Status koji joj je posvetila nekadašnja učenica Ana Jusić, kruna je pedagoškog rada svakog profesora, pa ne čudi koliko je njime dirnuta bila Snježana Vlahinić, profesorica hrvatskog jezika kojoj je upućen. Iskrene i tople riječi nekadašnje maturantice Ekonomske škole u Dubrovniku, a danas “građanke svijeta” koja živi na relaciji Pariz – Zagreb te talentirane pjesnikinje s nedavno tiskanom prvom knjigom poezije, ukazuju na to koliku ulogu u životu svakog čovjeka mogu imati profesori.
Ana Jusić je, uz fotografiju s “pronađenom” profesoricom napisala:
Prije 23 godine, u 4. razredu srednje, hrvatski mi je predavala profesorica koja mi je ostala u posebnom sjećanju. Najviše s lektirom Marcela Prousta “Combray” (U potrazi za izgubljenim vremenom).
Nakon Combraya, puno se toga promijenilo. Dugo sam ga nosila sa sobom. Dok su se moji vršnjaci držali za ruke s prvom, drugom pa i trećom ljubavi, ja sam šetala Proustovim Combrayem po četvrti put.
Profesorica Snježana predavala mi je samo godinu dana, ali ostavila je velik dojam i velik trag. Autoritet, ljudskost, stil, stav. Nije ni pomišljala da me u mom mladenačkom nedostatku samopouzdanja podizala. Riječima. Usputnim, blagim, najjačim. Kad mi je najviše trebalo.
Potaknula me na najbolje. Na ljubav prema čitanju, pisanju, pomogla u osobnom rastu, ohrabrivala.
A nije znala. Nisam joj nikad rekla.
Svaki put kad bih došla u Dubrovnik rekla bih sebi – sad je moram potražiti, ali svaki put bi me nešto spriječilo. Nakon 20 godina rekoh ipak da je možda prekasno. Nisam je nalazila ni preko internetskih tražilica ni preko društvenih mreža, nigdje. Ipak, nekako sam se nadala da ću joj jednom uspjeti sve reći.
U međuvremenu, ni u mom životu u Francuskoj nisam mogla izbjeći Combray. Došla sam u posjet dragoj mamie Hélène (200 km od Pariza) i kad sam prvi put ušla u tu kuću, rekla sam: “Ovo je Combray”. Kao da sam uselila u knjigu. Na povratku, dok smo se vozili, ugledala sam veliku tablu “Combray”.
Bila sam blizu. Nisam znala, ali sam osjetila.
Na mojoj Facebook stranici prije nekoliko mjeseci, ispod pjesme koju sam objavila, stajao je komentar jedne Snježane. Riječi su bile lijepe, tople, ljudske. Kliknula sam na njezin profil. Kad sam vidjela fotografiju nisam mogla doći k sebi. Suze. To je ona! Profesorica! Nakon što sam se sabrala, javila sam joj se…
Evo nas, nekoliko mjeseci kasnije, nazdravljamo čudu i životu.
Moja ‘potraga za izgubljenom profesoricom’ je završena.
Ja sam tražila nju, a ona je pronašla mene. – zapisala je Ana Jusić dirnuvši brojne komentatore na društvenim mrežama.
Kad smo kontaktirali prof. Snježanu Vlahinić, istaknula je kako ovakvi trenuci potvrđuju da je pedagoški rad poziv, a ne posao.
-Dotaknuti dušu tinejdžera je jako važno Obožavala sam svoj poziv i sretna sam što me moji učenici pamte po dobrom. Treba ih učiti životu i učiti od njih – rekla nam je prof. Vlahinić.
A nakon susreta u Zagrebu na kojemu su prebirale po tim uspomenama, vesele se skorom druženju u Dubrovniku i to na predstavljanju Anine prve zbirke poezije “Zvjezdani zagrljaj”. A ljepotu tog trenutka će bez sumnje uveličati i naš poznati kantautor Ibrica Jusić, Anin svekar.