13.8 C
Dubrovnik
Utorak, 19 ožujka, 2024
NaslovnicaKolumneIGOROV DNEVNIK: to što sam ja gore, na Žarkovici vidio...

IGOROV DNEVNIK: to što sam ja gore, na Žarkovici vidio…

2015. mladi Mato Sandri Sambrailo uručio je nagradu za volontera godine.

2022. sedam godina stariji Mato progovara o prijavama volontera koji su navodno prijavili zanemarivanje i zlostavljanje i pita se isto onako kao Carrie na kraju svake epizode “A Vi prosudite jesu li inspektori Državnog inspektorata donijeli pravilnu odluku o izmještanju životinja”- AND I CANT HELP BUT WONDER …

Je l’ stvarno Sandra Sambrailo koja je danas, jučer i prekjučer istrpjela šokirane veterinare koji padaju s Marsa, predstavnike nekog azila u Kaštelima koji će nam pomoći da izađemo iz te kaljuže u kojoj žive te jadne životinje, a i mi novinari smo dobili packe da bi trebali pomoći u širenju priče i ozbiljnosti situacije na Žarkovici.

Taj mladić, Filipović koji neće moći spavati od užasa koje je vidio gore na brdu ne mora biti veterinar da bi izjavio da su sve životinje na Žarkovici bolesne.

Ali može prozvati medije, kojih u našem gradu bogu fala ima svakakvih, i svi su pisali o Žarkovici, i svi su imali slične poruke, a to su poruke Sandre i volontera.

“Nemamo uvjete, nemamo načina, ne možemo sami … “20 godina nitko ih nije čuo. Dube im je onda nekad bila rekla “strpite se još samo malo”, Mato koji “ljubitelje” životinja moli da ga ne povezuju sa situacijom, jer on nije nikakav faktor u ovoj priči, on je samo običan muškarac osjetljiv na patnje i nehumani tretman pasa na Žarkovici i on nikoga nije zvao, nikoga nije poslao…

To je zbog šuma u komunikaciji prečuo onaj šokirani, koji neće moći zaspati dok ne spasi i posljednjeg kučka sa Žarkovice u prvoj rečenici nakon predstavljanja demantirao “Ovdje smo pozvani od Grada Dubrovnika, odnosno Sanitata, veterinarske inspekcije i policije kako bismo pomogli ovim životinjama koje se nalaze u uvjetima koji su neopisivi i neshvatljivi.”

Sandra je kriva samo jer je htjela i probala pomoć, pa i onim psima od kojih bi većina Dubrovčana, pa i gradonačelnik samo pobjegli i napravili se da nisu vidjeli.

Da, to su slijepi psi, nekima možda i oko fali, neki imaju epilepsiju, neki s kožnim promjenama koje ne izgledaju lijepo, da neki imaju i tumore, izrasline, ljudi gore ima preko 300 pasa, da se nas tristo posloži sad na Stradun, našlo bi nas se i s tumorima, bez očiju i kožnim sranjima …

Neke pse nije čipirala jer azil ne smije imati velike brojke pasa, pa ne čipirani pas ne postoji, i dok god ne postoji ta Sandra ima neku šansu da mu pomogne, onako kako zna, na svoju ruku, jer onih ruka koje su trebale povući i riješiti problem imale su posla u nekim drugim ustanovama, institucijama koje imaju konkretniji profit od onog sa Žarkovice koji se mjeri u osjećaju zadovoljstva jer si pomogao nekome tko si nije mogao pomoći sam, pa i kad je u pitanju dlakava đukela, pa im je čineći prekršaje ona bila jedina opcija za nekakav život.

I dok se gradonačelnik pita je li neki pas zaslužio tretman kakav je dobio na Žarkovici, ja vas gradonačelniče pitam, a i vas sve ostale je l’ jedna žena koja je svojim izborom života na brdu gore, u kontejneru bez vode i struje već 20 godina zaslužila bar malo empatije?

Poštovanje i uvažavanje nije dobila, mislim da ga od ovih drugih ne očekuje. Uvjeren sam da isto tako nije očekivala da će je prozvati za ne brigu, ono žena ispala zlostavljač pasa. Je li ijedna osoba zaslužila da se na ovakav način šutira između veterinarske, državnog inspektorata i krim policije.

“Ne znam zašto ovi ljudi, koji su dosad ovdje radili, nisu poslali vapaj za pomoć. Nitko tko voli životinje, ovo ne može gledati” procvilio je onaj koji zbog patnji životinja ne može spavati.

Vapaja nije falilo, čuli su ih po cijelome svijetu, nije falilo ni obećanja, valjda je bar poniženjima stigao kraj. To što sam ja gore vidio je bilo ponižavanje, zlostavljanje, nebriga, i nehumanost prema jednoj ženi koja je samo htjela da njezin Grad brine o napuštenim, sjebanima, ružnima, onima koji više nisu za lov, onima koji su od ljudi dobili odbijanje, prebacivanje odgovornosti, gledanje na drugu stranu. Sve to isto dubrovački gradonačelnik je fino i pristojno kako mu i dolikuje priredio Sandri Sambrailo.

Ugodnije za gledati i slušati bi bilo da je samo opsovao, poslao direktno u onu materinu svetu stvar.

Podsjetimo, to mjesto strave i užasa, koje kroz riječi veterinara naravno off the record zvuči kao koncentracijski logor za pse je i dalje na trip advisoru visoko gore, samo zidine i žičara imaju bolje ocjene turista koji stižu u ovo slijepo crijevo od svijeta.

Mjesto zbog kojeg se ne spava, mjesto gdje se zlostavlja i zanemaruje, gdje su volonteri luđaci jer osim što rade for free, rade na zimi, rade na žegi, vazda su šporki i zapravo ovima od govornica, odijela i razmijene čestitaka i poštovanja samo smetaju, i nadaju se da će ovako proći lišo, jer nisu oni ništa – e pa to je problem, niste ništa, a trebali ste sve. To vam je zakon ove države u koju se kunete propisao.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA