8 C
Dubrovnik
Četvrtak, 15 travnja, 2021
Naslovnica Kultura ČITAJMO ZAJEDNO: predstavljamo Ivu Pozniak kao pjesnikinju

ČITAJMO ZAJEDNO: predstavljamo Ivu Pozniak kao pjesnikinju

Poezija je pjesma duše. Upoznajmo našu sugrađanku Ivu Pozniak kao pjesnikinju.

uštap

držim se za uštap

čvrsto objema rukama

za reflektor pod kojim plešem

izgrebana od suza

dok mi perje s božićnog drvca

škakulja pazuhe

ponekad sanjam kako ti mičem kosu sa čela

i to je sve što o tebi sanjam

krevet je posut drobljenim makadamom

ostaje kao čudan bijeli trag pod nosnicama

ujutro ti jedino vire stopala

klimatske promjene

možda me nekad spomene

“to je ona cura s klimatskim promjenama”

moj spomen ostavi mlijeko na zidovima

uvuče se u vlakna vunenog tepiha

kao suhi kolačić koji dobiješ uz kavu

i nikad mu se ne sjećaš okusa

neposredna poruka u obliku slatkog prutića

da je život predivan

slijevam se niz hladne pregrade rezervirane sobe

do čvoranja buchare niti

uzemljena ostavljam grudice

kao puding

u potrazi za načinom

kako da ovo cvijeće napokon proklija

jebene klimatske promjene

snijeg

ovako ja to zamišljam

pravim anđele u plahtama tvog kreveta

iz očiju ti sniježi

usnama hvatam pahulje

tope se od vreline uzdaha

preko lica razlijeva čipka

prekrila je planine

šume

ostavila iscjedak u nizinama

na vlatima trave

(u proljeće će rasti visibabe)

kad čvrsto stisnem kapke

prepoznajem sve oblike

čuje se samo zvuk propadanja

u negaženi bijeli pokrivač

dok meke sove

nose tople obroke mladuncima

(nešto su ubile)

sutra ću

sakrivena iza čempresa

jesti preostale grumene

ostajem te žedna

rune

crtam rune po prstima lijeve ruke

zaštita, ljubav i sreća

(kažu treba nositi carnelion)

meditiram nad juhom

da zahvati sve s dna

lovorika bezobrazno pluta

prepustila se valovima

u pokretu od glave

vrata i ramena

samo kružno bez prestanka

pjena mumlja mantre

ako stanem

umrijet ću nad ovom juhom

kosa će mi se preliti preko rubova teće

i zasmrditi paljevinom cijelu kuhinju

vrtložiti ću u ništa

prostor između borbe i odustajanja

zapeti sa slikom nijemih ljesova

što čekaju da ih se zakopa

onda ću se kazniti

jer sam namjerno umrla

pa ponizna odmah oživim

dijelim juhu svima

uzmi vruća je i zdrava

moraš radi imuniteta

iz misli me trgne jedino slika

tvojih tetovaža na rebrima

da pročitam što piše

je li boja crna ili zelena

ne smijem te ni polizati

kad ćemo se ljubiti

krugovi

zaokruži

kruži nožnim prstima po parketu

napiši poruku kućnom prašinom

stavi naglasak na O

mrvicama pojedenog peciva i odbačenih dlaka

(to je više nego mnogi imaju)

noću dajem imena plahtama

strah

ljutnja

tuga

gađenje

radost

sve me to pokriva

u krevetu kao pod zelenom travom

griju me crne šape koje trče u snu

sklupčat ćemo se u božićnu kuglu

zaštititi od stropa što se ljušti i otpada

(sve otpusti)

petardi novogodišnjeg slavlja

spasit će nas pokrivači puni osjećaja

hranit ćemo se savršenim oblicima

maminih prikli

kad ne prepoznaješ kraj

kružit će nam crijeva

nastavci živaca

od usta do stopala

i natrag

ispisivat ćemo ljubav krugovima

IVA POZNIAK rođena je u Dubrovniku 1983. Po struci biologinja mora, trenutno radi na svom prvom rukopisu, radnog naziva “Burleska”.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

Komentar tjedna by Lidija Crnčević

Put oko Svijeta

Slatki život Alise Nenadić