Onečišćenje mora plastikom jedan je od najznačajnijih antropogenih pritisaka na morske ekosustave i obalna područja diljem svijeta, a kada je hrvatski dio Jadrana u pitanju Dubrovnik je prvi na udaru onečišćenja morskim otpadom. Za zimskih juga Dubrovnik i uvale njemu najbližih otoka i Pelješca preplavljene su morskim otpadom do neprepoznatljivosti. Slika stare gradske luke u Dubrovniku na čijoj površini pluta plastika, cijela stabla, ribarski alati, lešine životinja, pa čak i zaostale podmorske eksplozivne naprave iz davnih ratova, nije jednom obišla svijet. Prvi na udaru za velikog juga, Dubrovnik svake godine plaća visoku cijenu čišćenja svojih obala kao i male općine na otocima i Pelješcu.
O morskom otpadu kojim se bavi profesionalno kao znanstvenica, fizičarka i biologinja, ali i osnivačica Udruge Green Sea Safari Dubrovnik koja redovitim akcijama čisti i uklanja morski otpad s izoliranih plaža, otoka i uvala, dr Marlena Ćukteraš, objašnjava zašto ne samo naš, nego i otpad iz susjednih država, završava upravo na dubrovačkom području:
– Ono što je najveći problem je neusklađenost zakona između različitih država. Tako da mi imamo problem jer Hrvatska ima zakone iz Europske unije, a ostale države poput Albanije ili Bosne i Hercegovine nemaju iste zakone i one slobodno mogu imati odlagališta otpada koji su blizu rijeka i mora. I onda, jednim djelom slučajno ili namjerno, otpad završi u moru. Javna je tajna i da Albanija ima otvoreni savez s Italijom gdje se obavlja preprodaja smeća jer im zakoni to dopuštaju, a sve to onda strujama dolazi k nama – objašnjava dr. Ćukteraš.
– Upravo radi toga što je Dubrovnik zbog morskih strujanja u jadranskoj regiji prvi na udaru smo i počeli s Green Sea Safarijem ovdje, jer otpad neće ići prema Italiji nego prema nama. Najprije je na udaru Dubrovnik pa onda dalje manji otoci i gradovi. Ovdje sprečavamo da smeće ne ide dalje, i umjesto da dobijemo maksimalnu podršku, borimo se – govori dr. Ćukteraš.
Koliko zapravo tona morskog otpada svake godine strujama uđe u naš mali Jadran i zadrži se na dubrovačkim plažama? Postoji li način da se taj problem ikako riješi, pitanje je kojim se danas bavi više međunarodnih projekata i mnogi znanstvenici, koji upozoravaju na visoku cijenu plastičnog otpada koju posredno plaćamo kroz zdravlje zbog sveprisutne mikroplastike.
Ipak, čini se da zapravo nema točnog odgovora niti procjene koliko nas morskog otpada okružuje ili je zakopano na morskom dnu, a sutra će biti izbačeno na naše plaže. Najčešće se spominje podatak kako samo jedna koćarica godišnje na kopno izvuče između 700 kilograma i dvije tone otpada s morskog dna, no to je samo djelić informacije, a čini se da problem svake godine raste. Na dubrovačkom području jedini egzaktne podatke vodi dubrovačko komunalno poduzeće Čistoća koje prikuplja otpad s 40 plaža na području Dubrovnika, kroz redovito čišćenje i izvanredna čišćenja zimi. Njihove brojke zadnje tri godine pokazuju kako trend prisutnosti morskog otpada na obali raste i nastavi li se tako prema svemu sudeći, sve ćemo više trošiti novca i truda da uživamo u našem čistom moru.
Prema podacima dubrovačke Čistoće naime, u 2024. godini potrošeno je 49 radnih sati i prikupljeno 16,2 prostorna metra miješanog komunalnog otpada iz mora i s plaža, lani je na čišćenju obale potrošeno 75 sati rada i sakupljeno 52,1 metar prostornih otpada, gotovo četiri puta više nego godinu ranije, a u prvih osam mjeseci ove godine već su djelatnici Čistoće Dubrovnik prikupili 42,3 prostorna metra otpada iz mora i s obala samo u Dubrovniku.
Tijekom jeseni, zime i proljeća za nevremena najveći dio otpada na plaže i obalu dolazi morskim putem, dok je zanemariv dio koji dolazi s kopna, ističu u Društvu Čistoća d.o.o. koje vodi evidenciju o prikupljenom otpadu iz mora ( po količini otpada, vrsti otpada, broju djelatnika koji su sudjelovali u prikupljanju otpada, vrsti specijalnog vozila za odvoz otpada).
Samo oni koji čiste morski otpad mogu reći koje su količine prikupili, sve drugo je teško procijeniti, i koliko mi onečišćavamo, tako da nešto gurnemo u more, a koliki je onaj dio koji zaista dolazi iz Mediterana, slaže se i dr Ćukteraš.
Trend da se količine otpada u moru koje zimi zapljuskuju dubrovačke obale stalno uvećavaju je stalan, a izvjesno je i kako će vrlo skoro problem morskog otpada oko Dubrovnika i višestruko uvećati. Evo zašto:
– Definitivno je da je postotak onoga što dolazi k nama sve veći i veći. Zašto je to tako? Zato što imamo sve manje količine vode u rijekama, bez obzira jesu li to Neretva, Cetina ili neke rijeke u Albaniji koje su pod hidrocentralama. Mi ćemo u Dubrovniku imati puno veći problem kada počnu raditi Gornji horizonti (veliki hidroenergetski projekt u istočnoj Hercegovini koji predviđa preusmjeravanje dijela voda koje prirodno otječu prema slivu Neretve u sliv Trebišnjice prema hidroelektranama op. a.). Kada 40 do 60 posto Neretve nestane u tim bazenima iznad i gdje više ta sila rijeke koja sprečava prodor struje iz Mediterana, to neće moći raditi, Dubrovnik će biti na još većem udaru. Količina svega što dolazi morem prema nama će se ne udvostručiti, nego upeterostručiti – govori dr. Ćukteraš:
– Koji god broj sada postavimo kao mjeru npr. jednu ili više tona, on će kada počnu raditi Gornji horizonti biti četiri do pet puta viši.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
