Klupe na Porporeli, na Peskariji, mjesta su koja mnogima od nas znače puno više od komada drva na kojemu se sjedi, odmara, uživa u pogledu i ćakuli. Naše klupe, mjesto su susreta, mjesto uspomena i memorija, koje nas vežu za drage ljude i nezaboravne trenutke. Jedna je klupa na Peskariji bila i ostala mjesto susreta ribara i njegove obitelji.
Dubrovački je ribar Miho Hajtilović preminuo u lipnju 2019. i dok su se njegovi najbliži od njega opraštali u Stonu, čeljad iz Grada isplovila je iz Porta sa svojim barkama i brodskim sirenama ispratila ga na ono neko drugo mjesto koje nas čeka nakon ovozemaljskog života.
VIDEO: Posljednji ispraćaj ribara Miha Hajtilovića, čovjeka od mora i od Grada
Dvije godine kasnije, klupa na Peskariji dobila je pločicu koja čuva sjećanje na ribara, Dubrovčanina, oca, djeda…Klupa na kojoj ga je svako jutro čekala njegova supruga da se vrati s mora, klupa koja se nalazi točno kraj veza od njegove barke, klupa na kojoj bi, nakon što bi predao ulov dalje, sjeo i otpočinuo, čuva sjećanja ove obitelji, ali i sjećanja Grada.
Ribarev unuk odlučio je uspomenu na svog djeda, uspomenu na život kakav pomalo iščezava iz naših mira, sačuvati jednostavnim i zasad jedinstvenim natpisom na klupi sjećanja. Nekoliko riječi iza kojih stoji jedan život i tisuću priča. Najljepši spomenik ribaru.
FOTO: Arhiva dubrovniknet.hr i FB grupa Dubrovnik u slici i sjećanjima
