U šetnju zelenim Dubrovnikom krenimo s Nikolinom Kapović koja je napisala lijepi tekst o dubrovačkim đardinima za časopis TZ Grada Dubrovnika “Welcome to Dubrovnik”.
Napisala: Nikolina Kapović
U zagrljaju Zidina odredbama Statuta iz 1272.g., i njegovim kasnijim dopunama, nastaje Grad skladne kamene arhitekture. Urbanizacija je prvenstveno imala za cilj osigurati što više stambenoga prostora, pa gusto izgrađeno tkivo, unutar povijesne jezgre Dubrovnika, nije ostavilo dovoljno prostora za oblikovanje značajnijih zelenih površina. Iako na prvi pogled Grad izgleda lišen svakog zelenila, on ipak ima značajan broj zelenih površina među kojima razlikujemo: samostanske i klaustarske vrtove, privatne vrtove, terase i balkone, zelenilo ulica, poljana i arheoloških zona sa spontano izraslom vegetacijom. Obilaskom gradskih Zidina otkrit ćemo velike rubne vrtove i dominantno soliterno drveće, zelene terase, a tek detaljnim pregledom i šetnjom ulicama, otkrit ćemo njegovu zelenu dimenziju.
Posebnu kategoriju unutar zelenih površina Grada predstavljaju samostanski i klaustarski vrtovi. Franjevački samostan Male braće poznat je po svojoj apoteci iz 1317.g., ali jednako se može ponositi i najvećom zelenom površinom unutar gradskih zidina koju čine dva klaustarska vrta i veliki gornji vrt. Romanički klaustar iz XIV.st. otvoren je za javnost i u njemu se nalazi nastariji dubrovački vrt održavan u kontinuitetu do današnjih dana. Po sredini vrta je šetnica s kamenim klupama i fontana s kipom sv. Franje. Uz živicu od šimšira u vrtu rastu citrusi, cikasi, aukuba, palme žumare, cvjetaju ruže, bugenvila, lagerstremija, pelargonije i juke. Drugi renesansni klaustar iz XVI.st. zatvoren je za javnost. U njemu je cisterna za vodu, a od bilja nalazimo geometrijski oblikovanu živicu od šimšira, juku i ljutu naranču. Veliki terasirani gornji vrt, koji se proteže od sjevernoga krila samostana sve do igrališta podno tvrđave Minčeta, zasađen je agrumima, voćkama, sezonskim povrćem uredno posađenim u gredice, a ukrašen je 50 metara dugom šetnicom s kamenim stupovima čiju odrinu prekriva vinova loza. Pogled sa Zidina na ovaj lijepi i uredni vrt izaziva divljenje i poštovanje jer franjevci i dalje vrijedno rade na svojoj zemlji, a nekoć su ljekovito bilje koristili za izradu pripravaka u svojoj glasovitoj apoteci.
Uz istočna gradska vrata smješten je dominikanski samostan. Njegov gotičko-renesansni klaustarski vrt iz druge polovice XV.st. okružen je triforama, a u sredini popločanog dvorišta kamena je kruna cisterne. U vrtu ratu rastu citrusi, kamelija, bugenvila, cikasi i živica od šimšira. Dominikanci također imaju značajne zelene površine oko samostanskog sklopa, te voćnjak i povrtnjak koji se otkrije dok šetamo sjevernom stranom Zidina.
U Gradu je još nekoliko bivših samostanskih sklopova koji su važni u zelenoj slici Grada, poput velike vrtne površine oko samostana sv.Marije od Kaštela uz južnu stranu Zidina gdje rastu masline, citrusi, nespola, pitospore, cikasi, ruže, ružmarin i raznolike trajnice, a odrine nekoliko okolnih kuća prekriva loza i lozica (divlja loza). Značajni su i vrtovi u sklopu Isusovačkog kolegija u kojemu dominira krošnja platane, te zelenilo unutar klaustra bivšeg ženskog samostana sv. Klare s ljubičastom bugenvilom, ljutim narančama i pitosporama.
Osim samostanskih vrtova većina zelenih površina i vrtova nastaje nakon potresa 1520.g., pogotovo onog najjačeg 1667.g. koji je srušio pola Grada. Obnova koja je uslijedila donosi i sretna rješenja u zacijeljivanju ranjenoga gradskog tkiva na način da se unutar srušenih kuća odlaže šut i ostaci građevinskog materijala, po kojim se nasipa plodno tlo i na razini prvog kata kuće formiraju vrtovi ili tarace. Jedan od većih vrtova tako već 1590.g. podiže Mato Gradić na južnoj strani Grada uz crkvu sv. Stjepana. U ogradnom zidu ovoga vrta iz ulice Kneza Hrvaša otkrivamo zazidane romaničke i gotičke okvire vrata i prozora nekadašnje srušene kuće. Ovaj vrt je posebno vrijedan jer je jedini unutar povijesne jezgre koji ima sve elemente dubrovačkog renesansnog vrta: dugačku popločanu šetnicu s kamenim stupovima za odrinu, kapelicu sv. Jeronima, gustjernu za vodu, izdignuta vrtna polja zasađena citrusima, šipkom, oleanderima, cvijećem i povrćem.
Nekoliko je primjera kad se vrt ili taraca, koji su pripadali kući, nalaze na suprotnoj strani ulice pa se povezuju mostom. Takav primjer nalazimo u Zvijezdićevoj ulici ili npr. u ulici Dinka Ranjine gdje zidani most povezuje današnji Hotel Pucić Palace s taracom na kojoj je smještena kapelica Srca Isusova.
Između Muzeja Rupe i ulice Iza Roka, u koju se ulazi iz ulice Od Domina, velika je zelena površina pod odrinom koju su vlasnici ugostiteljskog objekta prije par godina dodatno oplemenili sadnjom stabala platana, penjačica i nižeg bilja. Veći sistem odrina nalazimo i na više mjesta na Pelinama ispod sjevernih Zidina Grada. Interesantni su primjerci loza ili ostalih penjačica koji su posađeni u arle ili pak rastu uz same kuće ispod kamenog pločnika, a propele su se visoko do balkona ili taraca na vrhu kuća. Jednu takvu lozu nalazimo uz crkvu Gospe od Karmena, a puno ih je po ulicama između Prijekoga i Pelina. Najstarija vinova loza u povijesnoj jezgri Grada nalazi se na Prijekome uz palaču Isusović – Braichi, danas Hotel Stara loza.
Neke ulice zadivit će nas bogatstvom cvijeća na prozorima i brojnim lončanicama poredanim po skalinima. Stanovnici Grada neke ulice su pretvorili u zelene koridore na radost svih nas. Od biljnih vrsta najčešće su one najmanje zahtjevne za održavanje poput: aspidistra, šparoga, pelargonija ili čerošpanja po dubrovački, begonija, ljubičastih setkreasea, pauka (Chlorophytum), hortencija, snijega (Iberis sempervirens), koralja (Russelia equisetiformis), šeflera, adama (Alocasia), fikusa, monstera, oleandera, maslina, raznolikih kaktusa i sukulenta poput žednjaka, čuvarkuća, aloja i raznobojnog sezonskog cvijeća. Mali trgić u Karmenu između tvrđave sv. Ivan i crkve Gospe od Karmena prava je zelena oaza prepuna ukrasnih lisnatih i cvjetnih lončanica gdje, osim stanara uživaju i brojne mačke o kojimu brinu stanari okolnih kuća.
Od soliternih stabala spomenimo i dvije ljute naranče iza velike Onofrijeve česme, dva horizontalna čempresa uz samostan sv.Klare, čempres na vrh Dropčeve ulice i borove pred tvrđavom Revelin. U ovoj kratkoj zelenoj šetnji Gradom nemoguće je sve spomenuti, ali zato nikako ne smijemo zaobići jedno posebno stablo, čempresić koji raste iz samog kamena nad vratima crkve sv.Josipa u ulici Od puča, a star je sigurno preko 100 godina. Srećom, preživio je rat u Dubrovniku 1991. dok je susjedni kip sv. Josipa bio oštećen.
Svaki zeleni kutak, bez obzira na njegovu veličinu, važan je s estetskog, a još više s ekološkog gledišta i odraz je ljubavi njegovih stanovnika prema svome Gradu na čemu im trebamo posebno zahvaliti.
