12.8 C
Dubrovnik
Četvrtak, 18 travnja, 2024
NaslovnicaLifestyleADAM SPENCER YOUNG, fotograf koji je proslavio tetu Lucu: zahvalan sam na...

ADAM SPENCER YOUNG, fotograf koji je proslavio tetu Lucu: zahvalan sam na tom iskustvu

Britanski fotograf Adam Spencer Young nedavno je objavom svoje fotografije tete Luce iz Vitaljine, proslavio na stranicama Vogue-a konavosku nošnju i mudrost konavoske žene. Porazgovarali smo s njime.

Rođeni ste u Engleskoj, tamo i živite? Što vas veže za Hrvatsku?

Moj teta Karen udala u Srebreno. Jedna od mojih najranijih uspomena vezana je uz posjet njoj i njenom suprugu Iliji, kad sam imao tri godine. Iz tog perioda ostalo mi je živo sjećanje na kameni Grad i stjenovite plaže. Moji rođaci i njihove obitelji još uvijek žive tu, a Srebreno mi je još uvijek jedno od najdražih mjesta za posjetiti.

Adam Spencer Young

Fotografije Luce Đuratović ovaj je mladi fotograf snimio za vrijeme posljednjeg posjeta, neposredno prije izbijanja svjetske pandemije, a u sklopu projekta „Refleksije“.

– Namjera mi je bila susresti se sa stvarnim ljudima i postaviti im niz pitanja o život, a sve s cilj da na kraju napravi knjigu fotografija koja će zadržavati savjete o životu za mlade ljude. Uz to, želio sam iskoristiti priliku koja mi se pružila i pokušati ovjekovječiti hrvatsku kulturu i tradiciju koja me fascinirala od kada sam bio dijete. Stric Ilija pričao mnogo mi je pričao o ovom kraju, koji je u potpunosti drugačiji od Engleske i htio sam iskoristiti priliku da ga još više upoznam. Na sve ovo potaknula me i moja rodica Kim Butigan, koja je i organizirala niz susreta i fotografiranja s obiteljskim prijateljima. S obzirom na to da ja, nažalost, još uvijek ne govorim hrvatski, Kim je bila i prevoditeljica tijekom intervjua. Rad s njom na ovom projektu bilo je jedno fantastično iskustvo tijekom kojeg su se naše različite obiteljske kulture spojile. Jedva čeka da nastavimo surađivati!

Što vas se najviše dojmilo pri susretu s tetom Lucom? Čega ćete se zauvijek sjećati?

– Iskreno, prije nego što sam upoznao Lucu bio sam lagano nervozan. Brinula me i jezična barijera između nas. No, čim smo se upoznali sve moje brige su nestale. Dočekala me otvorenih ruka i širokog zaraznog osmijeha. Biti u njezinoj prisutnosti bilo je nevjerojatno i više sam nego zahvalan na tom iskustvu.

Tijekom susreta s Lucom Đuratović

Fotografije, posebno portreti trebali bi prenijeti ali i pobuditi osjećaje u onim koji ih promatraju. Što je ono što ste vi pokušali zabilježiti i koje ste osjećaje kroz fotografije pokušali prenijeti?

– Inicijalno sam pokušao prikazati i prenijeti dio hrvatske kulture i tradicije, naravno uz osobnost tete Luce. Imala je izuzetno pozitivan stav prema životu. Rekla mi je da iznimno zahvalana na svojoj obitelji koja je i dalje okružuje. Ispričala mi je da je proživjela težak život, no potom se nasmiješila te dodala kako ju je Bog blagoslovio. Unatoč svim poteškoćama, proživjela je lijep život. Njezin savjet je bio: Ne uzimaj ništa zdravo za gotovo i uvijek budi zahvalan Bogu za dobre stvari koje u životu imaš. Iskreno, pamtit će te riječi do kraja života.

Na kraju je portret tete Luce objavljen u Vogue. Kako je i do toga došlo? Smatrate li to možda i najvećim postignućem u svojoj karijeri?

– Fotografima su na platformi Photo Vogue koja je dio Vogue Italija jednom tjedno omogućene prijave. Iako se ne radi o klasičnom tisku, fotografije procjenjuju i odabiru istu urednici. Ovo je zasigurno jedan od najznačajnijih trenutaka u mojoj karijeri, iako u ovom slučaju ne volim koristiti riječ karijera, jer sam ovaj projekt napravio zbog samog sebe. Tijekom karijere radio sam kao fotograf u glazbenoj industriji i imao sam priliku surađivati s mnogim slavnim osobama i velikim bedovima. Iako sam volio taj posao, još više volim mogućnost povezati se stvarnim ljudima. Tijekom fotografiranje osjetio sam istinsku povezanost s Lucom, a to mi znači mnogo više.

Jesi li fotografije tete Luce jedine koje su nastale u tom periodu?

– Ovaj posjet bio je zapravo rijedak obiteljski odmor s mojim bakom i djedom, Betty i Dennisom, koji se i sad nalaze u Srebrenom, stoga sam bio ograničen s vremenom za fotografiranje. No, imao sam sreću da sam pozvan na utakmicu Divlje lige, na kojoj je igrao Fun H20 iz Mlina. Nikad nisam doživio išta slično i cijelo iskustvo bilo je nevjerojatno. Došli smo u Porat u Dubrovnik brodovima, a atmosfera je bila neopisiva. Nadam se da fotografija koju sam tad snimio govori sama za sebe.

– Osim toga moj rođak Daniel odveo nas je u obilazak Kupara. Tamo sam, u ruševinama nekadašnjeg hotela, napravio sjajnu fotografiju mog djeda Dennisa. Ova fotografija mi iznimno znači jer je djed posljednji put bio u Kuparima bio prije više od 30 godina, kao poseban gost mog ujaka Ilije. Smatra da je fotografija iznimno snažna jer pokazuje protok vremena.

Adamov djed Dennis u Kuparima
Adamov rođak Daniel

Planirate li se vratiti i nastaviti s portretima?

– Naravno da bih se volio vratiti. Ljudi u Hrvatskoj su fenomenalno reagirali na fotografije. Činjenica da je moj rad prepoznat jednak je dobitku na lutriji. Neke od poruka koje sam bile su nevjerojatno dirljive. Iskreno mogu reći da se trud isplatio. Naravno da bih volio nastaviti s ovom lijepom pričom. Stoga molim one koje žele podržati projekt ili imaju prijedlog koga bih trebao upoznati i fotografirati da mi se jave!

FOTO: Adam Spencer Young

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA