U utorak, 10. studenoga 2026., u Saloči od zrcala Narodne knjižnice Grad Jasen Boko održao je putopisno predavanje i predstavio drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje knjige „Tragovima Odiseja: Kako je nestašni Penelopin suprug lutao Jadranom”. Program je održan u sklopu ciklusa „Putositnice utorkom” i Mjeseca hrvatske knjige, a okupljene je pozdravila knjižničarka Dubrovačkih knjižnica Matija Tija Nenadić.
Svoju tezu da je upravo Jadran more Odisejevih lutanja Boko je prvi put predstavio u knjizi objavljenoj 2012. godine, za koju je dobio nagradu Kiklop za najbolje publicističko djelo. Četrnaest godina poslije, vraća joj se s novim istraživanjima, putovanjima i argumentima, još uvjereniji da Homerovi opisi pomorskih prilika, vjetrova, otoka i luka upućuju upravo na istočnu obalu Jadrana.
Kako je istaknuo tijekom predavanja, Odisej je vječna tema koja se nalazi u temeljima današnje civilizacije, a „Odiseja“ je, uz „Ep o Gilgamešu“, jedan od prvih velikih svjetskih putopisa. Upravo ga je ta neiscrpna priča ponovno potaknula na istraživanje. U novom izdanju autor je svoju interpretaciju dodatno provjerio novim istraživanjima, obilaskom pojedinih lokaliteta te pronalaskom dijela rukopisa geodeta Aristida Vučetića.
Boko nije krenuo s unaprijed postavljenom tezom. Kako je sam objasnio, 2012. godine krenuo je obilaziti mjesta koja se tradicionalno povezuju s Odisejevim putovanjem – od Troje, Lezbosa i Krete do Peloponeza, Sicilije i Malte – tek da bi kasnije zaključio da Homerova geografija bolje odgovara Jadranu. „Kad sam krenuo, nisam krenuo s tezom da je Odisej plovio Jadranom, nego sam obilazio navodna mjesta gdje je on plovio”, rekao je Boko.
Na Kretu je, kako je ispričao, otputovao i zato što je tamo postojao čovjek koji je napravio repliku Odisejeva broda. No, upravo je boravak na Kreti, smatra, pokazao da Odisej tamo nije mogao susretati „barbare” i ljudoždere, kako bi to zahtijevala tradicionalna tumačenja. „Nema šanse da je Odisej lutao po Kreti te da je tamo sreo barbare, ljudoždere”, rekao je Boko, dodajući da je na otoku boravio i spavao po napuštenim hramovima kretske civilizacije.
Temelj Bokove argumentacije leži u Homerovu poznavanju pomorstva. Autor „Odiseje”, tvrdi on, ne spominje apstraktne vjetrove, nego precizno razlikuje četiri glavna mediteranska vjetra: maestral, jugo, buru i levant. „Maestral je prijateljski vjetar koji vodi na Itaku, jugo neprijateljski jer ga udaljava od nje”, objasnio je Boko. „Maestral jedino iz Jadrana vodi na Itaku.” Polazeći od Homerovih opisa vjetrova, plovidbe, otoka i geografskih obilježja, Jasen Boko povezuje pojedine epizode iz „Odiseje“ s današnjim jadranskim lokalitetima. Tako Hvar povezuje s Kiklopom Polifemom, Korčulu s čarobnicom Kirkom, Omiš s Lestrigoncima, a Mljet s otokom nimfe Kalipso.
Uz vjetrove, važan je i podatak da Homer Odiseja šalje u „nepoznati arhipelag”. Jadran je, prema Bokovu mišljenju, u Homerovo vrijeme bio jedino takvo more na Mediteranu, dok je ostatak već bio dobro poznat Ahejcima. „Jedino nepoznato more u Mediteranu u Homerovo vrijeme bio je Jadran”, poručio je autor.
Zašto je Sicilija stoljećima smatrana pozornicom Odisejevih avantura? Boko nudi odgovor koji ima manje veze s geografijom, a više s politikom. Kada Grci u 8. stoljeću prije Krista počinju kolonizirati Siciliju i jug Italije, taj prostor postaje Magna Graecia – Velika Grčka. Odisej tada postaje junak koji je „otkrio” Siciliju i grčkoj kolonizaciji dao mitsko uporište.
„Trebalo je dokazati kontinuitet bivanja na osvojenim prostorima”, objasnio je Boko, dodajući da se u takvoj karti Odisej pretvara u pomorskoga „idiota” koji deset godina kruži oko već poznate Sicilije, a da misli da luta nepoznatim arhipelagom.
Posebno mjesto u novom izdanju zauzima Aristid Vučetić, geodet iz Vele Luke koji je desetljećima istraživao mogućnost da se Odisejeva lutanja trebaju tražiti na Jadranu. Boko je naglasio da je Vučetić započeo tu priču, iako ju je, u manje razrađenom obliku, već ranije iznio Grga Novak. Vučetić je, prema Bokovu kazivanju, napisao rukopis o Odisejevu putovanju koji je nakon njegove smrti izgubljen. Nedavno je, međutim, u Veloj Luci pronašao knjigu s Vučetićevim crtežima i ilustracijama Odisejeva putovanja.
„Tamo su mi pokazali njegovu knjigu s ilustracijama, crtežima, ali to nije rukopis”, rekao je Boko, istaknuvši da mu crteži nisu pomogli samo u rekonstrukciji rute, nego i u boljem razumijevanju Vučetićeva načina razmišljanja.
Najvažnija lokacija na Bokovoj karti ostaje Mljet, koji autor i dalje smatra Homerovom Ogigijom, otokom nimfe Kalipso. Ako bi Ogigija bila Gozo, tvrdi on, Odisej bi nakon odlaska završio prema Libanonu, a ne prema Krfu i Itaci. S Mljeta, naprotiv, ruta prema domu ponovno dobiva smisao. „Mljet je meni najljepši mediteranski otok”, rekao je Boko, dodajući da se s Vučetićem u većini tumačenja slaže, ali ne u svemu. Lotofage, primjerice, Vučetić je smještao u Rijeku dubrovačku, dok ih Boko locira u blizini rta Ploča kod Punte Planke, pored Rogoznice.
Na Mljetu, dodao je, postoje i legende koje potvrđuju dugu vezu otoka s Odisejevom pričom. Prema jednoj od njih, Kalipsa je u starosti nazivana „babom”, pa je po njoj najbliže mjesto njezinoj pećini dobilo ime Babino Polje.
Boko je posebnu pažnju posvetio i Krfu, koji smatra jednim od najutemeljenijih mjesta u cijeloj priči. Krf je, kako ističe, prvi otok na izlasku iz Jadrana i ključan je i u „Odiseji” i u „Epu o Argonautima”. „I Argonauti i Odisej putuju kraj Krfa, jedino je logično da su i jedni i drugi bili na Jadranu”, rekao je Boko. Čak i za Itaku, dodao je, tumači nisu sigurni da je riječ o Homerovu otoku, ali Krf, prema njegovu mišljenju, ostaje najsigurnija točka na karti. „Itaka pokazuje potpuno kriva mjesta, a Homer je beskrajno precizan”, poručio je.
Boko nije tvrdio da je sve u „Odiseji” povijesna činjenica. Had, primjerice, smatra potpuno izmišljenim, a Kirku na Korčuli vjerojatno travaricom, čiji je lik u usmenoj predaji s vremenom dobio mitološke crte. „Odakle kreću priče o barbarima, ljudožderima, opasnim mjestima? Širile su se među trgovcima radi tjeranja konkurencije”, objasnio je Boko, naglašavajući da se mitovi često rađaju od stvarnih događaja, ali ih prepričavanja postupno mijenjaju i pretvaraju u fantastiku.
U novom izdanju više prostora posvetio je i Argonautima, čija je priča, kako smatra, usko povezana s Odisejevom. Jazonovi su drugovi, napominje on, putovali generaciju ranije, a među njima su bili i očevi junaka pod Trojom.
Bokova knjiga nije samo potraga za zemljopisnim tragovima Homerova junaka, nego i promišljanje o Mediteranu, njegovoj kulturi i identitetu. Spajajući putopis, mitologiju, povijest i osobna istraživanja, autor čitatelje vodi od Troje do Jadrana, propitujući ustaljene književne i povijesne interpretacije. Iako bez konačnih odgovora, Boko Jadranu pripisuje mjesto na karti Odisejeva putovanja, potičući na ponovno promišljanje odnosa mita, povijesti i geografije.
FOTO: Vedran Levi
