Tim za krizne intervencije Dubrovačko-neretvanske županije odnedavno je proširen novim, educiranim voditeljima koji rade u odgoju i obrazovanju. Zašto postoje takvi timovi? Kome oni mogu pomoći? U kojim situacijama djeluju? Kako pomažu i kako do njih doći? Na ova pitanja odgovorila nam je Tena Erceg, psihologinja, koja je uz još dvije svoje kolegice Sumejju Brković i Marijanu Vekarić nedavno završila posebnu edukaciju za voditelja/člana tima za psihološke krizne intervencije.
Kako je uopće došlo do edukacije za buduće voditelje psiholoških kriznih intervencija?
Društvo za psihološku pomoć organizacija je koja je u Hrvatskoj prva razvila model psihološke krizne intervencije za civilne žrtve traumatskih događaja. Počevši s djelovanjem 1995. godine u suradnji s Ministarstvom prosvjete i športa te Ministarstvom rada i socijalne skrbi, a uz podršku UNICEF-a razvijen je prvi Tim za krizne intervencije. Temeljna zamisao cjelokupnog projekta bila je stvoriti i održavati mrežu stručnjaka, zaposlenih u različitim ustanovama diljem Hrvatske, osposobljenih za pružanje psihološke „prve pomoći“.
S ciljem širenja mreže i obogaćivanja Timova za krizne intervencije novim educiranim voditeljima, ove, su godine Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Društvo za psihološku pomoć pokrenuli novi program izobrazbe za voditelje psiholoških kriznih intervencija, za stručne suradnike osnovnih i srednjih škola, predškolskih ustanova te sveučilišne nastavnike pomagačkih struka, a koji svoju djelatnost obavljaju u županijama: Zadarskoj, Splitsko-dalmatinskoj, Šibensko-kninskoj, Dubrovačko-neretvanskoj, Primorsko-goranskoj ili Ličko-senjskoj županiji.
Na toj smo edukaciji sudjelovale i mi, 3 buduće voditeljice koje živimo i radimo na području Dubrovačko-neretvanske županije: psihologinje Sumejja Brković i Tena Erceg te pedagoginja i psihoterapeutkinja Marijana Vekarić. Treba napomenuti kako osim nas u Dubrovačko-neretvanskoj županiji postoje već educirani voditelji kriznih intervencija.
U kojim situacijama se uključuje Tim za krizne intervencije?
Tim za kriznu intervenciju provodi psihološke krizne intervencije u zajednicama, manjim ili većim, koje su doživjele krizni događaj – iznenadan i rijetki događaj koji djeluje izrazito uznemirujuće i stresno na veći broj ljudi tako da trebaju dodatnu podršku „izvana“. To su događaji koji ugrožavaju ljudski život i/ili tjelesni integritet ili događaji koji su doveli do gubitka života ili zdravlja, npr.: samoubojstvo, ubojstvo, prijetnja smrću, ranjavanje, iznenadna smrt (utapanje, prometna nesreća), požar, pljačkaški napad i slično. Prema napisanome vidljivo je kako se psihološke krizne intervencije provode se u vrtićima, školama, bankama, kladionicama, učeničkim domovima, centrima za socijalnu skrb i ustanovama socijalne skrbi te različitim tvrtkama.
Psihološke krizne intervencije namijenjene su i izravnim žrtvama, ali i svjedocima događaja kao i pripadnicima zaštitarskih i spasilačkih službi i drugim profesionalnim pomagačima u događaju, odnosno svima koji osjećaju da je krizni događaj utjecao na njihovo psihičko i tjelesno stanje. Korisno je da se provode što ranije nakon kriznog događaja.
Zašto je važno ljudima nakon takvih događaja pružiti pomoć? Koje posljedice ostaju nakon proživljenih trauma? Kako se liječe?
Nakon spomenutih događaja svi će ljudi odreagirati na određeni način, a većina će, i djece i odraslih, doživljavati i izražavati reakcije poput intenzivnog straha, noćnih mora i drugih poteškoća spavanja, razdražljivosti, poteškoća pamćenja i koncentracije, osjećaja nesigurnosti, bespomoćnosti, ljutnje, glavobolja, vrtoglavica. Ono što je važno za napomenuti jest da su sve navedene reakcije uobičajene ljudske reakcije na krizni događaj. Ponekad nam se nakon traumatskih događaja čini da razmišljamo i reagiramo neobično i da su neke reakcije izvan naše kontrole. I to je očekivano. Reakcije se većinom javljaju odmah nakon traumatskog događaja, ali se mogu javiti i nekoliko tjedana ili mjeseci kasnije.
Psihološke krizne intervencije su postupak koji, međuostalim, za cilj ima ublažavanje stresnih reakcija i njihovu normalizaciju kako bi se spriječile dugoročne posljedice kriznog događaja. Kod većine ljudi navedene reakcije bez većih posljedica prolaze s vremenom i uz dobru podršku iz okoline. No, kod manjeg broja ljudi takvi događaji, i uz prvotnu podršku (a posebice bez nje), mogu ostaviti dulje ili trajne posljedice kao što su stalna tjeskoba, depresivnost, osjećaj nesigurnosti… Tada je dobro potražiti dodatnu pomoć stručnjaka u svojoj okolini.
Ima li svaki grad/škola/ustanova svoj Tim za krizne intervencije?
Timovi za krizne intervencije djeluju regionalno, većinom po županijama. Tim za kriznu intervenciju „izlazi na teren“ nakon poziva odgovorne osobe u ustanovi nakon što se dogodi događaj za koji se tada određenim postupcima određuje je li riječ o kriznom događaju odnosno je li krizna intervencija indicirana za to što se dogodilo.
Za pokretanje psiholoških kriznih intervencija unutar sustava obrazovanja, ravnatelji i stručni timovi odgojno-obrazovnih ustanova obraćaju se nadležnom Ministarstvu, a za krizne događaje izvan sustava obrazovanja potrebno je obratiti se koordinatoru Tima za krizne intervencije u Društvu za psihološku pomoć.
Za više informacija o psihološkim kriznim intervencijama – što su, kako izgledaju, kako ih pokrenuti i kome se obratiti – može se saznati na mrežnim stranicama Društva za psihološku pomoć www.dpp.hr.
Ova se Tena samo naslikava po portalima a domet joj je rad u vrtiću gdje djeca ne razumiju ni dva slova.