Našu sugrađanku Ivu Pozniak dosad smo predstavljali kao znanstvenicu koja se bavi ekologijom mora, pjesnikinju i ljubiteljicu životinja, ali kako je za nju život vječno učenje i rast, ovog puta svim tim njenim afinitetima i talentima pridružujemo još jedno. Iva je instruktorica prakse Bereginja i nedavno je naše sugrađanke pozvala da joj se pridruže i saznaju nešto više o tom dijelu staroslavenske mitologije o kojoj se jako malo zna i gotovo uopće ne priča.
Kad si prvi put došla u doticaj s praksom Bereginja i što te privuklo da postaneš instruktorica?
S praksom Bereginja sam se susrela u izazovnom razdoblju pandemije, u trenutku kada nam je svima trebalo nešto što povezuje tijelo, emocije i dublji smisao. Prvo me privukao pokret i ples, jer se plesom bavim cijeli život, ali ono što me zadržalo bila je kompleksnost i bogatstvo same prakse.
Fasciniralo me koliko su naši preci poznavali tijelo i njegovu povezanost s prirodom i unutarnjim svijetom, ali i činjenica da se ta tradicija u ovom obliku gotovo izgubila i danas postoji samo u tragovima.
Kroz Bereginje sam pronašla način da spojim svoje tri velike ljubavi: ples, prirodu i duhovnost.
Instruktorski put došao je spontano, kao želja da to iskustvo podijelim. Ova praksa u naše je krajeve došla preko Ruskinje Ksenie Silaeve, a danas postoji više škola i pristupa. Sudjelovala sam na različitim radionicama, a instruktorski program sam završila u Školi plesa Bereginja kod Latice Adnađ, čiji me način rada najviše privukao i kojoj dugujem posebnu zahvalnost za prenošenje znanja i podršku na tom putu.
Motiv Bereginja u konavoskom vezu
Riječ je o vilama iz staroslavenske mitologije koja se u školama gotovo ne spominje. Zašto bi to trebalo promijeniti?
Bereginje su vile zaštitnice iz slavenske mitološke tradicije. Sam naziv dolazi od ruske riječi obereg, što znači zaštita, i već u toj riječi krije se njihova osnovna ideja, čuvanje života, prirodne ravnoteže i unutarnje harmonije.
Ono što je posebno zanimljivo jest da praksa Bereginja nije samo simbolična, nego strukturirana kao sustav koji ima više slojeva. Postoji tzv. „slavenski horoskop života” koji se temelji na sustavu od 27 Bereginja – energetskih arhetipa podijeljenih u 9 krugova i 3 svijeta. Kroz određene načine izračuna prema datumu rođenja određuje se glavna Bereginja, odnosno arhetipska energija koja je osobi dominantna. Na taj sustav nadovezuje se i praktični dio, svaka od 27 Bereginja ima svoj specifičan pokret, kao i vizualni aspekt kroz simbol i afirmaciju. Kroz povezivanje pokreta, simbola i namjere, žena se dublje povezuje s tijelom, vlastitom cikličnom prirodom, ali i s okolinom.
Ne mislim da mitologiju treba učiti kao doslovnu istinu, ali smatram da je važno poznavati vlastite kulturne korijene. Slavenska mitologija nosi bogat jezik simbola kroz koji su naši preci tumačili odnos čovjeka, prirode i svijeta, ne samo kao „vjerovanje u vile“, nego kao dio identiteta koji danas gotovo izostaje iz obrazovanja. Kako stari Slaveni nisu imali razvijen sustav pisanih zapisa, znanje se prenosilo usmenom predajom, kroz priče i rituale. Tragovi tog znanja danas su vidljivi upravo u usmenim predajama i tradicionalnom vezu, koji je jedno od rijetkih mjesta gdje je simbolika ostala “zapisana”. Meni je osobno bilo posebno zanimljivo prepoznati motive Bereginja u konavoskom vezu, kao tihi trag znanja koje i dalje živi oko nas.
Vezuju li se Bereginje isključivo uz žensku energiju i zašto?
Praksa kojom se ja bavim primarno je usmjerena na žene. Postoje i slični sustavi za muškarce, ali ovaj je oblik razvijen s fokusom na žensko tijelo i iskustvo. Pokreti su nježni, kružni i prilagođeni ritmovima ženskog tijela, a naglasak je na stvaranju sigurnog prostora u kojem žena može istraživati sebe bez pritiska ili usporedbe.
Bereginje se nazivaju i slavenskom gimnastikom ili jogom – kako ona izgleda?
Praksa uključuje svjesne, energetski usmjerene pokrete i položaje tijela koji djeluju na fizičku, emocionalnu i mentalnu razinu, s ciljem njihovog međusobnog usklađivanja. Ne radi se o snazi ili fleksibilnosti, nego o prisutnosti u tijelu. Izvana može podsjećati na spoj plesa, joge i meditacije, ali ono što je ključno je unutarnji doživljaj. Kroz pokret se povezuju tijelo, emocije i pažnja.
Žena kroz praksu postupno počinje prepoznavati gdje u tijelu nosi napetost, gdje nedostaje energije, a gdje je ima previše. Taj proces često donosi osjećaj smirenja, jasnoće i dublje stabilnosti.
Praksa Bereginja nije “rješenje”, nego alat
Po čemu je to posebno i ima li ograničenja – kome je namijenjena?
Posebnost ove prakse je u tome što ne traži performans. Nema natjecanja ni idealne forme. Svaka žena radi iz svog tijela i u svom ritmu.
Namijenjena je ženama različite dobi i iskustva. Ograničenja su uglavnom fizičke prirode, kao i kod svake tjelesne aktivnosti, ali se praksa može prilagoditi svakoj osobi. Bitno je da bude ugodno. Kada žena usvoji osnovne pokrete, može ih pretvoriti u vlastiti ples, obojen njezinom kreativnošću. U svakom trenutku može birati one pokrete i simbole koji joj najviše odgovaraju i koji podržavaju ono kroz što prolazi.
U čemu je tebi pomogla praksa Bereginja i zašto je želiš širiti?
Meni je donijela osjećaj stabilnosti u tijelu i jasnoću u trenucima kada sam bila preopterećena. Naučila me slušati vlastiti ritam, a ne ići protiv njega, i možda najvažnije, naučila me usporiti. Ne želim je širiti kao “rješenje”, nego kao alat. Ono što žena s tim napravi, ostaje njezin osobni proces.
Za mene je to i jedno lijepo slavljenje života i prirode, ali me posebno privukla dubina samog sustava koji stoji iza pokreta. Svaka Bereginja nosi svoju arhetipsku priču, povezanu s određenom totem životinjom, biljkom, simbolom i odnosima s drugim arhetipovima. Kroz tu praksu otvorio mi se prostor da svoja različita znanja i interese povežem u jednu cjelinu koja ima smisla, na razini tijela, i na razini simbolike.
Jesi li spremna na komentare da je riječ o bogohuljenju?
Takve komentare razumijem jer dolaze iz nepoznatog. Mislim da problem nastaje kada se nešto pogrešno interpretira. Ova praksa nije religija niti zamjenu za vjeru. Ona je rad s tijelom i pažnjom, utemeljen u simbolici naše kulture. Tko to ne osjeća bliskim, potpuno je u redu.
Na koji si način osmislila rad sa ženama?
Trenutno vodim grupne susrete kroz Airbnb Experience, uglavnom tijekom ljeta, za manje grupe žena. Program je prilagođen posjetiteljicama, odvija se na engleskom jeziku i kroz njega povezujem praksu Bereginja s ljepotom i prirodom našeg kraja.
Kako dolazim iz područja zaštite mora, u svoj rad sam uključila i “morsku dimenziju”, gdje svaki arhetip Bereginje povezujem s određenim morskim bićem koje simbolički odgovara njegovoj energiji.
Zbog obveza trenutačno nemam prostor za opsežnije radionice, ali sam u ovom globalno izazovnom razdoblju pokrenula Mini Savjet Bereginja – kratke online susrete u kojima žene mogu dobiti uvod u praksu, osobni uvid kroz svoj dominantni arhetip te postaviti pitanje i dobiti smjernice kroz simboliku Bereginja.
Bi li nešto dodala kao poruku?
Možda samo ovo: Bereginje nisu bijeg od stvarnosti. Naprotiv, pomažu da u njoj budemo prisutniji i svjesniji.
