajedništvu prošlu godinu sam osnovao udrugu Pelješac Age (Age je skraćeno od art, gastro eno) kroz koju nastojimo okupiti što već broj onih koji će pomoći da se zajedničkom promociju pozicioniramo kao bitna eno-gastro destinacija što i jesmo. Jedan od segmenata koji je zajednički i odgovara svima su
događanja poput ovih s kojima smo započeli. Zahvaljujući njima proizvođači su u prilici upoznati veći broj ljudi sa svojim proizvodima ili pozvati posjetitelje u vlastite vinarije, nešto se proda i na licu mjesta. Mogli bi reći da se na ovaj način u promotivno prodajnom smislu spoji ugodno s korisnim, to nikome nije mrsko.
Čini mi se kao da imate svojevrsnu misiju za Pelješac i na Pelješcu… što vam sve to skupa znači i kakvi se planovi još “motaju” po vašoj glavi…
-Misija je stvoriti renome Pelješca kao vinske regije koja će biti sinonim na spomen Hrvatske u odnosu na vina. Nešto što će ako govorimo o vinima u Hrvata biti prva asocijacija, Pelješac i plavac mali, svugdje u svijetu. Siguran sam da je moguće. Kao što sam već rekao, potencijal je neograničen. Samo ga još moramo na ispravan način ostvariti, osigurati, povezati, prezentirati i promovirati.
Ideja i planova u mojoj glavi je puno i previše ponekad, iscrpim sam sebe samo razmišljajući o njima. Za ih ostvariti, potrebno je vremena, volje i novaca pa i nije baš jednostavno realizirati ih sve odjednom. No od nekud se mora početi pa sam krenuo malim koracima putem događanja poput Street wine festa i Village wine festa ove godine. Prošlu zimu i jesen smo se družili u četiri vinarije na Wine Party-jima degustirajući njihova vina uz prigodne zalogaje. Iduću godinu je u planu proširiti obitelj za još jednog člana, na po mnogočemu jedinstvenoj, kulturološki značajnoj i atraktivnoj lokaciji. Stat ćemo na petero djece u ovom segmentu svojih aktivnosti. O drugima, možda najbolje nekom drugom
zgodom, da ne ispadne ovaj članak bliže Bibliji nego vijesti.
Vi ste nepopravljivi entuzijast koji misli, a i djeluje s mišlju i uvjerenjem o velikom potencijalu Pelješca kao vinske regije?
-Da, potencijal je beskonačan, no samo djelomično iskorišten. Idemo lagano naprijed, no ključna riječ je lagano. Vjerujem da svi akteri, od proizvođača, lokalne zajednice na svim razinama, turističkih i državnih institucija mogu i trebaju intenzivnije doprinijeti u izgradnji Pelješca kao jedinstvene i vrhunske eno-gastro destinacije.
Pelješka vina u inozemstvu prepoznaje struka i manji dio publike iz vinskog svijeta. Pokazuju to i brojne nagrade za naša vina na međunarodnim ocjenjivanjima i mišljenja renomiranih enologa, sommeliera ili novinara. Široj javnosti su manje poznata, još uvijek su poprilično nedostupna u inozemstvu. Tu se susrećemo s nizom poteškoća, između
ostalih i već spomenutom cijenom naših vina. Skupa su u odnosu na ostale europske zemlje zbog niza razloga poput ručne obrade vinove loze, nedostatka radne snage i drugih. Uvozna, jeftinija vina iz istog ranga kvalitete našim proizvođačima uzrokuju ogromne probleme i na domaćem tržištu, zamislite onda koliko je uz dodatne troškove izvoza, prijevoza, carina i ostalih teško konkurirati na inozemnim tržištima. Ipak, svaka
roba ima svog kupca, zadržimo li kvalitetu i njenu konzistentnost pronaći ćemo i te kupce i zadržati postojeće – smatra Ostoja.
I, naravno za podsjetiti je kako vas u Trpnju, na Village wine fest 7.7.2026. i u Kuni na Pelješcu na Street wine fesu 25.7.2026. očekuje prava pelješka priča puna okusa vina i pravih peljeških morskih “tapasića”.
A, ukoliko se želi, hoće i planira na vrijeme, vinska priča u Trpnju može biti samo nastavak jednog ili više lijepo ispunjenih dana u kojima se može okupati u kristalno čistom moru na jednoj od predivnih tamošnjih plaža ili prošetati putevima maslinovog ulja i ljekovitog bilja, ugrabiti neki djelić netaknute prirode ili posjetiti neku od znamenitosti u tom mjestu, od brojnih crkvica i gradina. Nedaleko od grada možete doći udahnuti punim plućima čisti zrak, nadisati se mirisa kadulje, vrijesa, ružmarina i smilja, zaroniti u tirkizno more, namazati se ljekovitim blatom u uvali Blace… jednostavno provesti lijepo vrijeme s tim “terribili faraunima”, Trpanjcima koji su stečeni pogrdni naziv preokrenuli na vlastiti ponos.
Izrazom „terribili farauni” (strašni faraoni) prozvali su, naime, u 19. stoljeću talijanski autonomaši trpanjske trgovce i pomorce, jer su se ovi lokalni domoljubi izborili za korištenje hrvatskog jezika u poslovanju i trgovini. Taj su sarkastični nadimak Trpanjci ponosno prihvatili, pretvorivši ga u simbol svog narodnog otpora i identiteta.
Tekst je nastao pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Dubrovačko – neretvanske županije.
