Veći je blagoslov bio nama dok smo dijelili sendviče kad smo vidjeli kako su se ozarila lica umornih ljudi u toj koloni, nego što smo im donijeli sendviče. Svi su bili zahvalni naročito su mala djeca iskreno reagirala, kaže danas don Petar Markić župnik župe sv. Srđa i Baha u Pridvorju, koji je jučer sa svojim mladim župljanima dijelio vodu i sendviče ljudima koji su više sati zapeli u nepreglednim kolonama, na granici s Crnom Gorom.
Zbog ove je divne ljudske geste župnik Markić postao i zvijezda dana, a on kaže kako mu današnja medijska pozornost teže pada od jučerašnje akcije u kojoj su njegovi mladi župljani napravili i podijelili više od tisuću sendviča do kasnih večernjih sati. Svakako svi su zaslužili trenutak slave.

- Svi smo vidjeli te kolone auta kroz Konavle, kako su ljudi umorni i gladni pa sam razmišljao kako im pomoći, a onda me nazvao moj mladi župljanin s istom idejom. Odmah sam zvao pekaru da nam naprave kruh, kupili smo nešto narezaka, i pozvali i druge preko KUD-a da dođu koji su se odazvali i napravili prvu turu sendviča koju smo podijelili motorom – priča don Petar.
- Kasnije popodne, kad smo napravili još više sendviča, svi smo pošli na magistralu i dijelili sendviče i vodu, a to nam je svima ostavilo najviše dojmova. Ljudi su satima čekali, bili su umorni, nervozni, a opet su izlazili iz auta zahvaljivali se, slikavali se s nama. Vidjelo se da im je podrška i to što se nisu osjetili napušteni u toj koloni, značila još više od sendviča. Malo su i razgovarali s volonterima koji su gledali pomoći kako god je trebalo, mada ljudi uopće nisu bili zahtjevni niti su nešto tražili. Svi su bili zahvalni. U tom mraku i koloni, neki su izašli prošetati i izgubili se, pa smo tako pomogli jednoj putnici da pronađe automobil koji je vozio muž, nekako se sporazumjevši preko Google prevoditelja, baš je sve bilo pozitivno – priča don Petar Markić.
Mladim volonterima iz Pridvorja, kaže njihov župnik, ovo je iskustvo, naročito zajednički odlazak do kolone da podijele sendviče, isto ostalo u lijepom sjećanju, dobili su nagradu za svoj trud vidjevši koliko je važno pomagati i kako je pravi smisao ne samo dati hranu i vode, nego i u osjećaju da kad se netko nađe u nevolji da možete pružiti pomoć.








Prekrasno! Vrijedno potpunom oprostu o Porcijunkuli i evanđelju u kojem Isus govori ” Dajte im jesti vi”! Proveo sam ratne 1993 i 1994 godine u državnoj službi u PU DN i percipirao tamošnji narod kao dostojanstveni, vjernički i samaritanski, a ovo što je narod sada učino potrebitima, ono je čime se može ponositi svaka država, puk i svi koji ovako žive svoju vjeru…
Nemam riječi hvale…
Bravo, hvala, svaka čast, divno…
Bb svima