12.8 C
Dubrovnik
Subota, 14 prosinca, 2024
NaslovnicaNaša čeljadLjudi NazbiljKod vrhunskih sportaša nema "praznog hoda", Anđela Violić najbolji je primjer sa...

Kod vrhunskih sportaša nema “praznog hoda”, Anđela Violić najbolji je primjer sa svojom diplomom i medaljama

Anđela Violić, danas 24-godišnjakinja, judo je počela trenirati sa šest godina. Sve je započelo tako da je gledala starijeg brata na treninzima i odlučila se i sama okušati u ovom sportu, u koji je od tada zaljubljena. Od prvih dana pa sve do danas, vjerna je jednom klubu, za koji kaže da joj je prvi i jedini, Judo klubu Dubrovnik 1966. Sav trud, rad, znoj i brojna odricanja nagrađena su proteklog tjedna kad je na Grad Slamu u Abu Dhabiju ostvarila najbolji rezultat seniorske karijere i osvojila brončanu medalju.

No, nije to jedini veliki uspjeh kojeg je Anđela postigla u posljednjih mjesec dana. Nedavno je i magistrirala odnose s javnošću na dubrovačkom sveučilištu. Usprkos svih mogućim uspjesima ova Dubrovkinja i dalje najviše cijeni i uživa u malim stvarima, poput našeg Grada, našeg mora i našeg načina života.

Već kao mlađa kadetkinja, sa 16 godina počela je ostvarivati međunarodne rezultate i priključila se hrvatskoj judo reprezentaciji. Među njenim najvećim uspjesima su ekipna bronca s Europskog prvenstva za kadete, brojne medalje s europskih kupova u svim uzrasnim kategorijama, srebro i bronca sa svjetskih kupova, višestruki naslovi prvakinje Hrvatske, te naravno već spomenuti Grand Slam uspjeh.

Pretpostavljam da ste kad ste dobili poziv za reprezentaciju bili izuzetno ponosni, ali i da ste danas izuzetno ponosni što ste članica reprezentacije?

-Da, to je nekako došlo sve po redu počevši u mlađim kadetima, kadetima, juniorima pa naposljetku i seniorima nastavljala sam biti dio reprezentacije. Sjećam se koliko sam sretna i ponosna bila kada sam prvi put nastupila na kadetskom europskom prvenstvu i odmah smo ostvarili uspjeh treće najuspješnije ekipe u Europi, osjećaj ponosa je i dan danas još uvijek isti i to je poseban osjećaj kada nastupaš i predstavljaš svoju zemlju.

Proteklog vikenda osvojili ste brončanu medalju na Grand Slamu u Abu Dhabiju. Jeste li se nadali da ćete osvojiti medalju?

– Na Grand Slam u Abu Dhabiju sam otišla bez ikakvih očekivanja, željela sam se samo boriti najbolje što znam i pokazati što mogu. Naposljetku je to ispao jedan odličan dan, dobila sam priliku za borbu za medalju što sam iskoristila najbolje moguće i osvojila svoju prvu medalju s Grand Slam natjecanja.

Jesu li se dojmovi slegli? Što vam je prolazilo kroz glavu tijekom odlučujuće borbe i na podiju tijekom dodjele medalje?

– Pa mogu reći da još nisam u potpunosti svjesna rezultata, tek vidim koliko je važan kada vidim ljude oko sebe koliko su sretni i ponosni. Sama prilika za borbu za medalju bila je izrazito motivirajuća za mene i znala sam da ću dati sve od sebe da je osvojim. Bila sam nekako smirena i odlučna i stvarno sam se prije borbe osjećala spremno i samopouzdano. U seniorskom rangu natjecanja ovo mi je najbolji plasman do sada.

Rekla bi da ste vrhunska sportašica – kako izgleda jedan vaš uobičajen sportski, trenažni dan?

– Moj dan tijekom radnog tjedna sastoji se od dva treninga dnevno, najčešće kombinacija judo treninga u dvorani te treninga u teretani ili trčanja, ovisno u kojoj smo pripremnoj fazi. Između treninga tu su uvijek bile školske i fakultetske obaveze, odmor i druženje s prijateljima. Vikendi su većinom rezervirani za natjecanja, a ako ih nema onda ih provodim s obitelji i prijateljima.

Ima li Dubrovnik uvjete za vrhunsko bavljenje sportom?

– Uvjeti u Dubrovniku za vrhunske sportaše su jako loši. Praktički dijelimo jednu malu sporednu dvoranu u Gospinom polju na tri judo kluba, a teretanu da ni ne govorim. Dakle svi sportski klubovi koriste istu teretanu što ostavlja prostor za tek nekoliko termina po sat vremena što je nezamislivo za vrhunski sport i rezultate koje zapravo ostvarujemo.

Osim što se vrhunska sportašica, donedavno ste bili i studentica. Nema ni mjesec dana da ste magistrali odnose s javnošću na našem Sveučilištu. Na što ste ponosniji, na sportski ili akademski uspjeh?

– Jako sam sretna što sam postigla i akademske uspjeha i što sam završila fakultet koji sam željela, ali osjećaj ponosa i ispunjenosti tijekom sportskih uspjeha mi je neusporediv. Nekako sam fakultet doživljavala kao obavezu dok mi je judo uvijek predstavljao zabavu, ali i „posao“ kojim se bavim i kojem se želim u potpunosti posvetiti. Osim toga osjećaj ponosa kada pobijedite borbu i osvojite medalju za svoj klub i Hrvatsku teško je opisati. Ništa se ne može s tim mjeriti, ne možete prestati i želite još.

Kako ste usklađivali sve obaveze, kažu da je sve stvar dobre organizacije?

– Složila bih se s time, smatram da su sportaši jako dobro organizirani i znaju si posložiti prioritete. U njih nema praznog hoda kako na terenu tako i u akademskim obvezama, želiš sve obaviti na vrijeme kako bi se mogao posvetiti višem cilju.

Pretpostavljam da ste i na putu do ove velike medalje ali i titule magistre imali veliku podršku obitelji i prijatelja?

– Bez podrške moje obitelji, prijatelja i trenera teško bih uspjela. Potrebno je puno žrtve za sportske, ali i akademske uspjehe i teško je to izdržati ako si sam u tome svemu. Potrebno je imati nekoga tko te razumije i tko će biti uz tebe i kada ti ne ide, jer ja uvijek kažem lako je čestitati i biti tu kada si na vrhu, ali pravi prijatelji se vide kada si na početku puta i kada ni sam ne znaš hoćeš li uspjeti.

Tko su vam uzori? Kako zamišljate svoju daljnju sportsku karijeru, je li vam u planu odlazak recimo na Olimpijadu?

– Sportske uzore nemam, želja mi je napredovati i svaki put biti bolja verzija sebe. Odlazak na Olimpijske igre mi je san kao i svakom sportašu, konkurencija je velika, ali sigurno ću dati sve od sebe i u kvalifikacijskom dijelu.

Mnogi sportaši, nakon što završe aktivnu karijeru, na neki način ostanu povezani sa svojom sportom, bilo kao treneri, suradnici, angažirani u raznim savezima. Razmišljate li možda već sad o tome?

– Trenutno mi je teško kalkulirati i razmišljati o profesionalnoj karijeri nakon ove sportske. Kada završim sa sportskim dijelom odlučit ću čime se želim baviti i radit ću što u tom trenutku budem najviše željela.

Razmišljate li možda da povežete judo i diplomu magistre? Zapravo, vidite li da danas-sutra da se bavite strukom i na koji način?

– Čak sam razmišljala o tome, i to mi se čini kao dobar put, da povežem svoje dvije zanimacije, odnose s javnošću i sport. No, opet ponavljam tko zna kako ću razmišljati za par godina i koje će me polje najviše privlačiti.

U privatnom životu, kad niste na tatamiju, velika ste ljubiteljica mode? Što vas inspirira, u čemu se najbolje osjećate? I otkuda ljubav za modom?

– Kada ne nosim kimono, volim pratiti modu. Ne bih rekla da pratim modne trendove već da nosim ono što mi se u tom trenutku sviđa i u čemu se najbolje osjećam. Rekla bih čak da sam to pokupila od mame, volimo isti stil oblačenja i te naše nedjeljne rituale odlaska na misu i kavu nedjeljom u Grad od kojih je sve krenulo.

I na kraju što ste i kakvi ste kad niste vrhunska sportašica? Kako se opuštate, kako provodite slobodne trenutke?

– Slobodne trenutke provodim sa svojom obitelji i prijateljima. Većinom su to manja druženja, ali i putovanja kako bi što bolje iskoristili slobodne dane. Naučila sam cijeniti i uživati u malim stvarima, volim Dubrovnik, naše more i naš način života ovdje. To mi je najljepši odmor i koristim to u svakom smislu kako bi „napunila baterije“ do novih sportskih obaveza.

FOTO: International Judo Federation, Anđela Violić – privatna arhiva

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

NJORGANJE